Kako bi se potaknulo intenzivnije uključivanje osoba s invaliditetom u tržište rada, osmišljeno je niz prava koja bi u pravilu trebala povećati njihovo zapošljavanje. Tako poslodavac koji zapošljava osobu s invaliditetom na otvorenom tržištu rada, osoba s invaliditetom koja se samozapošljava i integrativna radionica mogu za svaku zaposlenu osobu s invaliditetom ostvariti subvenciju plaće u iznosu od 10% do 70% osnovice izračuna. Osim toga, zaštitna radionica može za svaku zaposlenu osobu s invaliditetom na zaštitnom radnom mjestu ostvariti plaću u iznosu od 75% osnovice izračuna, ističu u Zavodu za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (ZOSI). Osnovica izračuna subvencije plaće je minimalna plaća utvrđena posebnim propisom, a za 2017. godinu utvrđena je u iznosu od 3276 kuna.

“Poticaji pri zapošljavanju osoba s invaliditetom mogu se ostvariti samo za osobe s invaliditetom upisane u očevidnik zaposlenih osoba s invaliditetom. U očevidniku je preko 11 tisuća zaposlenih osoba s invaliditetom. Poslodavcima na otvorenom tržištu te osobama s invaliditetom koji se samozapošljavaju ZOSI subvencionira plaće osobe s invaliditetom. Pravo na subvenciju plaće zaposlenih osoba s invaliditetom može se ostvariti ako se nalazom i mišljenjem centra za profesionalnu rehabilitaciju utvrdi da, unatoč prilagodbi radnog mjesta i pružanju odgovarajućih usluga stručne podrške, osoba s invaliditetom ne može postići rezultate u obavljanju radnih zadataka koje bi na istom radnom mjestu postigao prosječni radnik bez invaliditeta”, objašnjavaju u ZOSI-u. Uz subvenciju plaće, ZOSI sufinancira troškove obrazovanja, troškove za prilagodbu radnog mjesta, kako arhitektonsku, tako i tehničku prilagodbu te kamate na kreditna sredstva namijenjena kupnji strojeva, opreme, alata ili pribora potrebnog za zapošljavanje osobe s invaliditetom. Osim toga, ZOSI osigurava sredstva za financiranje troškova stručne podrške, za programe inovativnog zapošljavanja, za otvaranje novih radnih

mjesta i održavanje zaposlenosti u integrativnim radionicama i zaštitnim radionicama. Posebno treba istaknuti novčanu nagradu poslodavcima koji zapošljavaju osobe s invaliditetom izvan kvote, bilo da nisu bili obveznici zapošljavanja osoba s invaliditetom ili su ih zaposlili više nego što im je propisano.

Poslodavci iz javnog sektora mogu ostvariti samo dvije vrste poticaja – sufinanciranje troškova prilagodbe uvjeta rada za osobu s invaliditetom (tehnička prilagodba) i sufinanciranje troškova stručne podrške.

Prema podacima ZOSI-a u 2016. godini poticaje je koristilo ukupno 288 poslodavaca koji su zapošljavali 1063 osoba s invaliditetom (OSI), od toga 560 muškaraca i 503 žene.

Iz Ureda pravobraniteljice za osobe s invaliditetom upozoravaju kako je iz prikazanih podataka za 2016. godinu vidljiv osjetan pad broja poslodavaca koji su u odnosu na 2015. godinu zatražili isplatu poticaja od ZOSI-a. “S obzirom na to da postoji zakonski okvir koji uređuje i podržava isplatu poticaja te da u 2016. godini nije bilo pritužbi na rad ZOSI-a u smislu neredovitog isplaćivanja poticaja poslodavcima i obrade zahtjeva, mišljenja smo da je ovaj podatak za 2016. godinu odraz nepovoljne klime i nestabilnosti na otvorenom tržištu rada što je dijelom posljedica političke situacije koja je obilježila velik dio prošle godine. Nadalje, osim nestabilnih i nesigurnih uvjeta za razvoj tržišta rada i samo poslovanje mnogih poslodavaca, bitno je naglasiti da je kroz upite poslodavaca i osoba koje se samozapošljavaju primijećeno da su mnogi poslodavci još uvijek nedovoljno informirani o mogućnosti ostvarivanja poticaja putem ZOSI-a”, poručuju iz Ureda pravobraniteljice. U 2016. godini isplaćeno je ukupno 52,2 milijuna kuna poticaja, od čega je za subvenciju plaće osoba s invaliditetom izdvojeno 18,2 milijuna kuna.

Za otvaranje novih radnih mjesta i povećanje zaposlenosti u zaštitnim radionicama isplaćeno je 33, 5 milijuna kuna, a za sve ostale vrste poticaja potrošeno je oko 550.000 kuna. Zanimljivo je da nije bilo sufinanciranja troškova za prilagodbu radnog mjesta (arhitektonska prilagodba). Naime, poslodavac koji zapošljava osobu s invaliditetom na otvorenom tržištu rada, odnosno osoba s invaliditetom koja se samozapošljava, a kojoj je zbog vrste i težine invaliditeta potrebno prilagoditi radno mjesto u smislu uklanjanja arhitektonskih barijera može ostvariti pravo na sufinanciranje troškova razumne prilagodbe radnog mjesta za tu osobu. Prilagodba se odnosi na prilagodbu radnog prostora koji je već u funkciji obavljanja djelatnosti poslodavca, s time da poslodavac ne može ostvariti pravo na sufinanciranje troškova prilagodbe radnog mjesta osobe s invaliditetom za prilagodbe koje su izvršene prije ili su u tijeku u trenutku podnošenja zahtjeva.

Ovaj poticaj, zajedno sa sufinanciranjem troškova prilagodbe uvjeta rada za osobu s invaliditetom (tehnička prilagodba) predstavlja korisne mjere pomoću kojih se podupire načelo razumne prilagodbe i pomoću kojih ove vrste prilagodbi ne bi predstavljale nerazmjerno opterećenje za poslodavca. Tamo gdje fizički elementi za osobu s invaliditetom predstavljaju barijeru u smislu da je onemogućavaju da svoje radne zadatke izvršava u potpunosti ravnopravno u odnosu na osobu bez invaliditeta, potrebno je poduzeti korake i provesti mjere koje smanjuju opterećenje i štetne utjecaje na radnom mjestu te tako povećati radnu učinkovitost osobe s invaliditetom.