Prvi puta nakon epizode "salmonela", svakodnevnih povlačenja proizvoda s polica i histerije o kvaliteti uvozne hrane, u radni posjet Hrvatskoj stigao je povjerenik Europske komisije za zdravlje i sigurnost hrane Vytenis Andruikaitis. S obzirom na najave iz Ministarstva poljoprivrede o jačanju kontrole uvoza prema nekim članicama, njegova poruka službenom Zagrebu, izgledno je, bit će jasna: od Hrvatske se očekuje da se ponaša kao članica i Komisija neće blagonaklono gledati na uvođenje barijera. 

Nedavno povlačenje hrane s polica zbog salmonele izazvalo je bojazan za kvalitetu uvoznih proizvoda, posebno mesa i jaja iz Poljske. Koliki je problem salmonela u EU?
Nije važno da li je hrana iz Hrvatske, Poljske ili Litve, europsko tržište je jedinstveno. Salmonela je opasni patogen (iako ne svi sojevi) pa imamo svakodnevni monitoring i striktna pravila u cijeloj EU. Žalosno je da je jedno dijete u Hrvatskoj umrlo, ali kad se radi o sigurnosti hrane naglašavam da smo otkrili prisutnost salmonele kroz sistem upozoravanja najprije u Škotskoj i upozorili svih 28 članica. Hrana koja u Hrvatsku stiže iz Poljske nije loša, poruka da je tako naprosto nije točna i to je loše za sve nas. Neke zemlje igraju igre, kriveći se međusobno. Ono što je važno je da EU ima program prevencije, a nacionalni akcijski planovi u primjeni su u svim članicama. Imamo laboratorije, veterinarske urede, kontrolu, biosigurnosne mjere, praćenje hrane… 

Kako to da u nekim zemljama nema salmonele? 
Jer su uložile ogromna sredstva u higijenske standarde i kontrolu. U Poljskoj smo odmah otkrili o kojoj je farmi riječ i tko nije slijedio biosigurnosne mjere, a više od četiri milijuna peradi je eutanazirano zbog opasnosti, a naravno, uz mehanizme kompenzacije. Oprezni smo kad su u pitanju sve zarazne bolesti, zato imamo Europski centar za kontrolu i sprečavanje bolesti, odbore za zdravlje, pododbore za hranu pa na svim tržištima možemo reagirati promptno što pokazuje koliko su visoki standardi hrane u EU. Isto vrijedi i za Hrvatsku.

Kako onda ocjenjujete izjave ministra Tolušića da se u Hrvatsku uvozi 'smeće' iz EU?
Nije moj posao komentirati izjave političara. Općenito govoreći, svjestan sam razlika među članicama koje često naglašavaju podrijetlo hrane, poput "made in Croatia" ili "made in France". Normalno je da potrošači žele znati otkud je proizvod, a tu je i tradicija. Meni je hrana moje mame najbolja na svijetu, a vama vjerojatno vaše majke. To je očekivano, ali stvara dozu protekcionizma prema ostalima. Poruka 'kupujte vlastito' ometa trgovinu, fer konkurenciju i mogućnosti jedinstvenog tržišta i potiče strahove. Političari moraju biti vrlo oprezni s takvim izjavama.

Kako gledate na najave Ministarstva poljoprivrede o postroženju sanitarne kontrole uvoza u Hrvatsku?
U EU nemamo uvozne hrane iz Unije, uvozna hrana je ona koja dolazi iz trećih zemalja. Hrvatska je članica i upravo ovdje je Europska unija, jednako kao i Vilniusu ili Bruxellesu, a treća zemlja je primjerice, Rusija ili Egipat. Mi imamo jedinstveno tržište i odluke se donose za 28 članica pod istim uvjetima. Debatirat ćemo o fitosanitarnim mjerama s trećim zemljama, a ne između Hrvatske i ostalih članica.

Dakle, ništa od solo mjera?
Žao mi je, ali podsjećam na pravila četiri slobode; kretanje kapitala, ljudi, proizvoda i usluga. Zato imamo zajedničke regulatore, poljoprivrednu politiku pa ne možete samostalno donositi odluke tamo gdje su te odluke zajedničke. Vaš ministar poljoprivrede je i moj ministar jer je on jedan od članova Vijeća ministara poljoprivrede, regulatornog tijela u EU. Kad govorimo o pesticidima ili GMO-u, tko će reći što misli? Europsko vijeće, a vaš ministar je jedan od regulatora na razini EU. Molim vas da se ne skrivate iza Europske komisije! On je odgovoran za zajedničku europsku politiku za Hrvatsku, Sloveniju, Maltu, Francusku i Litvu. Dobrodošli u EU. 

O čemu ćete još razgovarati?
O taktikama nekih proizvođača da na različitim tržištima plasiraju proizvode različitog sastava. Primjerice, ako probate neki proizvod u Berlinu i Litvi vidjet ćete isto ime, ali ne i isti okus. Iako hrana zadovoljava sigurnosne standarde, kompanije igraju igre i o takvim praksama želimo otvoreno razgovarati jer se zbog toga neki osjećaju kao građani drugog reda. 

Rekli ste da kompanije igraju igre. Da il se ta poruka odnosi na neke iz Hrvatske?
Moja poruka je za sve, nebitno je otkud je kompanija. Garantirajte jednakost, kvalitetu, fer konkurenciju i informacije, a ne da se proizvodi najniže kvalitete šalju u zemlje s niskim dohotkom. Informacije o proizvodu ne smiju namjerno zavaravati potrošače. Procjenjivat ćemo praksu od slučaja do slučaja. 

Kako komentirate pad procijepljenosti zbog jačanja pokreta protiv cijepljenja? 
Primjerice, 94 posto građana nije se cijepilo protiv gripe, a većina roditelja odbija cijepiti djecu na HPV. Kad izbije bolest poput ebole ili Zika groznica onda ljudi panično traže cjepivo, a kad je sve dobro brzo se zaboravlja da su zbog cijepljenja neke virusne bolesti iskorijenjene, kao velike boginje. 

Stalno apeliramo na građane da prate kalendar cijepljenja i da se cijepe, ali ljudi ne slušaju i zato danas imamo pandemiju gripe. Moje pitanje protivnicima cijepljenja u Hrvatskoj je koliko vas to odbijanje stoji? 
Koliko bi se smrti zbog komplikacija spriječilo, koliko javno zdravstvo stoje liječenja, socijalni sustav naknada za bolovanja, a poslodavce izostanci s posla, koliko to šteti cijeloj ekonomiji? Što je jeftinije: cijepiti se ili javnim novcem sve to plaćati? Ne radi samo o odbijanju cijepljenja, to je stvar kvalitete života i zdravlja ekonomije. Problem su teoretičari zavjera koji namjerno obmanjuju ljude neistinitim informacijama. Ali, pogledajte koliko se posljednjih stotinu godina društvo promijenilo nabolje otkad smo uspjeli iskorijeniti neke teške bolesti. 

S Donaldom Trumpom na čelu SAD-a izgledno je da od TTIP-a neće biti ništa. Protivnici sporazuma smatraju da je to dobra vijest za sigurnost hrane u EU. Kako vi gledate na to i koji je trošak odustajanja od TTIP-a?
EU ima 20 velikih trgovinskih sporazuma sa svijetom i u svima postoje poglavlja o fitosanitarnim kontrolama. Ne radi o smanjenju naših standarda za hranu, upravo suprotno; ljudi u Brazilu, Kanadi i SAD-u vole naše visoke standarde. Bio sam u Washingtonu i na jednom zidu restorana je pisalo da serviraju organsku hranu bez hormona i pesticida. Otkuda mislite da je to došlo? Iz Europe. TTIP je prilika da poboljšamo prodaju svojih proizvoda u SAD uklanjanjem administrativnih barijera i stvorimo nove poslove i radna mjesta u Europi. Nema nikakve veze sa standardima za hranu već jedino prilikama za širenje tržišta.

U svjetlu najnovijih prilika, kako gledate na budućnost Europe?
Ja sam kardiokirurg po struci pa sam prilično hladne glave (smijeh). Ne volim govoriti o krizi, bitnije je prezentirati vrijednosti EU. Postigli smo mir na kontinentu, priliku za ekonomski razvoj, ali je jasno je da moramo biti puno efikasniji. Šalimo se da razgovore sada vode dva Donalda, Trump i Tusk. Nastavit ćemo dijalog i pokazati svoje vrijednosti: da smo svjesni klimatskih promjena, da smatramo da migracije ne ovise o boji kože ili religiji već da smo unija ljudskih prava, socijalnog tržišta. Tražit ćemo rješenje za 35 milijuna najsiromašnijih građana. Nama su u prvom planu ljudi, inače ćemo zaboraviti ciljeve održivog razvoja. Vidim samo jedan pravi put, a to je da svi nađemo način kako da to sačuvamo.