Eksploatacija resursa, upravljanje investicijama, usmjeravanje tehnološkog razvoja i institucionalne promjene – sve su to procesi koji se danas usklađuju s ciljevima održivog razvoja. A na koji način Ministarstvo gospodarstva omogućuje unapređenje i provođenje energetske politike u smjeru većeg korištenja obnovljivih izvora energije i energetske učinkovitosti, razgovarali smo s zamjenikom ministra gospodarstva Alenom Leverićem.

Ulaskom u punopravno članstvo Europske unije, Hrvatska je zajedno s drugim državama članicama,   preuzela obvezu povećanja uporabe energije iz obnovljivih izvora pri čemu bi u 2020. udio energije iz obnovljivih izvora u bruto neposrednoj potrošnji trebao iznositi najmanje 20 posto. Kako Hrvatska danas stoji po tom pitanju i može li ispuniti postavljene ciljeve?  Gdje je podbacila, a gdje su ciljevi Strategije energetskog razvoja RH ispunjeni? 
Moram na početku reći da se novim Zakonom o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitoj kogeneraciji koji će biti na snazi od početka iduće godine, prvi put zakonski uređuje područje korištenja i poticanja obnovljivih izvora energije čime im se dugoročno daje status važnog energenata u RH. Hrvatska se opredijelila za iskorištavanje obnovljivih izvora energije u skladu s načelima održivog razvoja, vodeći pri tom računa o optimalnoj raspodjeli financijskih sredstava za poticanje. U posljednjih dvije godine Hrvatska je izuzetno puno napravila u obnovljivim izvorima, pa je tako 2012. na elektroenergetsku mrežu u RH bilo priključeno elektrana snage 173 MW, dok smo do rujna 2015. godine imali više od 430 MW iz obnovljivih izvora energije. Prema instaliranoj snazi, na prvom su mjestu vjetroelektrane s ukupno 339,25 MW, zatim slijede sunčane elektrane s 39,23 MW, elektrane na bioplin s 15,93 MW te elektrane na biomasu (kruta biomasa) instalirane snage 14,92 MW. Tu su još i kogeneracijska postrojenja s ukupno 13,29 MW, elektrane na deponijski plin s ukupno instalirane snage 3 MW, elektrane na plin iz postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda 2,5 MW te male hidroelektrane instalirane snage 1,587 MW. Trenutačno smo postigli oko 17 posto udjela obnovljivih izvora energije u Hrvatskoj, a nema sumnje da ćemo do 2020. ostvariti zacrtane ciljeve od 20% udjela. S rješenjima koja donosi novi Zakon postavili smo dugoročno održive temelje za daljnje povećanje proizvodnje energije iz obnovljivih izvora. Uz ostale obnovljive izvore, sada poseban naglasak želimo staviti na poticanje elektrana na bioplin i biomasu. Kako poticaje za obnovljive izvore plaćamo svi mi, krajnji kupci električne energije, posebno je važna činjenica da odgovorno i efikasno korištenje tih novaca mora biti temeljno načelo prilikom kreiranja budućeg sustava poticanja. Da budem konkretniji, Strategija energetskog razvoja RH iz 2009. godine, revidirana je donošenjem Nacionalnog akcijskog plana (NAP) za obnovljive izvore energije do 2020. (usvojen 2013. godine), a NAP-om su definirane kvote po pojedinim tehnologijama. U proizvodnji električne energije glavni OIE bit će velike hidroelektrane, vjetroelektrane, elektrane na bioplin, biomasu, male hidroelektrane, geotermalne i sunčane elektrane.  Do 2020. godine, u proizvodnji električne energije, očekuje se da će što se tiče obnovljivih izvora udio velikih i malih hidroelektrana biti 79,6% , vjetroelektrana 10,5%, 8,3% od elektrana na biomasu, 0,9% od geotermalnih elektrana i 0,7% od sunčanih elektrana. Plan je izgradnja 400 MW novih hidroelektrana (300 MW velikih i 100 MW u malih hidroelektrana) do 2020., što označava porast od 16,3%. Vjetar će služiti kao važan obnovljivi izvor s kapacitetom od 400 MW do 2020. godine. Oko 125 MW novog kapaciteta bit će sadržano u elektranama na biomasu (kruta biomasa i bioplin). U sunčevim elektranama bit će instalirano 52 MW. Ono što je najvažnije za naglasiti je da za navedene nove kapacitete nema tehničkih prepreka u smislu priključenja na mrežu. 

Republika Hrvatska ima pogodne prirodne potencijale za iskorištavanje obnovljivih izvora energije. Koji nekonvencionalni obnovljivi izvori imaju najveći potencijal, odnosno koji se najviše potiču?
Poseban naglasak želimo staviti na poticanje elektrana na bioplin i biomasu koje predstavljaju najstabilniji obnovljivi izvor energije, smanjuju potencijalne ekološke opasnosti, zapošljavaju najveći broj radnika, imaju najveći udio komponenti domaće industrije u proizvodu i daju najveći doprinos gospodarstvu. Na žalost, loša rješena iz prošlosti dovela su do situacije da danas imamo određeni broj investitora koji su dobili dio potrebnih dozvola, ali ne i mogućnost priključenja na mrežu, a upravo će se novim Zakonom omogućiti rješavanje njihovih problema. Važno je naglasiti da smo rješenjima koja donosi Zakon o OIE postavili dugoročno održive temelje za daljnje povećanje proizvodnje energije iz obnovljivih izvora, ali i osigurali da poticanje obnovljivih izvora energije bude u bliskoj vezi s poticanjem konvencionalnih izvora energije jer je ta sinergija izuzetno važna zbog diversifikacije rizika proizvodnje energije i stabilnosti energetskih sustava.

Vaše Ministarstvo raspisuje natječaje za poticaje energetske učinkovitosti i korištenja OIE. Možete li reći koliko ste sredstava do sada dodijeli i po kojim kriterijima?
Nekoliko je važnih ciljeva koje smo htjeli postići tim poticajima. Obnovom zgrada koje koriste lokalna i regionalna samouprava, škole, bolnice, te sportski klubovi i neprofitne organizacije povećava se energetska učinkovitost javnih zgrada te se dugoročno smanjuju troškovi energije i održavanja. Osim što se tako ostvaruju značajne uštede energije i smanjenje troškova za proračune, na taj način postižemo i još odgovornije ponašanje proračunskih korisnika, ali i povećavamo lokalne investicije u kojima su angažirani i lokalni poduzetnici i radna snaga. Tijekom 2013., 2014. i 2015. godine Ministarstvo gospodarstva je objavilo nekoliko javnih poziva za poticanje povećanja energetske učinkovitosti i korištenja obnovljivih izvora energije, odnosno pozive za dodjelu nepovratnih sredstava. U 2013. godini dodijeljeno gotovo 11 milijuna kuna, u 2014. godini 14 i pol milijuna kuna te ove godine oko 9 milijuna kuna. 

Neki smatraju da je cijena korištenja obnovljivih izvora previsoka. Što mislite o tome?
Moramo jasno reći – 'zelena' energija iz obnovljivih izvora je skupa i plaćamo je svi mi, krajnji kupci električne energije, ali to su stečevine koje smo preuzeli ulaskom u EU. No, mi u Ministarstvu gospodarstva želimo biti odgovorni prema našim građanima i investitorima i zbog toga novac za OIE, pokušavamo raspoređivati odgovorno i efikasno, u skladu s načelima održivog razvoja, ali i kako bi zadovoljili preuzete europske obveze. Rješenjima iz Zakona o OIE, osiguravamo pravedniji sustav poticanja obnovljivih izvora, jer će u sustav poticanja ući samo oni koji budu najučinkovitiji u proizvodnji. Također, bez obzira što je cijena električne energije iz obnovljivih izvora još uvijek viša od cijene iz konvencionalnih izvora, te cijene padaju. A padat će sve više, pa će i investitori morati računati na pravedniju raspodjelu poticaja i tereta koji plaćaju potrošači i naći i tržišne razloge za ulaganja u te izvore, ako i korištenje europskih fondova.

Veća sigurnost investitora

Možete li reći na koje načine hrvatski zakoni prate poticanje primjene OIE te što novo donosi zakon koji treba stupiti na snagu početkom 2016. godine?

Upravo je u Saboru RH usvojen Zakon o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitoj kogeneraciji kojim se ispunjavaju obveze Republike Hrvatske o potpunom usklađivanju hrvatskog zakonodavstva s pravnom stečevinom Europske unije te objedinjavanje i usklađivanja propisa u sektoru obnovljivih izvora energije za ostvarivanje ciljeva povećanja proizvodnje i korištenja obnovljivih izvora energije, u skladu s ciljevima održivog razvoja. Cilj je omogućiti unapređenje i provođenje energetske politike Republike Hrvatske u području obnovljivih izvora energije i visokoučinkovite kogeneracije kroz održivi razvoj predmetnih projekata i time doprinijeti smanjenju štetnih utjecaja energetskog sektora na okoliš i zdravlje ljudi, smanjenju ovisnosti o uvozu fosilnih goriva, osiguranju raznolikosti proizvodnje energije i sigurnosti opskrbe, porastu zapošljavanja i unaprjeđenju poduzetništva u energetskom sektoru Republike Hrvatske te potaknuti razvoj novih tehnologija temeljenih na korištenju obnovljivih izvora energije i kogeneracije, odnosno razvoj i održivost nacionalnog gospodarstva u cjelini. Tim se Zakonom uređuju planiranje i poticanje proizvodnje i potrošnje električne energije proizvedene u postrojenjima koja koriste obnovljive izvore energije i visokoučinkovite kogeneracije, utvrđuju  mjere poticaja za proizvodnju takve električne energije, uređuje provedba sustava poticanja proizvodnje, pitanja izgradnje takvih postrojenja na državnom zemljištu, uređuje se vođenje registra, pitanje međunarodne suradnje u tom području kao i druga pitanja od značaja za korištenje obnovljivih izvora energije. Konačno, ovim se Zakonom pruža veća sigurnost nositeljima projekata i investitorima koji ulažu u projekte iz obnovljivih izvora energije, u smislu transparentnih natječaja koji će se provoditi za početak razvoja projekata na državnom zemljištu, kaže Leverić.