Zdenko Antešić samo je jedan lik iz galerije onih koji su nakon predizborne najave gotovo svih stranaka, dakle u godini pred izbore, iskoristili priliku i osigurali si povlaštenu mirovinu, kaže Milivoj Špika, predsjednik Bloka umirovljenici zajedno (BUZ) u priopćenju poslanom medijima.

"Taj krajnje nemoralan čin čak i ne bi bio toliko važan da isti nakon tog dana i konzumira svoju mirovinu, no sada kada znamo da je isti u trenutku svog „jednodnevnog umirovljenja“ gotovo sigurno znao da će u slučaju pobjede Kukuriku koalicije, a to je bilo izvjesno, biti u vladajućem timu pobjednika koje predvodi SDP, onda sve navedeno poprima sasvim drugačiju konotaciju, posebno jer se radi i o bliskom prijatelju samog premijera Milanovića", poručuje Špika.

Evo i ostatka njegova priopćenja koje objavljujemo u cijelosti bez izmjena:

Ipak, nije nam nakana lamentirati o tome da li je postupak člana SDP-a tek čin sebične osobe ili osobe kojoj je moral i politička odgovornost potpuna nepoznanica. Sada više nije bitno ni to što je premijer sanaderovskom teatralnošću odbio  „ponuđenu“ ostavku pa će tako navedeni i dalje ostati  zamjenik ministra, ali je bitno da je tako samo zato jer je navedeni lik premijerov prijatelj i jer nitko od stranačkih „uglednika“ Kukuriku koalicije  navedenom nije odmah pokazao crveni karton čime su si zabili još jedan u nizu autogolova,  priznavši tako da su sa navedenim na potpuno istoj valnoj (moralnoj) dužini. Očito su brzo zaboravili što su sve izgovorili za kolegu Kajina i ostale „jednodnevne umirovljenike“.

Ono što je u ovom slučaju puno važnije od postupaka nekoliko marginalnih političara jest vrlo dvojbena zakonitost navedena čina, čina umirovljenja na jedan dan.  Kako je i po kojim zakonskim odredbama netko tko je umirovljen (pa bilo to i na samo jedan dan) već slijedeći dan mogao bez ikakve formalne – zakonske procedure ponovo postati zaposlenik?? Postati umirovljenik podrazumijeva naime i formalno pravno, dakle i stvarni prekid – raskid radnog odnosa. Kako je dakle uopće netko mogao biti ponovo zaposlen samo dan nakon umirovljenja bez provedenog odgovarajućeg postupka, dakle provedenog natječaja predviđenog Zakonom o radu ili pak ponavljanjem izbora ako se radi o osobi koja je u trenutku umirovljenja bila načelnik, gradonačelnik odnosno župan??  Pitanje je dakle da li načelnik, gradonačelnik, župan, ministar, ili pak saborski zastupnik raskidom radnog odnosa sa svojim poslodavcem radi umirovljenja, pa makar to bilo i na samo jedan jedini dan,  praktično daje ostavku odnosno prestaje u tom trenutku obnašati svoju funkciju ili pak ne. Jasno je da Zakon regulira obavljanje raznih političkih funkcija i volonterski što je izgleda dovoljno i za tumačenje kako za prethodno navedene funkcije eventualni raskid radnog odnosa ne znači automatski i prekid u obnašanju funkcija na koje su izabrani ili pak imenovani. Ono što je u ovom slučaju po tumačenju pravnika vjerojatno u skladu sa Zakonom (a bila je to pretvorba i privatizacija) je istovremeno i u velikom razilaženju sa svim moralnim vrednotama na koje se pozivaju svi oni koje ovdje sa pravom prozivamo.

I pitamo ih, zašto radnicima kojima nedostaje  nekoliko godina do pune starosne mirovine ne bi bilo omogućeno da se „umirove“ na jedan dan, a onda kao da se ništa nije dogodilo već slijedeći nastave raditi na svom (bivšem) radnom mjestu do svoje 65-e budući će im današnji izračun mirovine biti puno povoljniji no onaj koji će im ovakvom politikom Kukuriku koalicije biti za nekoliko godina kada steknu pravo na odlazak u svoju „punu mirovinu“???

Minimum moralnosti bi bio da svi umirovljenici „na jedan dan“  taj status žurno produže na neodređeno vrijeme…jer zastupnik ili pomoćnik ministra može biti i volonter – umirovljenik.