Porezna nagodba nova je opcija koja se poreznim obveznicima u Hrvatskoj pruža zadnjim izmjenama Općeg poreznog zakona i novim Pravilnikom Ministarstva financija. Porezni stručnjaci je pozdravljaju, no procjenjuju da neće biti masovnog karaktera. Umjesto da se nagode, porezni obveznici češće će se, čini se, odlučivati na osporavanje poreznih akata.

Sklapanje ove nagodbe predviđa se samo za novoutvrđene obveze koje Porezna uprava utvrdi u postupku poreznog nadzora, a iznimno i u slučajevima gdje je već uručen zapisnik, ali obveza utvrđena rješenjem nije plaćena. Takvi porezni obveznici imaju mogućnost sklopiti nagodbu najkasnije do polovice rujna 2015, ističe menadžer Pere Mioč iz konzultantske tvrtke Mazars Cinotti. No, koliko je takvih potencijalnih kandidata, u Poreznoj upravi nismo uspjeli doznati. Stručnjaci smatraju da će i do sredine rujna uslijediti mali broj nagodbi, pri čemu je odlučujući, kažu, mali prostor za nagodbu. Naime, nagodba se ne uopće može sklopiti za obveze za porez na dohodak (i prirez) te doprinose za obvezna osiguranja, pa tako Mioč smatra da će se primarno primjenjivati kod obveze poreza na dobit i PDV-a koje se utvrde u poreznom nadzoru te na zatezne kamate.

Iako je glavna motivacija za primjenu novog instituta, prema njegovu mišljenju, u pokušaju izbjegavanja dugotrajnih sudskih procesa i poreznih postupaka u kojima Porezna uprava nerijetko ne uspije naplatiti porezne obveze, Mioč ocjenjuje kako je Porezna uprava prilično konzervativno ograničila maksimalni iznos za koji je moguće smanjiti novoutvrđene porezne obveze. Naime, nove porezne obveze utvrđene u postupku procjene mogu se smanjiti za ukupno pet posto, a obveze po osnovi utvrđenih zateznih kamata u postupku poreznog nadzora od 10% do 100%, i to razmjerno iznosu uplaćenih novoutvrđenih poreznih obveza na dan sklapanja nagodbe. Trebalo je, tvrde stručnjaci, osigurati mogućnost značajnijeg otpisa obveza u sklopu porezne nagodbe.

Nadalje, upozorava Mioč, porezni obveznici moraju biti svjesni što nagodba nosi, odnosno da se "potpisom nagodbe odriču od prava na korištenje pravnih lijekova". Tad više nema prigovora, žalbi i tužbi, kaže naš sugovornik zaključujući da će se porezna nagodba koristiti samo u situacijama kad "porezni obveznik ne želi imati dugotrajan sudski proces ili je svjestan svojega propusta i malih šansi za uspjeh tijekom sudskog procesa". Želi li sklopiti poreznu nagodbu, porezni obveznik morat će podnijeti prijedlog za sklapanje istom poreznom tijelu koje je obavilo porezni nadzor. Za to ima rok osam dana od održanog zaključnog razgovora s poreznikom. No, po kojim kriterijima će se prihvaćati ili odbijati ovaj prijedlog, ostaje nejasno.

Podzakonski propis nije otklonio sve upitnike po kojim će kriterijima nekome biti odobrena nagodba, a nekome neće. "Kako nisu propisani striktni uvjeti, vjerujemo da će porezna nagodba biti dostupna svima koji je žele sklopiti. Intencija uvođenja ove nagodbe je brža naplata poreza, pa vjerujemo da će Porezna uprava objeručke prihvatiti porezne obveznike koji imaju namjeru sklapanja porezne nagodbe i plaćanja novoutvrđenih obveza", kaže Mioč. Kao prednosti on navodi mogućnost smanjenja broja sudskih postupaka, koji su obično dugotrajni, stvaraju dodatne troškove i nerijetko nose rizik gubitka dobre reputacije za poznate kompanije, pa one inače rado prihvaćaju porezne nagodbe. No, glavni nedostatak je, tvrdi, mogućnost da negativno utječe na svijest poreznih obveznika, tj. smanjenje discipline plaćanja. 

U EU iskušan recept

Uobičajena praksa u Nizozemskoj 

Porezna nagodba postoji i u drugim zemljama Europske unije. U Nizozemskoj je, primjerice, nuđenje porezne nagodbe uobičajena praksa porezne uprave prije početka sudskog procesa, ali i tijekom njega. Često je koriste veće kompanije koje ne žele riskirati gubitak reputacije kod kupaca. Također, može se sklapati za veće iznose, a obično je riječ o slučajevima kad postoji značajna pravna nesigurnost vezana uz ishod sudskog procesa, pa je u interesu porezne uprave i poreznog obveznika minimalizirati rizik.