Vrijednost realnog dohotka u poljoprivredi u 2024. godini iznosi 1,62 milijarde eura, što je pad od 6.3 posto u odnosu na 2023., ukazuje prva procjena koju je prošli tjedan objavio Državni zavod za statistiku. Očekuje se da će vrijednost poljoprivredne proizvodnje biti smanjena za 0,3 posto i iznosit će 2,83 milijarde eura.
Bruto dodana vrijednost procjenjuje se na 1,57 milijardi eura te se u odnosu na prošlu godinu očekuje porast od 12,3 posto. Uloženi rad u poljoprivredi u odnosu na prošlu godinu pao je za 0,1 posto. Indeks realnog dohotka u poljoprivredi po jedinici godišnjeg rada procjenjuje se na 8935 eura, što je pad od 2,8 posto u odnosu na 2023. godinu.
Iz ovog šturog izvještaja DZS-a očito je da hrvatska poljoprivreda, unatoč suprotnim uvjeravanjima Vlade RH, proteklih godina ne stoji dobro, te da je rast vrijednosti poljoprivredne proizvodnje s kojim se prethodna Vlada često hvalila, bio rezultat utjecaja inflacije i rasta cijena, a ne realnog povećanja proizvodnje i njezine vrijednosti. Ako se pogleda bilo koji od sektora poljoprivredne proizvodnje ove godine, vidljivo je kako je poljoprivreda u slobodnom padu – točnije narodski rečeno proizvodimo sve manje, unatoč ogromnim ulaganjima u ovaj sektor.
Proteklih dana potpredsjednik Vlade i ministar poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Josip Dabro, najavio je niz mjera i programa koji bi trebali donijeti “novu energiju” i rast proizvodnje, posebice u sektoru stočarstva, koji bi trebao biti motor cijelog sektora, ali se u Hrvatskoj urušava dugi niz godina. Hoće li ovi program donijeti pomake ostaje vidjeti, ali očito je da nam proizvodnje ne stoje dobro i da unatoč ogromnim novcima – kako za prvi stup izravne potpore, tako i za drugi stup Ruralni razvoj ne donose učinke nego poljoprivredu drže na nekoj koliko tolikoj razini kada je riječ u obujmu proizvodnje.
Brojna opravdanja
Opravdanje da je pad vrijednosti proizvodnje uzrokovan covid krizom, prekidima u lancima dobave, poremećajima na globalnom tržištu hrane ili zbog uvoza jeftinih sirovina posebice žitarica iz Ukrajine koje su srušili domaće cijene žitarica, samo su opravdanje. Kada bi se netko ozbiljno pozabavio analizom po svim proizvodnjama te usporedio količine od prije ulaska u EU i one koje su danas, ti bi podaci ogolili našu poljoprivrednu stvarnost. U vrijeme kada hrana postaje oružje i kada sve države gledaju da ostvare prehrambenu suverenost Hrvatska ima sve lošije proizvodne rezultate i sve više cijene proizvoda za potrošače. I to je vrlo upozoravajuće.
Koliko smo loši možda najbolje pokazuju podaci u vanjskotrgovinskoj razmjeni. A oni primjerice kažu da je Hrvatska lani ostvarila povijesno najveći vanjskotrgovinski deficit u proizvodnji prehrambenih proizvoda, i to čak od 1,9 milijardi eura, dok se ove godine očekuje da će deficit premašiti 2 milijarde eura. Stoga je poljoprivredi hitno potrebna transformacija. Spomenuti lanjski deficit bio je za 30 posto veći deficit u odnosu na 2020. godinu. Podaci pokazuju da nam izvoz pada za 2,5 posto, a uvoz raste na 10 posto. U ovoj godini je pokrivenost tržišta proizvodnjom pala na 67 posto.
S obzirom na to da Hrvatska sve više hrane uvozi, a samodostatna je samo u proizvodnji pet prehrambenih proizvoda, postavlja se pitanje je li sav novac koji je Hrvatska uložila u domaću poljoprivredu, a riječ je o 10 milijardi eura, opravdano dodijeljen i potrošen na kvalitetan način. Očito ne učimo iz teških situacija i nismo naučili puno o vođenju poljoprivrede, smatra većina poljoprivrednih stručnjaka, no ta kritika očito ne dopire do vladajućih struktura koji nas i dalje uvjeravaju kako je sve pod kontrolom.
Blažić: Hrvatska pripada grupi država članica koje ostvaruju manje od polovine prosječne produktivnosti rada u poljoprivredi Europske unije.
No vratimo se opet na vrijednost poljoprivredne proizvodnje. Tako je vrijednost poljoprivredne proizvodnje u 2012. godini bila je 2,775 milijarde eura te je bila neznatno manja nego što se očekuje na kraju ove godine. U 2022. godini vrijednost proizvodnje narasla na 3,122 milijarde eura, i Vlada se, kao što smo već spomenuli tada hvalila kako je to rezultat ulaganja u ovaj sektor, pri čemu je faktor inflacije potpuno ignoriran – iako svi znamo da je upravo inflacija proteklih godina bila motor podizanja vrijednosti proizvodnje, a ne obujam proizvodnje.
Pojedini analitičari ističu kako je vrijednost poljoprivredne proizvodnje u deset godina porasla za 12,5 posto, dok je u istom promatrano razdoblje od 2012. do 2022. godine, stopa inflacije rasla za 25,3 posto. Kada se od nominalnog rasta od 12,5 posto oduzme stopu inflacije od 25,3 posto, dolazimo do saznanja da je poljoprivredna proizvodnja realno pala za 12,8 posto u tom razdoblju
Korištenja investicijskih potpora drugog stupa ZPP-a za razdoblje 2014.- 2020. u kojem je godišnje predviđeno oko 330 milijuna eura, očito nisu utjecali na proizvodnju. Uložili smo samo kroz ruralni razvoj otprilike 2,31 milijardu eura, a vrijednost proizvodnje nam je ostala približno jednaka. Još poraznije je podatak da nam je ukupan uvoz poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda za razdoblje 2012. do 2022. godine iznosi nevjerojatnih 32.638.042.641 eura. Ukupan izvoz poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda za razdoblje 2012. do 2022. godine, iznosio je 21.648.111.113 eura, dok je ukupan deficit vanjskotrgovinske bilance bio gotovo 11 milijardi eura.
U promatranom razdoblju 2012. god 2022. godine, uvoz poljoprivrednih i prehrambenih proizvod, je tako primjerice u 2012. godini iznosio 1,97 milijardi eura, dok je u 2022. godini iznosio čak 4,93 milijarde eura, što predstavlja rast od 2,5 puta. S druge strane rastao je i izvoz koji je u 2012. godini iznosio 1,24 milijarde eura, a u 2022. godini 3,52 milijarde eura što znači da je porastao za 2,8 puta.
Kada je riječ o izvozu moramo biti realni i reći kako smo od ulaska u EU postali država izvoznica sirovina, a uvoznica proizvoda dodane vrijednosti, pri čem predvode meso, mlijeko, voće, povrće, pekarski proizvodi itd. Zato se opravdano postavlja pitanje zašto ogromne novce nismo do sada ulagali u preradbene kapacitete i proizvodnju proizvoda dodane vrijednosti te barem na taj način pokušali anulirati ove negativne rezultate. Postali smo sirovinska baza, a to je dokaz niske razine efikasnosti sektora.
Rastući deficit
Deficit vanjskotrgovinske bilance u 2012. godini iznosio je 730.760.613 eura, dok je u 2022. godini iznosio čak 1.413.667.401 eura, što predstavlja rast od 1,9 puta, a kao što je već rečeno ove godine bi mogao premašiti 2 milijarde eura i to dovoljno govori o stanju u domaćoj poljoprivredi koja se “ukopala” na mjestu i ne pomjera se naprijed.
Većina proizvodnji ili pada ili stagnira i gotovo da nema sektora u kojem ima pozitivnih pomaka. Iz godine u godinu za loše rezultate optužujemo klimatske promjene, sušu, mraz, dampinški uvoz, globalne poremećaje i slično, a nigdje se ne spominje domaći ljudski faktor – kako ulažemo novce u ovaj sektor i zašto naši poljoprivrednici ne podižu produktivnosti i konkurentnost. Jesi li i oni krivi što smo loši u poljoprivredi? Očito su i dalje skloniji uzimati potpore i poljoprivredu i proizvodnju hrane u Hrvatskoj svoditi na socijalnu kategoriju, a ne ozbiljnu proizvođačku granu.
“Za vrijeme trajanja prvog programskog razdoblja ZPP-a, Hrvatska ne samo da nije povećala vrijednost proizvodnje i samodostatnost poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda nego je smanjila ukupne poljoprivredne površine prema podacima Eurostata koji su ažurirani na stranicama Europske komisije među CAP indikatorima. RH je u 2016. godini imala 1.564. 050 ha poljoprivrednih površina, a u 2021. godini 1. 476.350 ha poljoprivrednih površina. To znači da smo izgubili 87.700 ha poljoprivrednih površina. Druge zemlje, poput Grčke, Španjolske ili Francuske, imaju viškove nakon što nahrane svoje stanovnike i turiste, no Hrvatska nije u tom položaju, mora uvoziti i tako vrši pritisak na cijene. I to su naši unutrašnji strukturalni problemi koji se godinama ne rješavaju i guraju se i dalje pod tepih.
I stočarstvo u padu
Podaci DZS primjerice za ovu godinu kažu kako je u 2024. godini proizvedeno 1,6 milijuna tona kukuruza, što je 17,3 posto manje nego u 2023. godini. Očekivana prosječna proizvodnja kukuruza po hektaru iznosi 6,1 tonu, što je manji prinos nego u godini ranije kada je iznosio 7,4 tone po hektaru. Pad proizvodnje ostvaren je i kod šećerne repe, za 12 posto, na 440 tisuća tona. Procjenjuje se i da će proizvodnja suncokreta biti 1,9 posto manja te da će iznositi 155 tisuća tona. Isto tako podaci pokazuju da je ove godine bilo proizvedeno 240 tisuća tona soje, što je rast od 12,7 posto u odnosu na godinu ranije. I hrvatsko stočarstvo bilježi kontinuirani pad broja stoke, uz iznimku peradi.
U desetogodišnjem razdoblju broj goveda smanjio se za 6,1%, od čega krava za 27,6%, svinja za 23,2% i ovaca za 11%. Broj peradi povećao se za 15,4%. Uz pad broja krava smanjila se i proizvodnja mlijeka za 34,7%, dok se proizvodnja jaja povećala za 6,1%. Prirast goveda manji je za 4,5%, svinja veći za 8,1%, ovaca manji za 6%, a peradi veći za 38,6%. Nismo samodostatni u proizvodnji mesa, mlijeka i jaja. U mesu peradi samodostatnost je 87%, goveđem mesu 67%, a svinjskom mesu 57%. Samodostatnost kod mlijeka tek je 53%, a jaja 80%.
“Najava da će i ove godine doći da pada vrijednosti poljoprivredne proizvodnje samo ukazuje da u sektoru stvari ne stoje dobro. Poljoprivredna djelatnost je u 2023. godini ostvarila vrijednost proizvodnje od 3,0 milijarde eura, a u odnosu na 2022. godinu, vrijednost proizvodnje poljoprivredne djelatnosti bila je manja za 241 milijun eura, odnosno za 7,4 posto.
Procjenjuje se da je produktivnost rada u poljoprivredi u Hrvatskoj iznosila 8.434 eura, što je 40 posto prosjeka Europske unije. U usporedbi s prethodnom godinom smanjena je za 9,9 posto. S Rumunjskom, Slovenijom, Litvom, Estonijom, Poljskom i Latvijom, Hrvatska pripada grupi država članica koje ostvaruju manje od polovine prosječne produktivnosti rada u poljoprivredi Europske unije”, ističe Zvjezdana Blažić konzultantica za sektor poljoprivrede.
Hrana sve skuplja
Ono što najviše pogađa i revoltira potrošače su sve veće cijene hrane, koji su proteklih godina potvrdile da rast cijena nije samo uzrokovan poremećajima na globalnom tržištu, nego upravo na našim lošim rezultatima u proizvodnji. Najava da zadnjih mjeseci da će doći do poskupljenje plina i struje, po ustaljenoj praksi odmah ja pokrenuo i priču kao će uslijediti i val poskupljenja jer se dosad pokazalo da su se povećane cijene energenata prelijevale na krajnju cijenu u maloprodaji.
Poljoprivredna konzultantica Zvjezdana Blažić podsjeća da svi trendovi ukazuju na to da je rast cijena posljednjih mjeseci – pa čak i u uvjetima turističke sezone – dosta usporio te smatra da ako ne dođe do velikih poremećaja na tržištu, da do rasta cijena hrane ipak ne bi trebalo doći. Cijene energenata su samo jedan element u kalkulaciji proizvoda i ovo poskupljenje za sada nije toliko da bi trebalo donijeti poskupljenja većine proizvoda. Potrošači su sada vrlo osjetljivi, pa su stručnjaci uvjereni da će trgovina, a i proizvođači tražiti načine da sami snose dio rasta troškova energije.
“Temeljni problem hrvatske poljoprivrede je to što ne proizvodimo dovoljno hrane, pa ne stvaramo ni poljoprivredne viškove. Trgovački lanci onda jeftino uvoze hranu, a nama je prodaju skupo jer Europska unija ima višak hrane, a nijedna članica neće smanjivati svoje viškove da bismo mi Hrvati mogli proizvoditi više. Uvozna inflacija i mala domaća proizvodnja glavni su razlog zašto su nam cijene sve veće”, zaključak je koji se iz ovih podataka vrlo lako očitava.
