Prvi veći izvođač je, čini se, blizu izjave o zaustavljanju radova na gradilištu. Moguće je i da će to biti ‘okidač’ za senzibiliziranje Vlade u smjeru krupnijih zahvata u regulativi javne nabave od aktualne intervencije.

Promjene Zakona o javnoj nabavi predviđaju se tek u režimu žalbi, a suštinska novost je povećanje iznosa naknade za pokretanje žalbenih postupaka pred Državnom komisijom za kontrolu postupaka javne nabave. Međutim, i poništen natječaj za obnovu Banskih dvora isto je potvrda da su upozorenja građevinske industrije i dijela struke opravdana jer građevinski sektor ne treba biti talac ovog zakona.

Ponude tri domaća građevinara predane su bez bankarskih garancija i s cijenom znatno iznad procijenjene vrijednosti. Četvrti je strani natjecatelj zaronio duboko ispod navedene. Sve govori o cjenovnom rasponu ponuda blizu 100%, pa je ovo simbolično upozorenje svim javnim naručiteljima da javne nabave pripremaju za referentne ponuđače, uvažavajući tržišnu realnost i promjenjivost cijena.

Bez tog okvira neće biti moguće u roku postići uspješnu realizaciju projekata sufinanciranih kroz programe i fondove EU. No, da su na snazi skuplje naknade te da npr. Vlada nije sama poništila natječaj, ušla bi u rizik žalbe i mogućeg minimalnog troška od pola milijuna kuna.

Razlog? Kao ključan pravni mehanizam i antikorupcijski alat za sprječavanje pogodovanja, žalbe bitno poskupljuju i prema prijedlogu zakonskih izmjena koje je Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja uputilo u eSavjetovanje najavljuje se rat protiv profesionalnih žalitelja.

Pragovi se podižu te sukladno tome reformiraju naknade. Tako se najviši iznos od pola milijuna kuna predviđa za pokretanje žalbenog postupka kod procijenjene vrijednosti nabave iznad 100 milijuna kuna. Projekti koje izvode građevinari u pravilu su skupi. Prijeti opasnost da će nova naknada onemogućiti žalitelje i time otvoriti veći rizik pogodovanja.

Predloženo rješenje dobro je za žalbe koje su pravilu bile neosnovane radi otezanja i zlouporabe, međutim, vrlo velik postotak žalbi je bio osnovan. S obzirom na statistiku da ih se usvaja oko 40%, povećani troškovi u slučaju usvojenih žalbi mogu pasti na teret javnih naručitelja.

Za pretpostaviti je da stranim kompanijama rastu šanse, uslijed veće financijske moći u funkciji interesa osvajanja poslova na hrvatskom tržištu. S druge strane, za oscilirajuće tržište pod utjecanjem kontinuiranog rasta cijena, nova pravila ne donose ništa novog.

Prva je na to reagirala Hrvatska gospodarska komora. Predlažu uključivanje modernih uzanci o građenju u Zakon, tj. da se uzance primjenjuju u svakom slučaju kod ugovora o građenju, osim kada javni naručitelj izuzme primjenu uzanci u dokumentaciji i ugovoru.

“Nove uzance su bitne i u kontekstu trenutne situacije na tržištu o kojoj jako puno govorimo proteklih mjeseci, a odnosi se na nepredvidivi rast cijena. Naime, u novim je uzancama posebno važna uzanca koja govori o utjecaju klauzule o nepromjenjivosti cijena – kada se za neki projekt ugovara fiksna cijena, ona vrijedi sve do nastupanja promijenjenih okolnosti.

U slučaju da se pojavi neka okolnost koju nije bilo moguće predvidjeti (npr. veliki porast cijena građevinskog materijala u kratkom vremenu), izvođač (i naručitelj) može tražiti izmjenu cijene ako ta nova okolnost utječe na ugovorenu cijenu tako da ju poveća ili smanji za više od tri posto. Ovo se odnosi na tri posto ukupne cijene, a ne jedinične”, navode na naš upit iz Komore.

Nije jasno kako je to nadležni resor previdio – je li u pozadini mogućnost korištenja sufinanciranja eurospkim novcem za manji broj projekta od predviđenog, ili što ni to nije dostatno rješenje.

Naime, Zakon o javnoj nabavi ne poznaje promjenu cijena zbog porasta cijena građevinskog materijala, a to je tržišna realnost. Stoga u prvi plan dolaze nova regulacija kojom je navodno moguće dati veću mogućnost naručiteljima da smiju mijenjati ugovore zbog promijenjenih okolnosti, unutar zakonskog limita od 30 posto Inače, zbog većeg udara cijena izvođačima isplativije može biti raskinuti ugovore, jer im je manji trošak aktiviranje cijele bankarske garancije.

Generalno, prema zagrebačkom odvjetniku Mići Ljubenku, zakon koji je bio dobar u vrijeme stabilnog tržišta više nije zakon koji je adekvatno primjenjiv. Ovome se nije pristupilo sada u izmjenama zakona i tu bi se, tvrdi, mogla propustiti prilika da se doslovno legalno tj. u formi izmjene zakona naprave potrebne izmjene koje traže objektivne okolnosti.

“Dio zakona koji uređuje što su izmjene ugovora, kada i kako se može mijenjati nije namijenjen za sadašnju situaciju. Zato se već godinu dana objavljuju razna mišljenja, tumačenja i sl. Zakonodavac je jedino prepoznao problem da sam postupak nabave dugo traje i zbog toga dolazi do zakašnjelog ugovaranja.

Rezultat toga su ugovori koji ne odgovaraju tržišnim cijenama. Ovdje treba regulirati što se smije ako dođe do promjene cijena tijekom postupka nabave koji u pravilu mora trajati nekoliko mjeseci.

Potrebno je urediti što su dopustive izmjene ugovora kod porasta cijena na tržištu i druga pitanja. U suprotnom ćemo doći u situaciju da ćemo neke ugovore morati raskidati zbog zakona, a nakon toga sklopiti nove ugovore koji će biti skuplji, a realizacija duža.

Zbog toga ćemo imati i rizik gubitka sufinanciranja iz EU, jer EU sufinanciranje neće pratiti vremenski ostvarenje naših projekata iz drugog pokušaja što znači skuplje i sporije. Prijedlozi rješenja postoje, a volja i spremnost će uvijek biti na iskušenju”, zaključuje Ljubenko.