Prvu polovicu studenoga možda su i najjače obilježila dva događaja koje su neki analitičari, popu Velimira Šonje, već sveli pod zajednički nazivnik "porazi hrvatskih institucija".

Dok je stav londonskog suda vezan uz Todorićevo (ne)izručenje medijski očito atraktivniji pa je zaokupio više pozornosti, u reputacijskom smislu zapravo je i više nelagode ponudila objava lanjske presude UN-ova arbitražnog suda u Švicarskoj u sporu mađarskog Mola i hrvatske Vlade. Slabosti funkcioniranja pravnog sustava i institucija općenito, međutim, nisu nikakva novost i ti su problemi neizostavan naglasak gotovo svih izvješća o Hrvatskoj. 

Iznimka nije ni prošli tjedan objavljena analitička studija koju je Institut za razvoj i međunarodne odnose (IRMO) izradio u svrhu identificiranja razvojnih trendova i promjena u razvojnim potrebama Hrvatske, u 14 tematskih područja.  Studija je ujedno poslužila kao podloga za izradu Izvješća o napretku u provedbi Sporazuma o partnerstvu između Republike Hrvatske i Europske komisije u pogledu korištenja Europskih strukturnih i investicijskih fondova, a koje je nadležno ministarstvo bilo dužno izraditi do kraja rujna i poslati ga Komisiji. Uz neke blage pozitivne pomake u jednostavnosti poslovanja, povećanja broja elektroničkih javnih usluga ili, primjerice, u percepciji suzbijanja korupcije, glavne značajke i dalje su pretežito negativnog predznaka. 

Tako se, primjerice, navodi da je prema ocjeni sposobnosti vlasti da formuliraju i provode kvalitetne politike Hrvatska na (pred)posljednjem 27. mjestu u EU, a prema indikatorima vladavine prava na 26. Ocjene učinkovitosti javnih i državnih službi te njihove neovisnosti od političkih svrstavaju nas na 23. mjesto u Uniji, ocjene razine korupcije na 22.  Nadalje, u Hrvatskoj u građanskim i trgovačkim parničnim predmetima u prvom stupnju do odluke u prosjeku prođe 40% više vremena od prosjeka EU, a broj tih predmeta na 100 stanovnika je 2,3 puta veći od europskog prosjeka. Stopa nepotvrđenih odluka na drugostupanjskoj razini kreće se od 34 posto kod županijskih sudova (kazneni predmeti) do 58% kod visokih prekršajnih sudova.

Dakako, javna uprava i (naročito) pravosuđe reformska su područja koja imaju sustavni karakter, utječući među ostalim i na poslovnu i investicijsku klimu. Tako se, primjerice, u sferi malih i srednjih poduzeća vide pozitivni pomaci kroz povećanje udjela MSP-a u ukupnim prihodima, zaposlenosti i izvozu, ali se istodobno događa pad inovacijskih aktivnosti. Uz to, broj MSP-a na 100 stanovnika i dalje je tek na 62 posto prosjeka EU, a prema udjelu onih među njima koji uspiju 'odrasti', tj. koji posluju dulje od 42 mjeseca Hrvatska je na 27. mjestu u EU. Tome zacijelo pridonosi i zaostajanje za prosjekom u pogledu dostupnosti ulaganja u vlasnički kapital putem fondova rizičnog kapitala. Bolji smo od europskog prosjeka u razini ovisnosti o uvozu energije i emisiji stakleničkih plinova po stanovniku te udjelu obnovljivih izvora u neposrednoj potrošnji energije (5. mjesto u EU), ali prema udjelu OIE u transportu smo tek na 52 posto europskog prosjeka.

Iznad prosjeka smo u pogledu cestovne infrastrukture, i to 14 posto, ali nam je željeznička na 62 posto prosjeka, a prosječna brzina teretnog prijevoza u željeznici je samo 21,6 kilometara na sat. U usporedbi s ostatkom EU i područje poljoprivrede pretežito je u znatnom zaostatku, iako se povećava navodnjavanje poljoprivrednih površina, a i stopa rasta izvoza poljoprivrednih proizvoda lani bila veća nego kod uvoza. No, i dalje je dominantan uvoz, udjel poljoprivrede u BDP-u i zaposlenosti se godinama uporno smanjuje, prosječna veličina poljoprivrednih površina upola je manja od prosjeka EU, niti 10 posto nositelja OPG-a mlađe je od 40 godina, a čak 30,9 posto ih ima samo osnovnu školu. Konačno, u području demografije krajem 2016. Hrvatska nema niti jednog pozitivnog demografskog pokazatelja i demografski slom nije kolokvijalni pojam.

"Lagani trend linearnog povećavanja smrtnosti nakon 2016. godine također je očekivani nastavak kao posljedica starenja ukupne hrvatske populacije. Procjena je porast ukupne smrtnosti na iznad 55.000 umrlih godišnje u sljedećih 3-5 godina. U studiji se, k tome, ističe da se intenziviranje prirodnog pada očekuje  po godišnjoj stopi između 0,5 i 1,0 %, iako su podaci o prirodnom kretanju za prva 4 mjeseca u 2017. godini najavili mogućnost povećanja prirodnog pada i iznad 1 % godišnje. "Starenje ukupne hrvatske populacije nastavit će se te bi u sljedećih 5 godina Hrvatska mogla ući u tip izrazito duboke starosti", upozorava studija.