Studija Instituta za javne financije (IJF) spojila je dvije danas goruće teme – nedostatke u sustavu javne nabave i upravljanju u energetskom sektoru. K tome, za devet zemalja jugoistočne Europe (JIE) prepoznala je zajedničke oblike ranjivosti i korupcijskog rizika. Ipak, u odnosu na Hrvatsku ova je studija kroz dodatni iskorak značajna, jer sadrži i preporuke, uz upozorenje na zamku o kojoj ovisi čak i rast hrvatskog gospodarstva.

Promjena vlasti, ali i strategije

Ukratko, cilj je analize bio povećanje odgovornosti institucija i jačanja vladavine zakona, no za hrvatski razvoj autori Vjekoslav Bratić, Martina Pezer i Branko Stanić skreću pozornost na to da svaka strategija, a posebice energetska, ne bi se smjela mijenjati sa svakom promjenom vlasti. Energetski projekti, često veliki i skupi, te prateća dugoročna strategija razvoja, “ne smiju biti politički kompromitirani istekom četverogodišnjeg mandata Vlade”. Stoga daju nekoliko preporuka kojima je temeljno da RH postigne za razvoj važnu razinu transparentnog upravljanja državnim poduzećima.

Za to je potreban, po njima, novi zakonski alat. To je sveobuhvatniji zakon o državnim poduzećima, koji je evidentno poluga strateški važne prevencije nepravilnosti u situaciji velike izloženosti energetskog sektora. Tvrde da je ovaj sektor suočen s brojnim izazovima, a pogotovo u pogledu upravljačkih nedostataka u javnoj nabavi. U prilog tome idu dobiveni rezultati. Među nepravilnostima u upravljanju u energetskom sektoru u Hrvatskoj analizom se izdvajaju zlouporaba povjerenja u gospodarskom poslovanju te pranje novca i to u vrijeme svjetske energetske krize (slučaj Ina), zatim primanje i davanje mita te nezakonito pogodovanje i dogovoreni natječaji zbog čega se poslovi preplaćuju (slučaj Janaf).

Stavljeni su u isti “koš”, jer su tim aferama “upleteni direktori sa snažnim političkim vezama, što još jednom ukazuje na duboko ukorijenjeni problem povlaštenog tretmana poduzeća zbog političkih veza i predstavlja nepresušni izvor za korupciju”. Pritom su pored Hrvatske analizom obuhvaćene i Bugarska, Mađarska, Rumunjska, Albanija, BiH, Sjeverna Makedonija, Crna Gora i Srbija.

Rescjepkana regulativa

U svim promatranim zemljama upravo upravljanje državnim poduzećima u energetskom sektoru i integritet javne nabave predstavljaju najveće oblike ranjivosti i rizike upravljanja. Neusklađenost zakonskog okvira sa smjernicama o upravljanju poduzećima u državnome vlasništvu OECD-a, ograničena financijska transparentnost, financijska ranjivost te politička imenovanja, sve su to, navode, ključni rizici upravljanja u energetskome sektoru u poduzećima u državnome vlasništvu u JIE.

Uz sve to i analizom javne nabave, u kojoj su česti neki od oblika koruptivnih aktivnosti,utvrđeno je i da se povlašteni tretman poduzećâ zbog političkih veza njihovih vlasnika ističe kao još jedno zajednički oblik nepravilnosti.

Primjerice u Hrvatskoj, nepravilnosti u javnoj nabavi temelje se na pogodovanju i klijentelizmu u javnim natječajima. Čak 31% natječaja bilo je sa samo jednim ponuditeljem od 2013. do 2020., dok ponuđači koji nisu privatni subjekti.osvoje oko polovine ukupne vrijednosti ugovora. Ovdje je riječ o poduzećima u djelomičnome ili potpunome vlasništvu države i upravo tu je “plodno tlo” za određene zlouporabe, kažu. Stoga autori skreću pozornost na to da je pravni i regulatorni okvir poslovanja hrvatskih poduzeća u državnom vlasništvu rascjepkan, pa iznose da je potrebno objediniti postojeća pravila u jedan sveobuhvatni zakon o državnim poduzećima u skladu sa Smjernicama OECD-a za korporativno upravljanje u poduzećima u državnom vlasništvu.