U inozemstvo se prošle godine odselilo 39.515 tisuća ljudi, a sve više su to mladi s visokom stručnom spremom.

Val iseljavanja iz Hrvatske nakon ulaska Hrvatske u EU potaknut je prije svega ekonomskim razlozima, a potom i stanjem u društvu te korupcijom.  Unatoč tome mladi ljudi i dalje su naše bogatstvo, a jedna od njih je i 23-godišnja Kaja Pavlinić koja svojim aktivnostima nastoji ukazati na mogućnosti poduzetništva, utjecati na promjenu svijesti među mladima te korupciju tamo gdje je drugi zaobilaze. 

Zelena aktivistica
Sve je počelo u ljeto 2017. kada se Kaja Pavlinić sa svojim timom iz Bruxellesa vratila s nagradom za ideju o projektu Tinja kao najboljeg energetskog startupa. Projekt je zamišljen kao platforma kojoj je cilj edukacija šire publike o benefitima obnovljivih izvora energije, ali i platforma koja povezuje instalatere solarnih panela, vlasnike posjeda i druge dionike na optimalan način. 

Funkcionira tako da vi, kao vlasnik posjeda, nakon ukucavanja osnovnih podataka o vašem posjedu dobivate jednostavan pregled svih koraka koje morate poduzeti, kao i ponude instalatera i projektanata, od kojih zatim možete odabrati onu najbolju. "Tinja danas čeka da u prvoj polovici sljedeće kalendarske godine završim fakultet i da mogu osnovati pravni entitet bez gubitka studentskih prava, s obzirom na to da mi je trenutno poduzimati bilo što po tom pitanju financijski neizvedivo.

Na proljeće me čeka i predakceleratorski program u InnoEnergy i zatim bi Tinja trebala imati snažne temelje za započinjanje poslovanja. Interes ulagača postoji i zapravo sam jako iznenađena koliko je velik, s obzirom na to da projekt još uvijek nije implementiran", rekla je Kaja Pavlinić. Iako je i rad na samo jednom projektu dovoljan kako bi studente izbacio iz uljuljane stolice rutine, mlada poduzetnica svoju svakodnevicu obogatila je još jednim zadatkom. 

Cilj joj je utjecati na korupciju, a oni kojima se obraća su upravo njezini vršnjaci. Riječ je o antikorupcijskom projektu Integritas na čiju je ideju došla prije tri godine kada se suočila sa stanjem u hrvatskim obrazovnim institucijama. Kako ističe Pavlinić, cilj aktivnosti Integritasa nije cinkati već osvijestiti mlade o posljedicama prepisivanja i plagiranja.

Protiv prepisivanja i plagijata
U sklopu ovog projekta održavaju se radionice u srednjim školama i na fakultetima, a cilj im je u neformalnom tonu saznati što to mlade tjera na prepisivanje i plagiranje te što bi ih potaknulo da se to zaustavi.  Aktivnostima se mlade pokušava osvijestiti kako akademsko nepoštenje šteti upravo njima samima, pogotovo kada se događa tijekom fakulteta gdje se uče stvari koje će tim mladim ljudima jednog dana biti bitne za razvoj karijere i kvalitetno obavljanje posla.

' 'Jedan doktor zbog manjka znanja može ubiti pacijenta, a slično je i u drugim strukama. U razgovoru s učenicima srednjih škola saznala sam da je velika odgovornost i na sustavu, koji ih previše opterećuje i još uvijek vrednuje znanje isključivo kvantitativno, pa je na neki način vrlo teško izbjeći varanje i prepisivanje.  Zato je bitno vršiti pritisak i na sustav, a ne isključivo okrivljavati mlade'', dodala je Pavlinić. Kao dodana vrijednost ovom projektu je i konferencija "Youth Voice for Integrity.'' Uz podršku Američkog veleposlanstva u Zagrebu održat će se u Varaždinu početkom veljače 2020. godine.

Radi se o konferenciji za mlade tijekom koje će se definirati načini kojima se korupcija manifestira u raznim sferama društva – od medija, politike, zdravstva i obrazovanja – a zatim i predložiti rješenja i načine na koje se korupcija može pravovremeno spriječiti i prevenirati. Sudjelovanje u društvenim inicijativama bilo kakve vrste nije joj strano, a osim što pokušava mlade potaknuti na poštenje, sve češće je prepoznata i kao mlada ekološka aktivistica. 

Trenutno je predsjednica Foruma za održivi razvoj Zeleni prozor, a riječ je o udruzi koja se bavi edukacijom mladih o zelenim vrijednostima i temama, što ne uključuje samo okolišne teme već i druge zelene teme poput ljudskih prava, socijalnih pitanja, aktivne participacije u društvu…  "Već treću godinu u suradnji sa Zelenom europskom fondacijom provodimo projekt European Green Activists Training, koji mladima pokušava približiti zelene teme i proces donošenja odluka na lokalnoj, nacionalnoj i razini Europske unije", objasnila je Pavlinić. Ove godine 20 sudionika iz Hrvatske sudjeluje u tri nacionalna treninga i studijskom putovanju u Bruxellesu. 

Brojna priznanja
S obzirom na to da su klimatske promjene i planetarno zagađenje neke od brojnih tema koje obrađuju, projekt se istaknuo kao odlična prilika za osvještavanje mladih o važnosti ovog problema.  Sav ovaj rad treba biti i nagrađen, a neke od uspjeha kojima se može pohvaliti su i stipendija Benjamin Franklin Translatic Fellowship američkog State Deparmenta i nagrada Buduća liderica koju dodjeljuje Mreža hrvatskih žena. Kako ističe, to je bila prekretnica koja je dodatno proširila mogućnosti njezina profesionalna rasta.

''Nagrade je uvijek lijepo i motivirajuće primiti i naravno da puno znače, no one su samo posljedica truda i rada te nisu same po sebi svrha, tako da ono što mi je najbitnije jest da iza njih stoje konkretni rezultati koji su dobri za zajednicu'', skromno je rekla Pavlinić. Mlade često optužuju da su pasivni, a i oni sami vole reći kako uz fakultet nemaju vremena ni za što. Kaja prkosi svim pretpostavkama, ali o ključu uspjeha još uvijek ne želi govoriti.

Kako kaže ova mlada liderica, čekaju ju još puno posla, a dobru organizaciju smatra najučinkovitijim parametrom. U posljednjih pet godina bila je uključena u oko 50 različitih projekata kao sudionik, član organizacijskog tima ili voditelj. ''Mislim da je velika predrasuda da se uz to ne može raditi, redovito studirati i kvalitetno obavljati studentske obaveze.  Isto tako, nije nužno da privatni i društveni život mora patiti, iako je tu i tamo potrebna neka vrsta žrtve.

Bitno je naći dobar balans u svemu, ali i biti odgovoran prema vlastitim obavezama i rokovima.  Primjerice, ako jedan tjedan putujem i nisam u Hrvatskoj pa propustim predavanja, na tom istom putovanju čitam materijale s predavanja, preko laptopa odrađujem obaveze na poslu, a kada se vratim u Hrvatsku, normalno nastavljam rutinu u uredu i na fakultetu. Svaku večer nastojim provesti negdje u gradu, na večeri, u kazalištu ili na druženjima, jer smatram da svatko mora imati vremena za sebe, bez obzira na obaveze'', istaknula je Pavlinić.

Vidi se u Hrvatskoj
Odljev mozgova postaje ustaljen termin, a s druge strane uspješni mladi ljudi  poput nje ipak ostaju u Hrvatskoj. Zašto bira baš Hrvatsku, i što je ono što vidi kao njezinu prednost u odnosu na rad u inozemstvu sažela je na najjednostavniji mogući način – ovdje se osjeća kao doma. 

"Neki aspekti kvalitete života, koji su mi bitni, bolji su nego u bilo kojoj drugoj europskoj državi koju sam posjetila, pa čak i u SAD-u, a s obzirom na to da glavnu motivaciju nalazim u dragim osobama, bitno mi je da sam blizu njih. To ne znači da tu i tamo ne odlazim van Hrvatske, ali dugoročno se vidim u Hrvatskoj i voljela bih doprinositi ovoj zajednici svime što sam naučila vani. Kao glavnu prednost Hrvatske vidim još uvijek veliki neiskorišteni potencijal i tržište nezasićeno inovacijama", dodala je Pavlinić.

Frustrira je birokracija i niz propisa za koje kaže da mogu biti vrlo demotivirajući. Primjerice, ona kao studentica ne može započeti neki poduzetnički pothvat ako nema dovoljno veliko financijsko zaleđe, a u suprotnom gubi studentska prava. "U bilo kojoj razvijenijoj državi poduzetništvo se potiče među studentima i mladima. Druga stvar koja me frustrira i koja je možda čak i najgora za naše društvo je mentalitet – još uvijek živimo u zajednici korupcije, pomaganja rođacima i međustranačkih podmetanja.

Umjesto da se bavimo konkretnim problemima i njihovim rješenjima, diskurs koji vlada u javnom prostoru vrti se oko prošlosti, a za uspjeh se nerijetko treba prikloniti lijevom ili desnom političkom spektru. Dok ne shvatimo da nas to neće gurati naprijed, nećemo ostvariti napredak", zaključila je Kaja Pavlinić koja unatoč svim izazovima i dalje ustraje na promjenama tamo gdje se čine najpotrebnije – u Hrvatskoj.