Glavni faktor koji već godinama opterećuje poslovanje gospodarstvenika – nelikvidnost, zbog efekta predstečajnih nagodbi u prvoj godini primjene bilježi priličan pad, no i dalje je taj golemi problem daleko od rješenja. U prvi mah je zabilježen pozitivni efekt predstečajeva na nelikvidnost, no on se počeo topiti, upozorila je i Hrvatska gospodarska komora.

Statističko usporavanje smanjivanja nelikvidnosti, Komorin zaključak iz nedavno objavljenje analize na temelju podataka Financijske agencije, otvara pitanja koliko je danas problem zapravo velik i bitan, zašto se topi pozitivan efekt od predstečajeva te koja su moguća rješenja.Zadnjeg dana kolovoza ove godine evidentirano je 30,2 milijardi kuna neizvršenih obveza poslovnih subjekata. No, ovaj iznos, prema računici HGK, koji je 13,9% manji u odnosu na isti mjesec prošle godine, tek je za 2,7% manji u odnosu na mjesec ranije". Na djelu je svojevrsno ispuhavanje predstečajnog balona što se poklapa s analizom slabljenja utjecaja predstečajeva na rješavanje problema nelikvidnosti.

Naime, u protekle dvije godine, od uvođenja Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnim nagodbama 1. listopada 2012., ukupna vrijednost neizvršenih osnova za plaćanje smanjena je 32% ili za 14,3 milijardi kuna. Zbog toga su iznijete i određene kritike na račun pogrešnih vladinh procjena, između ostalog i zato što je ovaj rezultat "znatno ispod najavljenih očekivanja izvršne vlasti koja je pri uvođenju zakona, predviđala upola manji iznos u kratkom roku". Komora navodi i da je u ovom razdoblju od 7204 prijavljenih predmeta za predstečajnu nagodbu, ona sklopljena za njih 21% odnosno za tek 1500 dužnika sa 25,9 milijardi kuna prijavljenih obveza ili 40% ukupnih obveza.

Kratkotrajan trend
Uvođenje predstečajnih nagodbi temeljno je uporište smanjenja vrijednosti neizvršenih obveza, zbog čega je odmah i započet opadajući trend iznosa neizvršenih obveza. On je na samom početku bio intenzivan, no vrlo brzo je usporen, te se u ovoj godini kreće na prosječnoj mjesečnoj razini od -1,4%. U ovoj godini smanjenje iznosa neizvršenih obveza iznosilo je 3,2 milijarde kuna, daleko manje nego u istom razdoblju lani kada se radilo o 7,2 milijarde kuna, ostajući time i dalje na visokoj razini od 46% vrijednosti novca u optjecaju. U kolovozu 2014., s osnova otvaranja predstečajnih nagodbi, smanjena je vrijednost neizvršenih obveza za samo 139,9 milijuna kuna, daleko manje nego prethodnih mjeseci kada je taj iznos bio na prosječnoj mjesečnoj razini od gotovo 500 milijuna kuna.

Velike razlike koje se pokazuju u dvije godine primjene, uz navedeni trend koji je prema ovoj analizi problematičan, ukazuju da su mogući novi problemi: u postojećem sustavu, bez daljnjih poboljšanja pored novih (pred)stečajnih pravila, kao i nužnih promjena koje se tiču poslovanja, uopće se nije moguće zaštititi od nelikvidnosti. Sama Komora pritom nije iznijela i konkretne prijedloge, no njezin apel, premda to izrijekom nije navedeno, valja uzeti i kao prvo institucionalno upozorenje poslovnim partnerima i poziv na povećani oprez i zaštitne mehanizme.No, ako doista i dalje postoji toliki rizik koji prijeti od nelikvidnosti, pitanje je kako izbjeći negativne učinke koje ona individualno i generalno donosi u poslovanju. Simptomi bolesti neplaćanja u praksi se izražavaju kao more problema, od porasta financijske nediscipline u ispunjavanju obveza u zakonskim i ugovorenim rokovima do bankrota ili pribjegavanja traženju izlaza pomoću neetičnih poslovnih rješenja. Takav je, primjerice, slučaj kad dužnik zaklon traži u pokretanju sudskog spora, iako dug nije sporan što se odavno udomaćilo.

Koje su pravničke preporuke u pogledu prevencije i zaštite, kako se osigurati od rizika neispunjavanja obveza i što je u poslovnom smislu nužno poduzeti, nižu se pitanja sa zajedničkim nazivnikom – tko je danas pouzdani partner, onaj koji plaća i ne bježi od odgovornosti u ispunjavanju obveza. Pritom izlaz, može se čuti, nije ni u avansnom plaćanju koje je rezervirano za 1% najkvalitetnijih subjekata. Koji su ostali mehanizmi zaštite; mjenice, zadužnice ili nešto treće, te postoji li uopće efikasno rješenje za nelikvidnost? Odgovor na ovo posljednje po mišljenju odvjetnika Miće Ljubenka leži u sudskoj domeni. Nelikvidnost se u nas često prikazuje kroz broj dugotrajno blokiranih subjekata i ukupan iznos nepodmirenih obveza, napominje on, a jedino države iz bivšeg sustava SDK imaju centralizirani platni promet što omogućava provedbu blokade svih računa u različitim bankama. Upravo zbog toga je, smatra, i problem nelikvidnosti u Hrvatskoj možda jasnije vidljiv nego, primjerice, u Mađarskoj ili Poljskoj. Mnogi će se, kaže, složiti da je neplaćanje u našem poslovanju uobičajeno, te ne predstavlja poslovnu sramotu.

Pravo pitanje je koji se razlozi mogu izdvojiti kao uzrok takvog ponašanja, kao i što bi trebalo učiniti da se ono svede na mjeru koja vrijedi za uređena tržišta. Vlada je čak, kaže, zakonom ograničila rok plaćanja te nametnula ograničenja dužnicima. Ipak nelikvidnost, slaže se s Komorom, nije nakon dvije godine riješena ni modelom predstečaja, i to iako je kroz njega prošao faktično svaki dužnik koji je to želio, a ako i nije uspio, odlaskom u stečaj trebao je smanjiti ukupnu nelikvidnost. Svakako cilj Vlade nije bio nakon svega zadržati 60-ak tisuća blokiranih subjekata sa ukupnim iznosom većim od 30 milijardi kuna, kaže, podsjećajući i da je nelikvidnost počela prije gospodarske krize 2008. Još 2006. tadašnja je Vlada donijela izmjene Stečajnog zakona te se tada najavljivalo da će se konačno očistiti tržište od 35 tisuća blokiranih subjekata. Povodom tih prvih zakonskih rješenja Ljubenko je, kaže, u javnim osvrtima isticao da pojačana odgovornost dužnika neće ujedno povećati njihovu savjest, te da nije moguće pitanje nelikvidnosti rješavati kroz odgovornost direktora dužnika.

Predugi sporovi
"No, danas sam više nego prije stava da jedini učinkovit lijek protiv nelikvidnosti može biti efikasan način sudske naplate. Sudska zaštita kod nas u prosječnom redovnom tijeku između pravnih osoba traje od 4 – 7 i više godina. Prosječan vijek malih i srednjih poduzeća u EU je pet godina, nema razloga da je u nas taj prosjek dulji. Očit je zaključak da će prije kraja sudske naplate, dužnik u pravilu prestati postojati ili će u predstečaju umanjiti i prolongirati njegov dug", kaže dodajući da tvrtke čiji je vijek dulji od pet godina i koje nemaju rizik predstečaja u pravilu sebe ni ne dovode u sudsku naplatu. Iz navedenoga, tvrdi, može se zaključiti da jedino primjereno brza sudska naplata može jamčiti vjerovnicima sigurnost.

"Važnije od toga je da se jedino tako može isključiti kalkulirano neplaćanje dužnika i daljnje posljedice koje nosi dug sudski postupak u kojem dužnici svjesno prihvaćaju skupu zateznu kamatu i troškove, bez cilja konačnog podmirenja. No, sudovi danas ne razlikuju parnice po neplaćenim računima od onih gdje doista postoji pravni spor. Takve parnice idu istim tempom i dijele iste zakonske procedure. Štoviše, Ovršni zakon tek je nakon nekoliko godina sanirao grešku gdje su ovrhe putem javnih bilježnika radi neplaćenih računa kružile preko Općinskih do Trgovačkih sudova, u prosječnim rokovima preko godinu dana. Vještiji dužnici taj put bi produljili i preko Županijskih sudova", kaže Ljubenko. Poduzetnici nisu bili ni svjesni, pojašnjava, da im naš zakon u prvoj godini sudske naplate neće omogućiti ni prvu raspravu na sudu, a kamoli prvu presudu.

Postupak naravno ne završava prvom, nego zadnjom presudom, a dobro je i sad znati da ona dolazi nakon žalbenog postupka koji približno traje tri godine.Ovaj se problem može riješiti posebnom procedurom za sporove koji nastaju temeljem neplaćenih računa, a u njima do sudskog spora – nije bilo ništa sporno, zaključuje Ljubenko, no za to je potrebna politička volja za promjene parničnog zakona.I savjetnik za restrukturiranje poslovne promjene Igor Benaković, direktor tvrtke Poslovna riznica, slaže se da u postojećim uvjetima teško može zaštititi od nelikvidnosti u Hrvatskoj."Pravni okvir, odnosno praktična provedba te poslovna klima ne daju pouzdanje poduzetniku u smislu sigurnosti naplate, čak ni u slučajevima kad se koriste instrumenti osiguranja poput zadužnica i mjenica. Avansno plaćanje je najbolja zaštita od nelikvidnosti, no koliko je kupaca koji će vam ovdje platiti avansno? Ovisi o vrsti vaše usluge ili proizvoda – za neke će kupci možda i pristati, no to je rijetkost koja se javlja kada imate gotovo monopolistički položaj s proizvodom koji je gotovo neophodan. Ali, koliko je takvih dobavljača trenutno u Hrvatskoj?", pita se.

'Mijenjajte sebe, ne druge'
Odgovor na nelikvidnost, prema njegovim riječima, ne leži toliko u trajnom pritisku na svoje dužnike, nego prioritet treba dati tome kako promijeniti samog sebe. Općenito u životu, pa tako i poslovanju, relativno malo možete utjecati da mijenjate druge oko sebe, no možete mnogo učiniti da promijenite svoj način poslovanja, kaže on. "Konkretno, problemi s naplatom našim poduzetnicima troše ogromno vrijeme, energiju i novac. Zamislite kada bi poduzeće sve te resurse uložilo u razvoj poslovanja odnosno razvoj novog tržišta, novih kupaca. U glavama mnogih razvoj zvuči kao bajka. Jedan od načina, iako ne jedini, je pronaći ga izvan Hrvatske kod partnera koji ne boluje od kronične nelikvidnosti i nekulture plaćanja. Dakle, tu govorimo o izvozu.

Već na sam spomen tog pojma, mnogima se javlja refleksni otpor kao da se radi o nečemu nerealnom, skupom i teško izvedivom", navodi Benaković koji problem vidi u tome što svu tu potrebnu energiju poduzetnici već ionako troše na jalove radnje i akrobacije u svezi naplate kako bi održali glavu iznad vode. Njegov recept glasi ovako: da bi se ipak oduprijeli "začaranom krugu" potrebno je stručno i operativno restrukturirati svoje poslovanje. Prije svega, treba maksimalno stabilizirati situaciju s postojećim dužnicima. Ali ne možemo tu stati, i o tome ovisiti. Vrlo brzo treba početi poslovne promjene, strateški zaokret u prodaji, marketingu, nabavi, financiranju, te upravljanju svim resursima u poslovanju, od kojih su najznačajniji ljudski resursi – zaposlenici, kaže on. Umjesto preživljavanja, naši poduzetnici trebaju okrenuti novu stranicu, započeti "novi život". Na neki način, nanovo se roditi. Sve drugo je samo gašenje vatre, krpanje i jadikovanje kako nam je jako teško raditi u Hrvatskoj, a njegova je poruka da treba mijenjati svoj način rada iz korijena. 

Rokovi plaćanja u EU

Danci najuredniji platiše

Najbolju disciplinu plaćanja lani su zadržale tvrtke iz Danske, Njemačke i Turske, pokazuje analiza tvrtke Bonline. Danske tvrtke već su dvije godine za redom najurednije europske platiše, pa čak 87,6% tvrtki u prosjeku plati obveze u roku. Slijedi Njemačka s 75,3% te Turska gdje ih je lani u roku obveze uredno pomirilo 54,6 posto tvrtki.  Djelatnosti koje prema ovoj analizi bilježe najbolju disciplinu plaćanja su poljoprivreda, šumarstvo, lov, ribolov i građevinarstvo, gdje više od 47 posto tvrtki obveze podmiruje na vrijeme.