Osobe s invaliditetom mogu se zaposliti na otvorenom tržištu rada ili pod posebnim uvjetima. Posebni uvjeti zapošljavanja podrazumijevaju zapošljavanje u zaštitnim radionicama, integrativnim radionicama, te radnim jedinicama za zapošljavanje osoba s invaliditetom.

“Zapošljavanje osoba s invaliditetom u posebnim uvjetima podrazumijeva zapošljavanje na radnom mjestu koje je prilagođeno radnim sposobnostima i potrebama osoba s invaliditetom. Iako je nova zakonska regulativa dala snažan akcent na zapošljavanje na otvorenom tržištu rada, posebni uvjeti zapošljavanja su itekako potrebni i to ne samo zbog gospodarske djelatnosti, već i rehabilitacijske. U prilog tome govore i podaci da i države s punom zaposlenošću, države u kojima su poslodavci u velikoj mjeri osviješteni i prepoznaju dobrobiti radnih potencijala osoba s invaliditetom, imaju potrebu za ovakvim oblicima zapošljavanja. Zaštitno zapošljavanje osigurava visoku razinu sudjelovanja u radnom životu osoba s invaliditetom i to upravo za najteže skupine, a istovremeno osigurava potrebnu podršku i skrb”, ističu iz Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (ZOSI) i napominju kako je uloga rukovodećih kadrova u zaštitnom zapošljavanju je izuzetno zahtjevna.

Važna uloga rukovodećih kadrova

“S jedne strane rukovodeći kadrovi su poduzetnici i njihov je zadatak: osiguravanje novih poslova, osiguravanje kvalitetnih proizvoda, poštivanje dogovorenih rokova, te tržišno prihvatljivih cijena (s obzirom da je na tržištu moguće uspješno poslovati samo s kvalitetom i pouzdanošću). S druge strane, rukovodeći kadrovi vode posebnu brigu o zaposlenima. Pri odabiru poslova oni moraju voditi računa o vještinama i specifičnim teškoćama zaposlenika, te o mogućnostima da se pojedine faze rada individualiziraju.

Zapošljavanje pod posebnim uvjetima poznato je i u drugim europskim državama, pa i u svijetu. Svaka od država u tome ima neke svoje specifičnosti, ali možemo govoriti o tri osnovna modela.

Prvi je terapeutski model na kojem je naglasak na terapijskim aktivnostima, koje se provode uz radne aktivnosti i u tom modelu ne govorimo o zapošljavanju u klasičnom smislu, kao niti pravima i obavezama koja proizlaze iz radnog odnosa.

Kod drugog, modela zapošljavanja naglasak je na gospodarskoj djelatnosti uz osiguranu podršku stručnih radnika. Osobe s invaliditetom su zaposlene pod istim uvjetima kao i zaposlenici na otvorenom tržištu rada i imaju jednaka prava i obaveze, odnosno sklapaju se ugovori o radu i osobe za svoj rad primaju plaću.

Treći model je mješoviti model. Kod njega je dio osoba s invaliditetom zaposleno s klasičnim ugovorom o radu, a dio zaposlenika je zaposleno bez punog učinka radnog odnosa gdje je cilj radni trening koji prethodi pravom zapošljavanju.

Do 1990. godine Republika Hrvatska je imala dobro razvijenu mrežu zaštitnih radionica i zaštitnih radnih jedinica. Međutim zbog poznatih razloga, uslijedilo je teško razdoblje za zaštitne radionice. Iste su se našle u nepovoljnom položaju i u borbi za opstanak prema zakonitostima tržišta. U trenutku formiranja Knjige evidencije zaštitnih radionica, odnosno 1. siječnja 2015. godine, upisano ih je svega 9 (5 zaštitnih radionica i 4 zaštitne radne jedinice). Danas u Republici Hrvatskoj imamo 5 zaštitnih radionica, 3 radne jedinice, te 3 integrativne radionice, koje su osnovane 2018. godine.

Prevladava model zapošljavanja

U Republici Hrvatskoj u ovom trenutku možemo reći da prevladava model zapošljavanja, iako postoji velika potreba za mješovitim modelom. Međutim, bez obzira o kojem modelu govorimo, govorimo o gospodarskoj djelatnosti, koja je povezana s posebnim obavezama skrbi za opću dobrobit i od općeg je interesa. Cilj je preuzeti uvjete iz poslovnog svijeta bez nastojanja da se preuzmu i ciljevi poslovnog svijeta. Ostvarena nova vrijednost se ne odnosi isključivo na dobit, već na višestruke pozitivne učinke. Zbog naglaska na društvene ciljeve model zaštitnog zapošljavanja je vrlo blizak modelu društvenog/socijalnog poduzetništva.

“Nova zakonska regulativa na neki način je osigurala brojne poslove za zaštitne i integrativne radionice. Naime, poslodavci mogu ispuniti kvotnu obavezu zapošljavanja osoba s invaliditetom i na ‘zamjenski način’ ako zaključe jedan ili više ugovora o poslovnoj suradnji sa zaštitnom radionicom ili integrativnom radionicom.

Međutim broj zaštitnih i integrativnih radionica je u ovom času premalen da pokrije sve potrebe za takvim oblikom zapošljavanja osoba s invaliditetom. Smatramo potrebnim da svaka županija ima takve poslovne subjekte. Pogled na rasprostranjenost zaštitnih radionica po županijama ukazuje na to kako samo 7 županija ima zaštitne radionice, zaštitne radne jedinice ili integrativne radionice, što značajno utječe na mogućnost zapošljavanja osoba s invaliditetom u županijama koje nemaju zaštitne radionice”.