Udrugu Med&X osnovala je 2021. ambiciozna grupa mladih liječnika i medicinskih studenata iz Splita i Bostona, predvođena Mirom Vukovićem, Marinom Grubić i Alenom Juginovićem. Cilj je bio povezivati mlade biomedicinske profesionalce, liječnike, znanstvenike i studente diljem svijeta s naglaskom na one iz Hrvatske i omogućiti dodatne edukacije na vodećim svjetskim sveučilištima i bolnicama.

U Med&X Acceleratoru novi natječaj za sedam do deset mjesta otvara se u siječnju i trajat će par tjedana, najavljuje Alen Juginović, i sam mladi znanstvenik koji karijeru gradi na Medicinskom fakultetu na Harvardu.

“Uvijek želim i pomoći Hrvatskoj koliko je god moguće putem projekata, poput naših konferencija s nobelovcima i Med&X Acceleratora. Nepisano pravilo kojeg se držim da treba vratiti svojoj zajednici koliko je god moguće”, kaže.

Koje projekte ima Udruga? Možete li detaljnije opisati projekt Med&X Accelerator?

Udruga svoje ciljeve ostvaruje kroz dva glavna projekta: Plexus konferencije i Med&X Accelerator. Cilj godišnje konferencije Plexus je povezivanje iznimnih mladih biomedicinskih profesionalaca sa svjetskim liderima u medicini i znanosti te inspiriranje mladih s karijernim putevima, izazovima i uspjesima tih lidera. Plexus i slične naše konferencije koje organiziramo od 2017. pod drugim imenom su privukle u Hrvatsku preko 2400 gostiju iz više od 30 zemalja svijeta te deset dobitnika Nobelove nagrade.

S druge strane, Med&X Accelerator je jedinstveni projekt koji pruža vodećim hrvatskim medicinskim studentima priliku odlaska na kliničko i znanstveno usavršavanje u vodeće svjetske bolnice i sveučilišta na jedan do tri mjeseca s ciljem ubrzavanja njihovog profesionalnog i osobnog razvoja. Ovim putem želimo preko tih talentiranih ljudi prenijeti najnovija znanja i vještine u Hrvatsku kako bismo doprinijeli razvoju hrvatske medicinske i znanstvene zajednice.

Do sada smo ostvarili partnerstva s laboratorijima i klinikama na vodećim sveučilištima kao što su Harvard, Massachusetts Institute of Technology i King’s College London te ponajboljim bolnicama u Americi poput Cleveland Clinic i Massachusetts General Hospital. Od 2021. godine imali smo četiri studenta koja su sudjelovala u Med&X Acceleratoru, a iduće godine imamo mjesta za novih sedam do deset studenata. Natječaj se otvara u siječnju 2024. putem društvenih mreža i web stranice www.medx.hr.

Kakvi su vam planovi za novi Med&X Accelerator, koliko studenata namjeravate imati u njemu, što će raditi?

Svake godine pokušavamo proširiti naša partnerstva te se nadamo kako ćemo iduće godine ostvariti partnerstva s bolnicama poput vodeća američka bolnica Mayo Clinic s čime bismo zaključili partnerstva s tri najbolje bolnice u Americi te sa Sveučilištem Stanford s čime bismo imali i tri najbolja sveučilišta u SAD-u.

Doista stavljamo snažan naglasak na najbolje institucije u Americi i svijetu jer želimo studentima omogućiti beskompromisno usavršavanje svojih znanja i vještina. Ovim putem bih se želio najdublje zahvaliti svim članovima Med&X-a koji operativno provode projekt, svim našim partnerima na institucijama i drugim kolegama koji su svojim trudom omogućili te programe jer bez njih Med&X Accelerator ne bi mogao postojati.

Naš je cilj da Med&X Accelerator godišnje pošalje deset do 20 studenata na institucije što bi u idućih pet godina dovelo do toga da imamo 50 do 100 tek završenih liječnika ili znanstvenika u Hrvatskoj koji su imali priliku učiti od najboljih te svoje iskustvo prenijeti drugima. Smatramo da je taj program vrsta iznimno kvalitetnog ulaganja u mlade talentirane ljude koji mogu značajno doprinijeti hrvatskom razvoju.

Kada će biti pokrenute prijave za Med&X Accelerator? Tko se može prijaviti, koji su uvjeti?

Prijave će se pokrenuti za novih sedam do deset mjesta u siječnju 2024. i trajat će par tjedana. Mogu se prijaviti svi hrvatski medicinski studenti koji su završili minimalno treću godinu studija. Natječaj se sastoji od dva kruga. U prvom se boduju kriteriji kao što su ocjene, objavljeni radovi, van nastavna aktivnost, sudjelovanje u raznim znanstvenim projektima i slično.

Nakon toga, najbolji idu u drugi krug u kojem će svatko imati po dva kratka intervjua s uspješnim Hrvaticama i Hrvatima u znanosti i medicini iz Hrvatske i svijeta kako bi se mogla procijeniti motivacija, karijerni planovi, prikladnost za poziciju na koju se student prijavljuje i slično.

Nakon toga se odabiru studenti na temelju ova dva intervjua i iznad navedenih kriterija. Ovim putem želimo dosta holistički gledati na svaku prijavu, bez da automatski isključujemo osobe na temelju jednog kriterija, te smatramo da bismo ovako mogli odabrati najkvalitetnije studente za ove iznimne prilike. Sve detalje ćete moći vidjeti kroz prosinac na društvenim mrežama Udruge Med&X i internetskoj stranici.

Kako ste vi ‘završili’ na Harvardu? Čime se trenutno bavite i koji su vam planovi?

Moja je priča je nešto neobičnija što se tiče dolaska na Harvard. Kada smo kolege i ja prije četiri godine organizirali jednu od naših konferencija profesor John de Groot, koji je bio gost, pozvao me da dođem na klinički program kod njega u vodeću onkološku bolnicu u Americi – MD Anderson Cancer Center. Tamo sam bio mjesec dana 2019. godine i stekao iznimno iskustvo, ali sam prije povratka imao slobodnih tjedan dana.

Ne znajući kada ću idući put otići u Ameriku, odlučio sam da bih baš tada volio posjetiti najbolja sveučilišta u SAD-u kako bih vidio kako na njima izgleda rad i kako se provode znanstvena istraživanja, primarno u području medicine spavanja. Kontaktirao po jednog profesora sa Stanforda, Harvarda i MIT-a koji su na moje iznenađenje svi odgovorili da sam rado dobrodošao.

Sjeo sam u avion i u šest dana obišao Stanford koji je blizu San Francisca, MIT i Harvard u Bostonu i Columbiju u New Yorku. Kada sam došao na Harvard, vrlo srdačno me u laboratoriju me primila profesorica Dragana Rogulja s kojom sam razgovarao nekoliko sati o znanosti, mojoj karijeri i ciljevima. Nakon toga sam upoznao ljude u laboratoriju i vratio se u njezin ured kada mi je rekla da bi voljela da ostanem tamo raditi. To je, naravno, trenutak koji je nemoguće i sanjati, da uđeš kao turist na tri sata i izađeš kao zaposlenik.

Tako od 2020. radim na Medicinskom fakultetu na Harvardu gdje se bavim istraživanjem utjecaja loše kvalitete spavanja na zdravlje i volio bih se još barem neko vrijeme usavršavati u tom polju jer mi je ovo iskustvo doprinijelo iznimnom profesionalnom i osobnom razvoju. Također, uvijek želim i pomoći Hrvatskoj koliko je god moguće putem projekata, poput naših konferencija s nobelovcima i Med&X Acceleratora. Nepisano pravilo kojeg se držim da treba vratiti svojoj zajednici koliko je god moguće.

Smatrate li da su hrvatski studenti i mladi znanstvenici dovoljno ambiciozni i kakve su im šanse za uspjeh u Hrvatskoj ili inozemstvu? Što je, po vama, najbitnije – znanje, ambicija, upornost, sreća…?

Što se tiče medicinskog obrazovanja i teoretskog znanja, hrvatski studenti zaista ne zaostaju za američkim, a to se najčešće uvjere kada i dođu ovdje na klinički program poput Med&X Acceleratora. Ono što u Hrvatskoj zaostaje u odnosu na Ameriku su mogućnosti u znanosti, značajnim dijelom zbog financijske situacije, dostupnosti opreme i slično. Smatram da naši studenti i znanstvenici imaju veliki potencijal za napredak, a jedan od načina da ga ostvare je suradnja s vrhunskim institucijama u inozemstvu te zajednički rade na projektima koji mogu biti dobro financirani od međunarodnih organizacija ili Europske unije.

Smatram da je ulaganje primarno u mlade ljude jedna od najkvalitetnijih investicija koja se može napraviti jer su upravo ti ljudi naša budućnost. Bez obzira na skromnije resurse u znanosti ili infrastrukturu u hrvatskim bolnicama, smatram da je moguće značajno napredovati ako pojedinci ili kolektiv imaju ambicija i, još važnije, upornosti.

Prilike za napredak ili suradnje ne treba samo tražiti samo u lokalnoj sredini, već se treba otvoriti svijetu, pronaći najbolje stručnjake iz vašeg područja i na bilo koji način surađivati s njima, učiti od njih i to znanje prenijeti u lokalnu zajednicu. Sreća uvijek igra važan faktor, no kažu da sreća ipak više prati one koji uporno i naporno rade. Smatram da će sreća doći, ali za značajni uspjeh i osjetljivi iskorak treba raditi više i efikasnije od prosjeka, izaći iz svakodnevne rutine i zone komfora što često za sobom nosi i žrtvovanje određenih aktivnosti na koje neki ljudi možda i nisu spremni.