Riješeno je ključno pitanje oko provedbe ovrhe na travanjskoj plaći koje je mučilo poslodavce i njihove djelatnike koji imaju kredite, ali i vjerovnike, odnosno banke: rate kredita s čijem se plaćanjem već kasni, a vjerovnik je dostavio poslodavcu suglasnost za naplatu dugova – propuštenih rata ili cijelog dospjelog duga, neće se provoditi i ovrha će time  u odnosu na njih – zastati. No, kad  se radi o tekućim ratama kredita koje tek dospijevaju, a naplaćuju se preko suglasnosti o zapljeni, poslodavac će provesti naplatu mjesečnog obroka.

To je novi okvir nakon Zakona o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnost.  Ovaj novi propis regulira ovrhe na plaćama I mirovinama koje provode poslodavci i HZMO: odnosi se na fizičke osobe kojima se dio primanja usteže radi provedbe na ovrhe na plaći, mirovini ili drugom stalnom novčanom primanju. Zastoj provedbe ovrhe npr. na plaći provodit će se tako da poslodavac neće plijeniti daljnje tražbine ovršenika, niti isplaćivati ovrhovoditelju novčane iznose za koje je određena ovrha, već će cijelu plaću isplatiti radniku, naravno osim u slučaju izuzetaka navedenih u zakonu, pa tako i izuzetka navedenog na početku teksta.

Izuzeci su regulirani u članku 4., no očekuje se uskoro dopunjeno jedinstveno tumačenje Ministarstva pravosuđa koje bi trebalo riješiti pitanje kako postupiti u slučaju ustezanja rata kredita na plaći na temelju privatne isprave potvrđene kod javnog bilježnika (tzv. Izjava o zaplijeni), budući da ona predstavlja ovršnu ispravu i   po čl. 202 Ovršnog zakona Z-a kada je dostavljena poslodavcu ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi.

Ovo je pitanje otvoreno nakon donošenja zakona jer su poslodavci kao isplatitelji plaće ili računovodstvene tvrtke koje to čine u  ime poslodavca do sada ustezali iznos rate na temelju suglasnosti o zapljeni, no kako je uveden tromjesečni zastoj zakonom koji je stupi na snagu 1. svibnja problem pravne prirode su načelno nove situacije koje je trebalo očito pravno razjasniti. Naime, ako je djelatnik potpisao izjavu o zapljeni rata kredita kod banaka, to se smatra ovršnom ispravom, budući da su sve ovrhe stavljene na stand-by,  znači li to da sljedeća 3 mjeseca poslodavci ne mogu ustegnuti rate kredita bankama? Ako da, to bi značilo da se ne ustežu niti rate kredite za one osobe koje nisu išle u pregovore s bankama oko moratorija vraćanja kredita,  dok  čak ni zaposlenici koji uredno dobivaju svoju punu plaću i koji su možda dobili I neku stimulaciju zbog povećanog angažmana I rezultata, jednostavno ne bi plaćali svoje rate kredita sljedeća 3 mjeseca. Kako bi se u tom smislu stvari razjasnile jedinstvenim stajalištem, a po nekima spriječile I potencijalne tužbe, Ministarstvo pravosuđa objavilo je 5. svibnja svoje priopćenje u kojem  navodi da se u konkretnom slučaju neće zastati s ovrhom. Razlog? Naveli su da se radi o budućem obroku po dospijeću koje je člankom 4. stavak 2.  ovog zakona izuzeto od zastoja o ovrsi, te da se zato neće zastati s ovrhom.

Navedeno priopćenje na stranici Ministarstva pravosuđa https://pravosudje.gov.hr/vijesti/priopcenje-21951/21951), međutim, trenutno nije moguće otvoriti, jer se pripremaju potrebne dopune tumačenja kojima će se detaljno pojasniti novi okvir u segmentu važnog izuzeća od zastoja ovrha na plaći. Kako su prvotno bili naveli u povodu brojnih upita, pozivajući se na navedenu odredbu kao izuzetak od zastoja ovrhe, MP je protumačio da to znači da poslodavac nastavlja i za vrijeme trajanja posebnih okolnosti sa zapljenom plaće radnika “ako se zapljena provodi dobrovoljno na temelju privatne isprave iz članka 202. Ovršnog zakona”. Ključna riječ je dobrovoljno. Dio pravnika koji podržava ovo stajalište objašnjava da je suglasnost koju je zaposlenik dao za prisilnu naplatu njegova dispozicija koja poslodavca obvezuje zato što je  dio tražbine koju radnik ima prema poslodavcu ovime ustupio banci, dok  ima i onih koji smatraju  da se radi o ovrsi kao i u slučaju zadužnica čija se naplata trenutno ne provodi, jer je I zadužnicu dužnik također dobrovoljno dao da se u korist vjerovnika plijeni njegov račun u banci.