U najavljenim izmjenama Zakona o radu, koje se zadnjih nekoliko mjeseci debatiraju i bruse daleko od očiju javnosti, trebalo bi se naći i reguliranje platformskog rada. O sličnom potezu, koji bi trebao bolje regulirati prava radnika nedavno je krenula i Europska komisija.

Globalne online platforme, najpoznatije po uslugama prijevoza te dostavi hrane i drugih proizvoda poput Wolta, Bolta, Ubera i drugih, u Hrvatskoj su se pojavile prije nekoliko godina i brzo prošile. No, inovativna i fleksibilna rješenja za krajnje korisnike u praksi su otvorila pitanja (ne)adekvatne zaštite i prava radnika.

Ne sasvim neočekivano, budući da je dio radnika ostao izvan zaštite aktualnog zakona o radu ni ne poznaje platformski rad.

Procjena je da u Hrvatskoj do 40.000 ljudi radi putem online platformi, no prave statistike nema. U međuvremenu, u medije sporadično izlaze priče nezadovoljnih radnika o izostanku osiguranja, naknada u slučaju bolovanja, financijskoj nesigurnosti…

Matko Katanec, general menadžer Wolta koji surađuje s oko 2000 dostavljača ističe da ta kompanija ima pet modusa zapošljavanja. “Kod nas dostavljači mogu raditi na studentski ugovor ako su studenti, a ostali ako otvore obrt, firmu, putem ugovora o djelu ili putem privatnih partnera agregatora s kojima imamo ugovore o suradnji”, kaže Katanec. Od tih pet modela, najviše, barem 80 posto izabrat će agregatore, napominje.

Te brojke objašnjava nesklonosti vozača da otvaraju tvrtke i obrte koje prati niz drugih obaveza prema državi, potrebe vođenja poslovnih knjiga, nevoljkosti da se vežu ugovorima na dulje vrijeme, slabom financijskom pismenošću… “Agregatori su siva zona, naravno ne svi, no ima onih koji ne prijavljuju vozače i ne brinu o njima pa se tu se stvaraju problemi i loša percepcija o samom platformskom radu, ali i o dostavnim kompanijama. Mi smo dosad prekinuli suradnju s 10-ak partner firmi”, napominje. 

Na najave izmjena Zakona o radu koje će uključiti i reguliranje platformskog rada Katanec ističe da kao operatori nisu uključeni u radne skupine. Samoinicijativno su se, kaže, prije nekoliko mjeseci obratili Ministarstvu rada smatrajući da se problematika treba urediti.

“U ZOR treba uključiti i platformski rad, nema razloga da netko dnevno ne radi 4 ili 6 sati u nekoj tvrtki, a onda nekoliko sati u dostavi za što je nužno jasnije regulirati definicije samostalnog i nesamostalnog rada. No, ključno je bolje regulirati agregatore”, kaže Katanec dodajući da će konkretne prijedloge uskoro uputiti na adresu resornog ministarstva.

Prosječna satnica u Woltu je oko 40 kuna po satu, prosječni trošak jedne dostave je između 15 i 20 kuna ovisno o udaljenosti, a u jednom satu moguće je odraditi 3 do 4 dostave, računica je te kompanije. Wolt je na hrvatsko tržište ušao prije dvije godine; prema podacima iz sudskog registra 2019. završio je 479 tisuća kuna dobiti, dok rezultati za 2020. još nisu objavljeni. 

Isključena javnost

U sličnom smjeru nedavno je krenula i Europska komisija koja je prošlog tjedna pokrenula prvu fazu savjetovanja s europskim socijalnim partnerima o poboljšanju radnih uvjeta radnika koje zapošljavaju online platforme.

U međuvremenu, javni pritisak raste: Italija je donijela presudu za četiri velike tvrtke za dostavu hrane da zaposle više od 60.000 radnika na dostavi uz 700 milijuna eura kazne zbog neodgovarajućih uvjeta rada, a sve je više sličnih sudskih postupaka diljem Europe.

Iz Hrvatske udruge poslodavaca, u čiju je radnu skupinu nedavno, pak, uključen Bolt kao predstavnik zainteresiranih kompanija, poručuju da je još rano za komentare jer rasprava o platformskom radu tek slijedi i prikupljaju se razmišljanja članica.

Na zamolbu za komentar slično su nam rekli i u Hrvatskoj gospodarskoj komori i platformi Pauza.hr. Za izjave smo zatražili i Bolt i Glovo, no do zaključenja broja nismo dobili njihove komentare.

S druge strane, diskusija socijalnih partnera o rošadama Zakona o radu u cjelini odvija se posljednja tri mjeseca, no dok traje usuglašavanje (često dijametralno suprotnih) stavova poslodavaca i sindikata interni dogovor je da se iz priče isključi javnost.

Financijska opterećenja

Sveučilišni nastavnik i stručnjak za radno i socijalno pravo Viktor Gotovac upozorava da je su problemi u praksi mnogo zamršeniji no što to izgleda na prvi pogled i da će teško biti rješivi potezom – pera.

“Platformski rad nije samo posljedica tehnološkog razvitka nego i financijskih izbora poslodavaca u pogledu povoljnosti troškova rada radnika. S jedne strane su poslodavci birali da ne idu u klasično zapošljavanje sukladno ZOR-u jer je jeftinije, a s druge imate i svijest kod radnika da se zaobilazi ZOR – jer tako mogu zaraditi više. No, u praksi nastupaju problemi”, upozorava Gotovac.

“U Hrvatskoj problem predstavlja definicija radnog odnosa i tu bi se načelno moglo postaviti suvremenije elemente za procjenu je li neki pravni odnos – radni. Primjerice – je li radnik integriran u organizaciju poslodavca, a ne da se samo pravni odnos procjenjuje po vrsti ugovora, da se radi po ugovoru o djelu, kao studentski rad…

Priča je silno zamršena. Dakle, za normiranje Hrvatska bi najprije trebala definirati načela što je to radni odnos i da tim temeljem poslodavci budu u nekoj vrsti presije jer bi nadzor vršio sud i Državni inspektorat i time bi osiguravao pravno-zaštitnu funkciju koju rad u radnom odnosu za radnika ima.

No, ključno što kod nas treba promijeniti jest financijsko opterećenje: ugovor o autorskom djelu i djelu nosi upola niže troškove za poslodavca no klasično zapošljavanje u pogledu socijalnih osigiranja. Kada se to izjednači, tek tada će Zakon o radu ostvarivati svoju zaista institucionalno-administrativnu funkciju kao mehanizam za zaštitu slabije strane, a to je radnik, iako su formalno obje strane načelno jednake.

Bez toga, na ovako distruiranom tržištu rada, svi će pribjegavati za radnike, u konačnici, manje povoljnijim rješenjima pa teško da će se samo jedan zakon uspjeti riješiti ta kakofonija problema”, smatra Gotovac.