Zemlje Europske unije već godinama se suočavaju s visokom stopom nezaposlenošću mladih. Ona je u pravilu dvostruka veća od opće stope nezaposlenosti, a vrhunac je zabilježen 2014. godine, kada se u nekim zemljama popela iznad 50 posto. Visokom nezaposlenošću mladih posebno je pogođena Hrvatska koje je 2013. zabilježila jednu od najvećih stopa u EU, 49,9 posto. Očito je da je ovaj problem najviše izražen u mediteranskim zemljama (posebno u Grčkoj i Španjolskoj), dok je u Hrvatskoj, ako gledamo samo suhoparno statistički, ona posljednjih godina gotovo prepolovljena te ja na kraju 2017. iznosila 'samo' 26,4 posto.

Može se pretpostaviti da je tome pridonio gospodarski rast i politike zapošljavanja koje je 2012. pokrenula Europska komisija (Mogućnost za mlade i Garancija za mlade), ali je taj rezultat i posljedica odlaska mladih u inozemstvo te njihova neaktivnost na tržištu rada. Upravo ta neaktivnost i sve veći broj mladih koji se kvalificiraju kao pripadnici tzv. NEET skupine (koji se ne obrazuju, ne rade niti stručno usavršavaju) problem je koji se posebno ističe u Europskoj uniji, a Hrvatska je uz Cipar, Bugarsku, Grčku i Španjolsku, najviše pogođena njime.

Hrvatska već godinama ima i problem visoke strukturalne neusklađenosti između ponude i potražnje radnih mjesta, koja je prepoznata, ali se nažalost premalo radi na njenom rješavanju. Osim toga, mnoge mlade osobe se zbog obeshrabrenosti u pogledu zapošljavanja, odlučuju ostati dulje u sustavu obrazovanja. Da li je nezaposlenost mladih i dalje jedan od gorućih problema Hrvatske ili se on na neki način ipak rješava, upitali smo Gorana Luburića, prodekana za nastavu i studente Visoke poslovne škole Zagreb. "Smatram da je nezaposlenost mladih jedan od značajnijih problema naše ekonomije. Nisam istraživao uzroke pada nezaposlenosti unazad godinu dana, ali bojim se da je iseljavanje tih istih mladih zasigurno doprinijela padu njihove nezaposlenosti, što, ako je i djelomično točno, postaje vrlo zabrinjavajuće. 

Pad pismenosti zbog digitalizacije
Tada pad same stope nezaposlenosti i nije neka velika utjeha. Ti isti mladi odlaze npr. u Irsku. Zašto se i naša ekonomija ne bi vodila njihovim primjerom? Zašto je PDV 25%, zašto su davanja iz plaće i na plaću takva kakva jesu itd. Pitanje nezaposlenosti mladih je kompleksno pitanje koje, da bi se ublažilo, traži mnogo strukturnih promjena u domaćoj ekonomiji, za koje, koliko vidim, još uvijek nema dovoljno volje ni snage", smatra Luburić kojeg smo zamolili i da nam prokomentira rast broja mladih koji ne rade, ne obrazuju se niti se stručno usavršavaju (tzv. NEET skupina).  "Htjeli mi to sebi priznati ili ne, danas smo materijalno bogatije društvo nego prije jer su materijalne stvari dostupnije. Sve je dostupnije. Ne treba ulagati preveliki trud da se dođe do nekog 'sitnog' materijalnog cilja.

Kada tome pridodate 'labav' odgoj, ne stvaranje radnih navika od perioda tinejdžerske dobi, nedovoljne ekonomske stimulacije mladih od strane države i poslodavaca, ne treba čuditi da mladi odabiru pasivan život na principu: 'baš me briga za sutra, ionako sve je bez veze, visim na društvenim mrežama po cijele dane, živim na grbači mame/tate koji plaćaju režije i daju mi džeparac, što mi fali'. Pridodajmo tome da se zbog općenite digitalizacije društva dogodio i 'shift' generacija. Sve je manje djece na školskom igralištu, na haklu nakon nastave, ako me razumijete što želim reći. I ja sam još mlad, ali moja generacija je bila manje pasivna od Millennialsa, kako god ih zvali", ističe prodekan Visoke poslovne škole Zagreb. Mnogi stručnjaci kao najbolju garanciju u borbi protiv nezaposlenosti ističu obrazovanje, što se može potkrijepiti i statističkim podacima koji pokazuju da nezaposlenost raste kako stupanj obrazovanja pada. 

Obrazovanje kao rješenje
Ipak, prema tim istim podacima, posljednjih godina nezaposlenost najviše raste kod onih s najvišim stupnjem obrazovanja (od 2008. do 2015. za 108,5%), a najmanje kod onih bez škole i s osnovnom školom (pad od 7,9% i 1,1%).  Luburić ističe da ga ti podaci uopće ne čude jer je visoko obrazovanje još uvijek postavljeno na principu 'škola radi škole, diploma radi diplome', dok poslodavci istovremeno kukaju da teško pronalaze kvalitetan kadar.

"Pa naravno kada klinci završe faks bez dana radnog staža i bez ikakvog iskustva, barem na studentskim poslovima. A i pismenost mladih pada, što je zasluga primarno smartphonea i novih tehnologija. Neki mladi ne znaju pismeno sročiti običan e-mail dok šalju molbu za posao, a imaju diplomu. Mi na tržištu stručnih studija smo toga svjesni i trudimo se prilagoditi tržištu rada, samo ima još puno posla dok se svijest cijelog društva ne promijeni u tom smjeru. S obzirom na to da nam turizam raste iz godine u godinu, ne čudi veća potreba za operativnim poslovima koji ne traže neku specijalnu kvalifikaciju. Osobno, preferiram njemački princip obrazovnog sustava – ne moraju svi težiti tome da budu akademici s 'velikim' diplomama. Klasičan ekonomski zaključak: povećanjem kvantitete obično pada kvaliteta", ističe prodekan Visoke poslovne škole Zagreb. 

Da je obrazovanje ključno u borbi protiv nezaposlenosti smatraju i u Ini te napominju da su uzroci socijalne isključenosti u Hrvatskoj često povezani s nedovoljnom zaposlenosti, niskom razinom obrazovanja i uskim, odnosno zastarjelim znanjima i sposobnostima te ograničenim mogućnostima zapošljavanja. "Na poslodavcima je da daju priliku za praksu mladima s visokom stručnom spremom još za vrijeme obrazovanja, kako bi im omogućili stjecanje iskustva i vještina s jedne strane i dali jasnija očekivanja od budućeg radnog mjesta s druge strane", smatraju u Ini.

Tu dolazimo i do ključnog problema – loše usklađenosti između potreba tržišta rada i obrazovnog sustava – koji je već godinama 'muči' Hrvatsku. Da li bi se taj problem trebao riješiti cjeloživotnim učenjem, promjenama upisnih kvota, uvođenjem prakse u obrazovanje ili nečim četvrtim, upitali smo prodekana Luburića. "Praksom tijekom studiranja. 'Bacanjem u vatru' tijekom studentske karijere, čime bi se networking tih istih mladih s poslodavcima ojačao i lakše bi došli do prvog posla. Prije to nego bilo što drugo", kratko i jasno odgovorio je Luburić. Sličnog su mišljenja i u Ini gdje praksu smatraju važnim dijelom svakog obrazovanja radi čega je ona neizostavan element u većini obrazovnih ustanova u razvijenim zemljama. 

Konkurentnost na tržištu rada
"Smatramo kako je upravo to područje u kojem naši fakulteti mogu pojačati svoj angažman kako bi osigurali dostatne prilike studentima za pronalaženje praksi. Jedan od načina kako to mogu postići je suradnja s kompanijama u Hrvatskoj, ali i inozemstvu. U Ini prepoznajemo važnost ovakvog pristupa zbog čega kontinuirano ulažemo u jačanje partnerskih odnosa s fakultetima na kojima se obrazuju profili studenata koji su u Ini najtraženiji.

Također, gospodarstvo može stimulirati mlade na odabir određenih smjerova i zanimanja kako bi nakon diplome bili konkurentni na tržištu rada; primjerice kroz programe stipendiranja i omogućavanja stjecanja prakse, što u Ini sustavno činimo već godinama. Isto tako, u želji da se što bolje predstavimo i približimo našim potencijalnim mladim kolegama, prisutni smo na većini relevantnih sajmova karijera te aktivno surađujemo s cijelim nizom sjajnih mladih kolega, predstavnika studentskih i srednjoškolskih udruga – eStudent, AIESEC Hrvatska, Studentski.hr, BEST te s najpoznatijim portalom za srednjoškolce Srednja.hr, kažu i Ini i ističu kako im je izuzetno drago da je ove godine, u sklopu mjere aktivne politike zapošljavanja u 2018. – 2020. 'Od mjere do karijere', naglasak definitivno dobiva i pripravništvo, s ciljem povećanja cijene rada i smanjenja broja dugotrajno nezaposlenih. 

Također, mladima već godinama nudimo priliku za zaposlenje kroz pripravnički Growww program. U osam godina Growwwa kompanija je zaposlila više od 600 diplomanata, što ju čini liderom u Hrvatskoj u zapošljavanju pripravnika, a program Growww svrstava u jedan od najdugovječnijih programa za zapošljavanje mladih u Hrvatskoj. Prijave na ovogodišnji Growww program otvorene su do 29. travnja.