Zec se krije u lavandi jer ga tu nitko ne može nanjušiti, fazani kljucaju kukuruz, srne se vole zavući u smilje i slistiti cijeli grm, čuje se tu zavijanje čagljeva, viđaju lasice i poneka lija. Ornitološki rezervat Sava – Strmec dom je i 140 vrsta ptica, a u tom vodozaštitnom području obitelj Golubić iz Orešja postavila je Juru, strašilo koje čuva plodove njihova rada. Od dva i pol hektara zemlje koje obrađuju i na kojima imaju ljekovito bilje, žitarice, povrće, maline i goji bobice, većina je zemlje na području rezervata, kamo Mirjana Golubić svakoga dana biciklom odlazi do polja, piše Večernji list.

“Ne vozim, nikada me nije ni zanimalo. Sjednem na bicikl i za 15 minuta stignem na zemlju”, kaže Mirjana, kojoj u poslu oko poljoprivrede pomažu suprug Alen, sinovi Domagoj i Martin, a dok čeka posao u frizerskoj struci, uskače i susjeda Dora, Martinova prijateljica od djetinjstva.

Ekološki certifikat

Na ovom je gospodarstvu od samih početaka prije desetak godina proizvodnja ekološka, a batat, lavanda i stevija bile su prve kulture koje je Marijana Golubić posadila. Dio prerade koju ima također je s ekološkim certifikatom, poput hidrolata lavande te dehidriranog češnjaka.

“Najprije sam bila otvorila obrt pa ga odmah i zatvorila i otvorila OPG” , govori 48-godišnja Mirjana po struci turistički tehničar s radnim iskustvom u tiskari, malim trgovinama i pekarnici, odakle je i otišla u poljoprivredne vode:

“Mlađi sin Martin bio je boležljivo dijete, zbog čega sam dva puta dobila otkaz. Razmišljala sam što napraviti i tako sam počela s uzgojem ljekovitog bilja”, dodaje.

Ozbiljnija priča zakotrljala se 2015., kada je službeno ušla u ekološki sustav. Učila je iz literature, s interneta, pohađala tečajeve… Uz pomoć potpore iz mjere programa ruralnog razvoja 2018. povećala je gospodarstvo i posadila još povrća, proširila proizvodnju ljekovitog bilja i pokrenula preradu. S obzirom na to da nema puno zemlje, od početka se odlučila imati od svega pomalo i za svakodnevnu prehranu nužno povrće, okrenuti se i onom čega u njezinu kraju gotovo da i nema, najprije lavandi i smilju, poslije i goji bobicama, riskirajući očekivani podsmijeh okoline, koji je i dobila:

Na padinama Kalnika

Izgleda kao francuska Provansa: Obitelj Golub sve više privlače turiste, krenula je i berba lavande

“Goji bobice su voće broj jedan, pomažu oboljelima od dijabetesa, pri skidanju kilograma, reguliraju krvni tlak… Odličan su dodatak jogurtima, smoothiejima, zdravim doručcima… Nitko ih nije imao pa smo prije pet godina posadili 100 sadnica, prinos po jednoj je pola kilograma. Na gospodarstvu prerađujemo i destiliramo ljekovito bilje i od toga proizvodimo hidrolate i eterična ulja. Za čajeve sušimo bilje. Od jeseni namjeravamo početi i proizvodnju čipsa od batata”, kaže Mirjana, članica udruge ekoloških uzgajivača Zagrebačke županije Z-EKO.

Sve što proizvede Mirjana Golubić proda na kućnom pragu, po sajmovima, a u centru Strmca ima i štand. Cijene njezina ekološkog povrća iste su kao i kod konvencionalnih uzgajivača – češnjak je 6, maline 8, rajčica 4 eura…

Dehidrirani češnjak

“Bez veze mi je stavljati više cijene, ljudima zdravo treba biti i dostupno. Kod nas je puno mladih obitelji, oni su nam vjerni kupci, a mame iz okolice prepoznaju i traže dobru hranu za bebe. Cilj ekološke proizvodnje i jest osvijestiti ljude za brigu o prirodi, sebi i zdravlju”,  naglašava Mirjana Golubić.

Objašnjavajući nam ljekovita svojstva bilja koje uzgaja te pokazujući kako pravi dehidrirani češnjak, kaže da je njezina obitelj obrađivala polje, no ona nikada nije za to bila zainteresirana niti ju je išta vezano uz poljoprivredu zanimalo. Danas je sasvim druga priča – nema tog posla s kojim bi mijenjala svoj.