U proteklih nekoliko mjeseci, što poslovno, što privatno, posjetio sam priličan broj jadranskih restorana.

Slika je poražavajuća pa me nimalo nije začudio podatak o srpanjskom padu prometa. Možemo se zavaravati i “kriviti” Europsko nogometno prvenstveno ili Olimpijske igre, pa čak i lošu ekonomsku situaciju u zemljama odakle nam dolazi veliki broj gostiju (primjerice Njemačkoj), ali otrežnjenje je bolja opcija.

Ponuda u većini naših restorana je u najboljem slučaju osrednja, a za to se pokušava naplatiti prilično visoka cijena. U pravu je David Skoko, poznati chef koji “gostuje” u udarnom tekstu ovog broja Svijeta novca. Nedopustivo je da su hrvatski restorani cjenovno na razini Toskane ili Baskije. Jer, s njima se kvalitetom uspoređivati ne mogu. I zato, dobro je da se u ovom slučaju napokon pozabavimo sobom. Što nudimo?

Zamislimo da imate restoran u kojem niste ponudili ništa nova osim što ste podigli cijene, nakon čega vam je pala posjećenost. Prije ili kasnije moglo dovesti u poslovne probleme. To se ne mora nužno dogoditi, ali je itekako moguće.

Na kraju, ali ne i najmanje važno. Moje najveće ovogodišnje razočarenje bio je restoran od kojeg sam najviše očekivao, pa sam stoga baš tamo na večeru odveo suprugu. Prekrasne Konavle to nisu zaslužile. Ponuda nikakva, svedena tek na nekoliko jela. Ali, zato račun….Bolje da ne znate. Najgore što ti se može dogoditi – osjećaš da si platio “porez na budale”.

Odnos prema gostu posebna je priča. Za uzore u tom kontekstu ne treba ići daleko. Tko je posljednjih godina posjećivao Hercegovinu ili Beograd, dobro zna na što mislim.