Problem velike ovisnosti Hrvatske o turizmu mantra je koja svako toliko dođe u fokus javnih rasprava. Iako se većina načelno slaže s tim da to nije najpoželjnija struktura ekonomije, na iole konkretnijim pitanjima dolaze do izražaja i različita stajališta oko ishodišta takve strukture, ali i daljnje strategije razvoja.

Korona kriza i prateće mjere potpora ponovo su potaknuli rasprave tog tipa, a ovih dana svjedočimo i glasnom negodovanju ugostiteljskog sektora zbog Vladinih mjera pomoći poduzetnicima kojima je u okviru novih epidemioloških mjera onemoućen rad.

Najnoviji impuls raspravama o srednjoročnim perspektivama u utorak je, pomalo neočekivano, stigao iz Međunarodnog monetarnog fonda.

U okviru redovnih konzultacija s hrvatskim vlastima Misija MMF-a predvođena Srikantom Seshadrijem razgovaralo se o tome kako uravnotežiti kratkoročne prioritete ekonomske potpore u okolnostima novog vala zaraze i srednjoročne prioritete ponovne izgradnje fiskalnog prostora i povećanja produktivnosti i rasta kroz povećanje javnih investicija i razvoj zelenog gospodarstva.

Prilagođavanje krizi

U MMF-u misle da je kratkoročno prioritet da ekonomska potpora zbog krize izazvane pandemijom Covid-19 ne bude dokinuta dok se oporavak čvrsto ne ukorijeni. Time će se, kažu, otkloniti bilo kakva neizvjesnost glede trajanja razdoblja u kojem će one biti potrebne. Ističu i kako mjere trebaju biti “učinkovito usmjerene u održive sektore gospodarstva kako bi se smanjili trajni negativni učinci”.

No, neka viđenja i preporuke kako mjere ekonomske politike prilagođavati razvoju krize ugostiteljima se vjerojatno neće svidjeti.

“U područjima s viškom kapaciteta kao što su turizam i ugostiteljstvo potrebno je provoditi aktivno osposobljavanje i prekvalifikacije u područja kao što su zeleno gospodarstvo i građevinarstvo”, kaže, uz ostalo, šef Misije Seshadri.

Ni stavovi u pogledu fiskalnih poteza nisu baš na tragu zahtjeva ugostiteljskog sektora. U Fondu, naime, smatraju da “u ovoj fazi daljnja smanjenja PDV-a nisu preporučljiva bez odgovarajućih kompenzacijskih mjera koje bi spriječile trajni gubitak prihoda”. Ako se pita predstavnike građevinskog sektora, preporuke MMF-a valjalo bi razmotriti.

“Nedostatak radnika u sektoru građevinarstva prisutan je već nekoliko godina, a problem se rješava u većem dijelu uvozom radne snage, a manje prekvalifikacijom domaćih radnika. Koliko je taj problem izražen, vidljivo je i iz podatka da je ove godine uvezeno oko 25 tisuća građevinskih radnika, što je gotovo 75 % odobrene kvote za uvoz radnika.

Osposobljavanje i prekvalifikacije viška kapaciteta iz turizma i ugostiteljstva svakako bi građevinskim tvrtkama olakšalo pronalazak radnika na domaćem tržištu rada i umanjilo probleme traženja stranih radnika”, kaže potpredsjednica HGK za graditeljstvo, promet i veze Mirjana Čagalj.

Potražnja će još rasti

Procjena je dodaje, da će potražnja za radnicima rasti, pogotovo ako s obzirom na obnovu Zagreba i okolice od potresa, koja bi uskoro trebala početi u većem opsegu.

Neki ekonomisti reći će kako će se prije ili kasnije Hrvatska suočiti s nužnošću mijenjanja strukture ekonomije, i da će potražnja za radnom snagom na ovaj ili onaj način nametnuti i prekvalifikacije kao imperativ, pa i dijelu onih koji danas rade u ugostiteljstvu.