Prehrambeni i drvni sektor uspjeli su u maratonskom uvjeravanju ipak izboriti svoje pozicije "pokretača" u novoj Industrijskoj strategiji kreiranoj za razdoblje do 2020.

I ovaj primjer nažalost (opet) ilustrativno svjedoči o nepotrebnom gomilanju troškova i nezadovoljstva među poduzetnicima iz ovih grupacija što se moglo izbjeći da nije manjkalo kvalitetne suradnje kod izrade ovog strateškog dokumenta.  Ne samo da je izgubljeno više od pet mjeseci u loptanju argumentima na relaciji Ministarstvo poljoprivrede – Ministarstvo gospodarstva već su se i dan-dva uoči današnje sjednice Vlade događaji vezani uz (ne)ulazak prehrambenog i drvnog sektora u novu strategiju izmjenjivali kao na traci.

Još u utorak u Ministarstvu poljoprivrede nisu krili nezadovoljstvo što njihovi argumenti nisu uvaženi. Srijeda je ipak donijela zaokret, zagovornici teze da prehrambena i drvna industrija svakako zaslužuju biti među pokretačima a ne čuvarima radnih mjesta dobili su zadovoljštinu.Istina malo klimavu, tako ilustriraju detalji iz strategije. Tek na 301. od 355 stranica ovog dokumenta govori se o potencijalu ove dvije grupacije pa se stječe dojam o njihovu naknadnom uvrštavanju među djelatnosti koje su prepoznate kao strateške.

Ovu dvojbu potiče rečenica odmah u nastavku – za prehrambenu industriju i proizvodnju namještaja ostavlja se mogućnost prelaska u skupinu "pokretača" (onih s godišnjim stopama iznad 5%) ako se revizijom strategije utvrdi da rastu po istim ili većim stopama od djelatnosti koje su već utvrđene kao pokretači pa će se tada i na njih početi primjenjivati mjere. S obzirom na sve za očekivati je da će prehrambeni i drvni sektor obraniti svoje pozicije.