Velike domaće proizvodne kompanije nisu prepoznale negativne trendove na hrvatskom tržištu rada niti su na njih adekvatno odgovorile. Drugim riječima, poslodavci su si sami krivi što radnike danas moraju tražiti svijećom.

Pokazuje tako istraživanje “Utjecaji s tržišta rada i upravljanje ljudskim resursima na primjeru hrvatskih proizvodnih poduzeća” koje su provele Danica Bakotić, profesorica s Ekonomskog fakulteta u Splitu i studentica Ivana Burnač, a koje je ovih dana objavljeno u Ekonomskim pregledima.

U situaciji kroničnog nedostatka radne snage, koji većina poslodavaca već par godina ističe kao najveći problem u poslovanju, rezultati istraživanja pokazuju poražavajuću reakciju kompanija, barem onih iz proizvodnog sektora, na njegovo rješavanje.

Politike, prakse i strategije upravljanja ljudskim potencijalima koje su tvrtke mogle iskoristiti kako bi odgovorile na problem nedostatka radnika na tržištu, ostale su potpuno neiskorištene. Treba li onda čuditi da je ogroman broj ljudi iselio iz države u potrazi za boljom plaćom i radnim uvjetima te domaću proizvodnju prepustio stranim radnicima?

Konkretno, autorice su svojim istraživanjem htjele doznati jesu li tvrtke svjesne problema na tržištu rada i kako tim problemima prilagođavaju prakse upravljanja ljudskim potencijalima.

Promatrale su četiri problema, odnosno utjecaja s tržišta rada: starenje stanovništva, nedostatak strukovno obrazovanih zaposlenika i visokoobrazovanih zaposlenika određenih deficitarnih zanimanja, automatizaciju i robotizaciju te karakteristike mladih zaposlenika – te kako su svojim politikama upravljanja ljudskim resursima velika poduzeća reagirala na te probleme.

Rezultati istraživanja, provedenog tijekom 2021. i 2022., kada smo već imali eskalaciju problema nedostatka radnika jer je broj radnih dozvola za strane radnike premašio 120 tisuća, pokazuju zabrinjavajuće trendove.

Ključ uspjeha
Ovaj rad pokazao je da poduzeća nisu prepoznala određene negativne utjecaje na tržište rada te da sukladno tome imaju nedovoljno razvijeno strateško upravljanje ljudskim resursima. Očekivao se proaktivan pristup poduzeća u primjeni različitih aktivnosti koje su im dostupne, u obliku njihove samostalne prakse te u korištenju poticajne zakonske regulative. Međutim, rezultati ovoga istraživanja to nisu utvrdili”, zaključuju autorice Bakotić i Burnač.

Na tragu je to i percepcije domaćih zaposlenika koji će često reći da ih poslodavci ne znaju cijeniti. Njima su, s druge strane, posebno u posljednje vrijeme, puna usta hvale radnika. U polugodišnjim financijskim izvještajima, koji se upravo predaju, gotovo nema kompanije koja na ostvarenim poslovnim rezultatima ne zahvaljuje zaposlenicima. Poslodavci su danas svjesni da su zaposlenici ključ uspjeha te da rast i produktivnost ovise o njihovim zalaganjima, no upitno je koliko, osim u plaće, ulažu u ostale politike zadržavanja i privlačenja radnika.

Problem lošeg upravljanja ljudskim potencijalima u Hrvatskoj nedavno je za Poslovni dnevnik komentirao i Zvonimir Galić, profesor s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, specijaliziran za područje psihologije rada. Ovaj problem spomenuo je u kontekstu niske produktivnosti te kao glavni razlog naveo upravo upravljanje ljudskim potencijalima.

“U tome posebno loše stojimo sektorski. Pritom je privatni sektor, među kojem posebno multinacionalne kompanije, shvatio da ljudima moraju početi upravljati na pametniji način. No, javni je sektor ostao nedotaknut spoznajama o učinkovitom upravljanju ljudskim potencijalima”, komentirao je Galić.

Ipak, i onih u privatnom sektoru koji su tu potrebu prepoznali i dalje je, čini se, premalo. Pritom za ostvarivanje boljih radnih uvjeta kompanije na raspolaganju imaju niz alata i praksi koje ne zahtijevaju velika ulaganja. No, kako pokazuje istraživanje Bakotić i Burnač, slabo ih koriste.

Dobro je poznato da starenje stanovništva postaje sve veći problem na tržištu rada Hrvatske i Europe. Projekcije govore da će do 2051. udio starijih u ukupnom broju stanovnika Hrvatske biti 31 posto. Kompanije bi, prema tome, već sada trebale uvoditi prakse koje će poticati starije da ostaju raditi duže ili da rade uz mirovinu, što je i zakonskih u Hrvatskoj omogućeno. No, da bi u tome uspjele starijima moraju ponuditi drugačije iliti bolje uvjete rada.

Slab interes za umirovljenike
Autorice Bakotić i Burnač pitale su velike kompanije koriste li mogućnost zapošljavanja umirovljenika na skraćeno radno vrijeme te imaju li posebno dizajnirane prakse upravljanja ljudskim potencijalima koje su usmjerene prema starijim zaposlenicima, poput fleksibilnog radnog vremena, podjele posla ili lakših radnih zadataka. Odgovor je bio negativan.

Domaći poslodavci neć imati problema samo zbog starenja stanovništva. Glavobolje će im zadavati i mladi. Istraživanje potvrđuje povezanost između karakteristika mladih zaposlenika i više stope fluktuacije u proizvodnim kompanijama.

Isto je potvrđeno i u domaćim uslužnim tvrtkama u istraživanju koje je Bakotić napravila 2022. Ovo ne treba čuditi kada se zna da je mladima praktički nezamislivo da će cijeli život provesti u istoj tvrtki. Posebno stoga što danas na raspolaganju imaju mnoštvo alternativnim oblika rada.

Jedini problem kojem domaće kompanije u svojim politikama upravljanja ljudskim potencijalima pridaju značaj jest nedostatak strukovno obrazovanih stanovnika. Istraživanje pokazuje da imaju razvijene prakse dodijele stipendija, prekvalifikacija te kampanje regrutiranja. Takve će politike morati postati mnogo raširenije.