Reakciju Porezne prenosimo u cijelosti:

“U vezi s nizom potpuno pogrešnih interpretacija izmjena i dopuna Općeg poreznog zakona (u daljnjem tekstu OPZ), ponajprije ističemo kako je netočna informacija da se ovim promjenama uvodi „osobna odgovornost svih članova društava kapitala za porezne obveze“.

Isto tako ističemo kako se navedenim informacijama opća javnost (građani i poduzetnici) dovodi u zabludu budući da se tumačenje zakonskih promjena i njihovih posljedica temelji na izdvajanju jedne zakonske odredbe koja se interpretira neovisno od ostalih odredaba zakona, u ovom slučaju OPZ-a.

Vodstvo stranke Fokus

Izmjene poreznog zakona: ‘Uvođenje jamčenja osobnom imovinom novi je napad na poduzetnike’

Naglašavamo kako se provedba poreznog postupka temelji na načelu samooporezivanja, dakle podnošenju poreznih prijava, pri čemu porezno tijelo intervenira tek ako se obveza ne ispunjava, primjenjujući pritom sve ostale zakonske odredbe o obvezi informiranja poreznih obveznika i pozivanja na ispunjenje porezne obveze. I dosadašnja praksa provedbe odredbi o odgovornosti članova društva nije dovela do „gubitka investicija i inovacija“ već naprotiv do uspostave financijske discipline.

U konačnici napominjemo kako se radi o izmjenama i dopunama OPZ-a, za koje je proveden postupak javnog savjetovanja u trajanju od 30 dana (u koje su se mogli uključiti svi dionici) i dva čitanja u Hrvatskom saboru. Osim toga, tumačenje Porezne uprave u konkretnom slučaju nije zatraženo što bi, ako je cilj objektivni prikaz i analiza, bilo standardno i korektno postupanje.

U nastavku obrazlažemo najvažnije elemente, cilj i način primjene navedenih izmjena i dopuna OPZ-a – konkretno članka 32. a – koji glasi:

»Odgovornost za nepodnošenje poreznih prijava

Članak 32.a

(1) Smatra se da su ispunjene pretpostavke za odgovornost članova društva ako porezni obveznik nije podnio zakonom propisane mjesečne i godišnje porezne prijave.

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka u postupku utvrđivanja porezne obveze jednim poreznim rješenjem utvrđuje se porezna obveza i odgovornost člana društva.

(3) Osobe iz stavka 1. ovoga članka s poreznim obveznikom za utvrđenu obvezu odgovaraju solidarno kao jamci platci.

(4) Izjavljena žalba na rješenje iz stavka 2. ovoga članka ne odgađa izvršenje rješenja.“.

​​​Odgovornost članova društava nije novost u poreznom postupku niti se uvodi ovim izmjenama i dopunama OPZ-a.

Odgovornost članova društva za nepodnošenje propisanih godišnjih izvješća postoji još od 2012. godine (Zakon o izmjenama i dopunama Općeg poreznog zakona Narodne novine broj 78/12). Važećim odredbama OPZ-a, člancima 30. i 31., propisana je odgovornost članova društva u taksativno navedenim slučajevima. Tako se u postojećem članku 31. stavku 3. OPZ-a, između ostalog, smatra da su ispunjene pretpostavke za odgovornost članova društva ako ne podnesu zakonom propisana godišnja izvješća.

Jedna od ključnih sintagmi u postojećim člancima jest: „smatra se da su ispunjene pretpostavke“ što znači da će porezno tijelo provesti dokazni postupak nakon kojeg će se utvrditi postojanje odgovornosti člana društva.

Izmjenama i dopunama OPZ-a 2024., izdvaja se odgovornost za nepodnošenje poreznih prijava iz postojeće odredbe članka 31. (stavka 3.) OPZ-a u zasebni članak (citirani 32.a OPZ-a) kako bi se precizirao postupak i isključila bilo kakva proizvoljna interpretacija postojeće odredbe.

Odgovornost članov​​​a društva ne nastaje sama po sebi, automatski i nije moguća interpretacija kako će osobna imovina biti ugrožena radi poslovnih poteškoća.

U novom članku 32.a. OPZ-a zadržana je sintagma „smatra se da su ispunjene pretpostavke“ kojom se implicira provođenje dokaznog postupka – član društva može dokazati da je postupao u dobroj vjeri čime je jasno da odgovornost ne nastaje sama po sebi i automatski.

Sintagmom „ako porezni obveznik nije podnio zakonom propisane mjesečne i godišnje porezne prijave“ vidljivo je kako se radi o slučajevima u kojima porezni obveznik u duljem razdoblju i kontinuirano ne podnosi porezne prijave pri čemu je, uvažavajući sve ostale odredbe u primjeni poreznog postupka, jasno da do podnošenja prijava nije došlo ni nakon poziva poreznog tijela ni po obavještavanju poreznog obveznika (uključujući i jamca odnosno osobe uključene u postupak po osnovi odgovornosti), ni po provedbi prekršajnog postupka.

Odgovornost člana društva je solidarna s poreznim obveznikom, a ne samostalna i isključiva – pravilo o solidarnoj odgovornost ne znači da će svi članova društva biti porezni dužnici istodobno i bez obzira na poreznog obveznika. Solidarno odgovaranje implicira da porezno tijelo određuje od koga će i u kojoj visini naplatiti porezni dug, ali uvažavajući odredbe o dokaznom postupku, utvrđivanju odgovornosti i dobroj vjeri. Dakle, i dalje je moguće da će porezno tijelo naplatiti porezni dug od samog poreznog obveznika: 1) ako utvrdi da je jedino on odgovoran za nepodnošenje poreznih prijava nakon svih navedenih inicijativa poreznih tijela pritom 2) ne pokrećući postupak protiv članova društva, ako njima nije utvrđena odgovornost za nepodnošenje poreznih prijava. Stoga nije moguća interpretacija kako će osobna imovina biti ugrožena radi poslovnih poteškoća.

Mali dioničari, imajući u vidu njihov udio u odgovornosti, kao takvi ne mogu se naći u situaciji u kojoj bi se u postupku utvrdila njihova odgovornost u slučaju nepodnošenja porezne prijave.

Jedini razlog zašto žalba ne odgađa izvršavanje rješenja je kako bi se spriječilo otezanje postupka i nastupanje zastare; naime navedeno je kako se radi o slučajevima u kojima porezni obveznik u duljem razdoblju i kontinuirano ne podnosi porezne prijave pri čemu do podnošenja prijava nije došlo ni nakon poziva poreznog tijela ni po obavještavanju poreznog obveznika (uključujući i jamca odnosno osobe uključene u postupak po osnovi odgovornosti) ni po provedbi prekršajnih postupaka. Dakle, nema govora o tome da država može odmah posegnuti za imovinom vlasnika, bez provedenog postupka u kojem bi bila utvrđena njegova odgovornost za nepodnošenje poreznih prijava, a posljedično za neplaćene porezne obveze.

Naime, dopunjenu normu se mora tumačiti u kontekstu važećih normi OPZ-a i os​​talih propisa koji se primjenjuju u provedbi poreznih postupaka pri čemu navodimo najvažnije:

načelo samooporezivanja (čl. 100. OPZ-a) – utvrđivanje poreznih obveza odvija se na način da poduzetnici samostalno utvrđuju poreznu obvezu dok porezno tijelo utvrđuje obvezu samo iznimno, ako se propisana porezna izvješća ne podnose, načelo postupanja u dobroj vjeri (čl. 9. OPZ-a) – svi su sudionici postupka dužni postupati savjesno i pošteno; porezno tijelo obavještava poreznog obveznika o njegovim pravima i obvezama u poreznim postupcima koji se vode pred poreznim tijelom, načelo oportuniteta prema odredbama propisa o prekršajnom postupku – prekršajni postupak neće se provoditi, između ostalog, ako po pozivu poreznog tijela porezni obveznik podnese propisana porezna izvješća i načelo odgovornosti sudionika poreznog postupka (čl. 32. stavak 2. OPZ-a) – u dijelu provedbe porezno-dužničkog odnosa sudionik tog postupka je i jamac, pri čemu porezno tijelo odlučuje od kojeg će solidarnog dužnika i u kojoj visini naplatiti porezni dug.

Zaključno, ponovno ističemo kako se ne radi o uvođenju nove odgovornosti već o preciziranju postojeće odgovornosti koja se i prema sadašnjim odredbama provodi samo iznimno i u taksativno navedenim slučajevima. Sve promjene u provedbi poreznih postupaka usmjerene su na efikasnu provedbu i na jačanje financijske discipline, uz odredbe koje trebaju odvraćajuće djelovati na neželjeno ponašanje poreznih obveznika”, ističu iz Porezne u priopćenju.