Transformacija energetskog sektora, a istovremeno i čitavog društva, prema zelenim tehnologijama i nultoj emisiji CO2 je nezaustavljivi trend kojeg nije bitno poremetila niti korona kriza.

Štoviše, zbog manje potražnje za nekim tradicionalnim energentima, ponajprije naftom i ugljenom, su njihove burzovne cijene došle na svoje rekordno niske granice, a na samom početku korona krize na proljeće prošle godine smo bili svjedoci i bizarnim događanjima da su prodavači nafte plaćali kupcima da preuzmu naftu iz njihovih tankera jer s njom nemaju što i kamo.

Već čitavo desetljeće je svima u energetskom sektoru, a koji je jedan od temelja globalnog gospodarstva, jasno da je nafta energent čije vrijeme prolazi, no isto je tako činjenica da će se ona, u većem ili manjem obimu, koristiti još godinama, možda i desetljećima.

Slijedi svjetske trendove

Nedavno je menadžer jednog od najvećih svjetskih trgovaca naftom, multinacionalnog Vitola, istaknuo da je zanimljivo da se i dalje ulažu vrlo velika sredstva, mjereno u desecima i stotinama milijardi dolara, u naftni biznis, od novih istraživanja i tehnologija do naftovoda, tankera itd.

S druge strane, ističe, zelena energija će biti još dosta vremena rezervirana za bogatiji dio svijeta, a i sama proizvodnja opreme i sredstava za obnovljive izvore energije (OIE) će trebati energiju – naftu i/ili plin. No neosporivo je da je zelena tranzicija započela.

O koliko velikom igraču se radi govore i brojke da su u protekloj poslovnoj godini “prodali” 7000 tankera nafte, a oko 250 tankera s njihovom naftom je u svakom trenutku na moru. Prihod od 225 milijardi dolara te 387 milijuna tona isporučene nafte je orijentir što oni predstavljaju u energetici danas.

Iako je INA u globalnim okvirima manji igrač, u hrvatskim mjerilima ona je značajna, čak stožerna tvrtka koja utvrđuje smjerove u kojima će se energetika na ovim prostorima razvijati.

INA je dio veće MOL Grupe koja se u svojoj nedavno ažuriranoj strategiji zalaže za snažniju transformaciju poslovanja. Iz Ine tako poručuju da će i u budućnosti zadržati svoj integrirani model proizvodnje, prerade i prodaje nafte i plina, ali isto tako već sada pokušava što više diverzificirati svoje poslovanje.

Lani su pokrenuli veliku kampanju za promociju vodika kao goriva za vozila u cestovnom, željezničkom i vodenom prometu. Vodik je ekološki prihvatljiv energent, a njegova proizvodnja može biti tržišno održiva. Upotreba vodika kao pogonskog goriva može značajno doprinijeti smanjenju emisija stakleničkih plinova koji se stvaraju prije svega u transportu, kao i poboljšanju kvalitete zraka i smanjenju buke, osobito u urbanim sredinama.

INA već sad proizvodi sivi vodik, a aktivno razmatra i potencijale proizvodnje zelenog vodika. Nedavno je ova tvrtka potpisala i Sporazum o suradnji s Gradom Zagrebom na projektu uvođenja vodika u gradski promet.

Projekt će biti u potpunosti financiran europskim novcem, a odnosi se na detaljne analize postojećeg stanja te sveobuhvatne pripreme za uvođenje autobusa na vodik u javni gradski prijevoz, zajedno sa svom potrebnom pratećom infrastrukturom – punionice i spremišta za vodik, prateća oprema, dobava vodika, razrada sveobuhvatnog poslovnog modela, itd.

Vodik postaje komercijalan

Iako se o električnoj energiji kao pogonskoj snazi e-automobila dugo razmišljalo, i još uvijek je ona u fokusu, kao o najočitijoj opciji, već danas je jasno da elektroenergetska infrastruktura u većini zemalja ne može podnijeti broj vozila koji prelazi simbolične brojke.

Po pitanju većih prometnih aparata, poput kamiona i autobusa, zrakoplova te brodova se ovog trenutka o elektrifikaciji zapravo niti ozbiljno ne razmišlja. Iako bi s razvojem tehnologije, kroz nekoliko godina ili desetljeća, električna energija mogla prevladati, trenutno se, uz plin kao moguće prijelazno rješenje, sve više radi na tehnologiji korištenja vodika (H2) kao zelenog energenta budućnosti.

Vodik je u zapadnim državama Europske unije već postao komercijalna realnost te postoji, iako još relativno skroman, vozni park serijski proizvedenih automobila i drugih vozila u svim kategorijama.

“Europa je svjetski lider u obnovljivim izvorima energije, a što je dijelom zbog ekološke svijesti, no možda i više zbog svoje energetske ovisnosti. Zbog toga EU direktive traže što veće udjele obnovljivih izvora energije u sve kraćim rokovima.

Vodik je prepoznat kao jedan od najvećih potencijala na tom putu jer Europa ima snažnu industriju koja može taj vodik proizvesti, a i dobru infrastrukturu za njegovo korištenje”, kazao je Bart Biebuyck, izvršni direktor Zajedničkog poduzeća za gorivne članke i vodik EU (FCH JU) na konferenciji o vodiku u Zagrebu.

Dodao je da je ovo javno-privatno partnerstvo, koje čini EU, 150 privatnih tvrtki i 72 znanstvene institucije iz EU, prema pretkoronskim podacima, do sada uložilo 915 milijuna eura javnog novca u 246 projekata.

Bioetanol druge generacije

“Plan je da do 2050. u EU bude 24 posto obnovljive energije na tehnologiji vodika. To je velika prilika koja će generirati 820 milijardi eura te zaposliti 5,4 milijuna ljudi. Stvar je još u začetku i pitanje je koje zemlje članice će bolje iskoristiti ovu priliku. Trenutno EU ima barem tri godine prednosti u razvoju H2 tehnologije pred Kinom i SAD-om, ali će se ta prednost brzo topiti”, kazao je Biebuyck.

I dok je vodik svojevrsni sveti gral energetike za čijom masovnom primjenom će trebati još pričekati, biogoriva su realnost koja se razvija već barem 20-ak godina. I u tom segmentu je vidljiva Inina diverzifikacija koja, s jedne strane ulaže četiri milijarde kuna u modernizaciju Rafinerije nafte u Rijeci i koja bi trebala biti završena do 2023., a s druge strane, nakon definitivnog odustajanja od tradicionalne prerade nafte u Rafineriji nafte Sisak, na toj lokaciji postoje ozbiljni planovi za biorafineriju.

Kako ističu u samoj Ini, u Sisku kompanija planira razviti održive alternative koje uključuju proizvodnju bitumena, logistički centar, te solarnu elektranu i rafineriju bio-komponenti koje se svojim elementima uklapaju u Europski zeleni plan i globalne težnje ka niskougljičnom društvu.

Projekt Biorafinerije bi Ini omogućio proizvodnju druge generacije biogoriva iz biomase, uz proizvodnju zelene energije. Iz Ine pojašnjavaju da se u Sisku radi o investiciji od oko 300 milijuna eura samo u projekt Biorafinerije.

Projekt potencijalno donosi i radna mjesta u biotehnološkom sektoru kroz rad u samom postrojenju, ali indirektno u sektoru poljoprivrede, kroz lanac proizvodnje i dobave biomase i miskantusa – energetske biljke za koju su provedena istraživanja pokazala da je dobra sirovina za proizvodnju bioetanola druge generacije.

Bioetanol kao gorivo ima značajne prednosti u usporedbi s fosilnim gorivima, a jedna od najvećih je to što smanjuje količinu stakleničkih plinova. S obzirom na to da je dobiven iz poljoprivrednih proizvoda smatra se obnovljivim izvorom energije. Za potrebe uspostave lanca opskrbe sirovinom ulaganja u poljoprivredi su procijenjena na 50 milijuna eura.

Za to je planirano korištenje sredstava fondova Europske unije za ruralni razvoj, primarno za aktivnosti vezane uz uspostavu nasada miskantusa, što uključuje i aktivaciju zapuštenog poljoprivrednog zemljišta. Prema projekcijama, ovim projektom kreiralo bi se u samom Sisku i okolici više od 500 novih izravnih te dodatnih 500 povezanih radnih mjesta.

* Sadržaj omogućila INA