Hrvatska u obilju ima samo drvne sirovine, no ni njome ne raspolažemo onako kako bismo trebali, o čemu svjedoči i proizvodnja peleta. O toj, ali i ostaloj problematici s kojom se suočavaju lokalni poduzetnici govori direktor Hrvatskog drvnog klastera Marijan Kavran.

Biomasa je jedan od najpoželjnijih energenata današnjice, kako zbog ekološke prihvatljivosti, tako i zbog cijene, no u Hrvatskoj to područje nije regulirano na optimalan način? Zašto?
Biomasa je hrvatski neiskorišten energetski potencijal. Nažalost, politički ali i energetski lobiji preferiraju, štoviše forsiraju fosilna goriva, jer je to mnogo veći i unosniji svjetski bussines. Ti lobiji u Hrvatskoj su toliko snažni da uspijevaju zadržati tu arhaičnu energetsku – fosilnu doktrinu kao nacionalnu platformu i dalje uče naše studente, koji su budući ministri ili stratezi, o tome da su na nafti bazirane tj. vinilne industrije okosnice budućeg rasta u 21. stoljeću. To je u suprotnosti s EU politikama koje predviđaju da 2020. moramo imati 20 posto energije iz obnovljivih izvora (OIE), pa je još Barosova adminstracija na odlasku odredila cilj od 27 posto OIE do 2030. Naša europska udruga biomase AEBIOM se zalaže da se to još podigne i o tome također govori i nova EU direktiva RED II koja je upravo u pripremi. Tu je i novi paket kružne ekonomije koji predviđa da se sirovine potroše tamo gdje su nastale. Predlažu se novi poticaji za OIE kako bi se mogli natjecati s konkurencijom fosilnih goriva, ali i mikro-kogeneracije koje bi na razini domaćinstva proizvodile struju i toplinu za svoje potrebe, a viškove prodavale u mrežu, kao što se to radi sa solarom u SAD-u. Sada treba potaknuti proizvodnju novih i inovativnih tehnologija koje će to učinkovito omogućiti i promijeniti zakonodavstvo te tržišna pravila koja to još uvijek ne dozvoljavaju u većini EU zemalja. Radi se o sektorskoj avangardi u čijem stvaranju nažalost aktivno ne sudjeluje hrvatska administracija niti naša znanstveno-istraživačka zajednica. Mi smo još uvijek teški promatrači i provoditelji politika koje se usvoje na EU razini. Nema nas u tim procesima, a kod kuće evo pomalo gramzljivo pripremamo dio regulative koji bi trebao odgovarati dijelu ulagača. Biomasa nije samo lukrativan posao za investitore, nego i pridonosi smanjenju stakleničkih emisija i ostvarenju COP 21 ciljeva.

Doista, zakon o obnovljivim izvorima energije stupio je na snagu 1. siječnja, a gotovo istodobno je skrojen i pravilnik iako zakon za njegovo usvajanje ostavlja rok od pola godine. Čemu žurba?
Četiri dana od stupanja na snagu novog zakona pokrenuta je procedura za usvajanje pravilnika, što umnogome odstupa od uobičajene prakse prema kojoj nadležne institucije mjesecima kasne s donošenjem podzakonskih akata. Udruga pozdravlja nastojanja nadležnih institucija da se zakonskim i podzakonskim aktima unaprijede prilike na energetskom tržištu, urede pojedina ulagačka područja i stvore bolji uvjeti za poslovanje svih subjekata u RH, pa tako i na području OIE. Hrvatska jako kasni za EU oko dugoročnog energetskog planiranja, jer sada se u Bruxellesu vode rasprave od energetskim ciljevima nakon 2030. i/ili 2050. Vode se ozbiljne rasprave na razini Komisije, EU parlamenta te zainteresirane javnosti koja ima itekako artikulirane i argumentirane stavove. Mi kao da smo se probudili iz zimskog sna te preko koljena donosimo ovaj važan zakon na telefonskoj sjednici Vlade koji glatko prolazi po hitnoj proceduri u Saboru. Tim zakonom se određuju buduća ulaganja u visini više desetina milijardi EUR.

Stječe se dojam da je bivši ministar gospodarstva jako požurio s donošenjem pravilnika, posebice nakon javnog upozorenja udruge CROBIOM da novi pravilnik ciljano pogoduje samo velikim proizvođačima dok male potpuno ignorira?
Ministrov postupak nije bio primjeren specifičnom političkom trenutku i institucionalnim okolnostima tehničke administracije. Sektorski analitičari u ovom forsiranju vide pogodovanje određenim interesnim skupinama što je za stručnu javnost u potpunosti neprihvatljivo. Neke su tvrtke dobile rješenja kod povezanih provedbenih tijela upravo 30.12.2015., a špekulira se da nisu ispunile kriterije. S druge strane, mnoge su drvoprerađivačke tvrtke odbijene s pojašnjem ispunjenih kvota. Sva ta pitanja uređuje upravo spomenuti pravilnik i to nam daje za pravo kada predlažemo njegovu reviziju. Zvali su nas neki dan iz Sabora i kažu da im je iz Ministarstva gospodarstva poručeno da se oni nemaju u to što miješati, jer pravilnik proizlazi iz zakona i donosi ga samostalno ministar. Sabor je ipak reagirao prema njima, jer smo se mi obratili njegovom predsjedniku i tražili da se proceduralno utječe na ministartvo, a isto je vrlo žurno učinio i Ured Predsjednice, što nas ohrabruje. Ne treba biti previše u materiji da bi se shvatilo da su procedure nelogične ili bolje rečeno sumnjive, a rokovi su skoro 10 puta kraći od europske prakse.

Hoće li udruga CROBIOM koja okuplja proizvođače biomase i peleta, odnosno Hrvatski drvni klaster od novog ministra gospodarstva tražiti povlačenje pravilnika, možda i reviziju zakona?
Tražimo reviziju zakona, izmjene pravilnika te donošenje novih strategija i politika koje se tiču OIE. Nemamo službene spoznaje o daljnjoj dinamici usvajanja pravilnika nakon završetka javne rasprave, jer nam Ministarstvo gospodarstva nije službeno odgovorilo na naše dopise, niti se odazvalo na naše pozive na sastanke kada se o tome vrlo argumentirano raspravljalo s drugim dionicima. Teoretski je moguće da pravilnik u ovom ili sličnom obliku stupi na snagu iznenadnom objavom u Narodnim novinama, ali vjerujemo da će ministar Tomislav Panenić saslušati stavove stručnih udruga i zainteresirane javnosti. Na to ga obvezuju zakoni i uredbe o Vladi RH, te činjenica da se treba prekinuti praksa guranja propisa koji odgovaraju nekim političarima, bivšim pomoćnicima ili ministrima. Mi smo o našim stajalištima i prijedlozima obavijestiti i nadležna tijela u EU, budući da RH ima obveze usklađivanja i donošenja zakonodavstva koje proizlazi iz EU politika. Obavijestili smo i AEBIOM europsku udrugu biomase, čiji smo punopravni član. U direktivama o OIE piše da su EU i zemlje članice dužne provoditi bolje informiranje stručne javnosti i potrošača te promociju OIE, a naše ministarstvo je mimo stručne javnosti guralo donošenje krucijalnih akata i sada se poziva da je ta užurbana procedura predviđena tim aktima. Treba biti korektan te reći da je oko 70 posto pravilnika prihvatljivo, ali nedostaju neke ključne odredbe, pravno-normativno usklađivanje te simulacije učinaka koji proizlaze iz pravilnika.

Navodno su kvote postrojenja na biomasu planirane do 2020. popunjene već u studenome 2015. Što takav ishod konkretno znači, je li to za sektor dobro ili loše?
Kogeneracije koje proizvode struju i toplinu su postale atraktivne mnogim ulagačima. Imamo sada u Hrvatskoj preko stotinu projekta i u takvim investicijama prevladavaju greenfield ulagači, znači ljudi izvan drvoprerađivačkog sektora. Naše pilane i drvne industrije nisu imale nikakvu prednost pri sklapanju višegodišnjih ugovora za drvnu sirovinu s Hrvatskim šumama na 14 godina, niti kod dobivanja kvota kod HROTE-a. Tu politiku je vodilo ministarstvo s provedbenim tijelima i to je nešto što je zaista loše odrađeno. Ne treba nikada domaću industriju favorizirati samu po sebi, ali ako ona ima već preko polovine svoga drvnog ostatka, bilo bi logično da tvrtke mogu dokupiti ono što nedostaje da bi se zaokružila funkcionalna učinkovitost postrojenja. To je ključni EU kriterij, učinkovitost kogeneracijskog postrojenja, jer ne može se proizvoditi energija zbog poticaja iz fidin tarife i ispuštati toplina u zrak, nego kako bi se unaprijedile tržišne prilike i smanjile emisije, te dao doprinos ambicijama EU da postanemo vodeći svjetski igrač u području OIE. U Hrvatskoj to sudeći prema našim praksama i primjerima uglavnom ignoriramo.

Gdje smo u proizvodnji peleta u okvirima EU, a gdje u globalnim?
Na razini smo oko 260.000 tona, što je oko jedan posto svjetske proizvodnje koja iznosi 27 milijuna tona. Kapacitet nam je oko 400.000 tona, ali za to nedostaje sirovine. Italija je glavno europsko tržište za stambenu uporabu peleta (imaju preko 2 milijuna instaliranih peći i kamina na pelet), dok je Velika Britanija glavno svjetsko tržište za industrijsku uporabu peleta u elektranama, gdje se pelet suspaljuje sa ugljenom. Njihovo glavno tržište nabave je SAD, pa je na istočnoj obali niknulo na desetine mega tvornica koje pelet brodovima dopremaju u Englesku gdje su OIE visoko na ljestvici energetskih prioriteta, pa oni ne trebaju lagati EU kada šalju izvještaje o dosegnutoj razini OIE, niti miješati hidroenergiju s drugim oblicima OIE. Pelet je proizvod visoke dodane vrijednosti te ima veliki potencijal poticanja proizvodnje u ruralnim područjima, ali i novog zapošljavanja.

Kakvo je aktualno stanje, koliko se uopće tvrtki u RH bavi proizvodnjom peleta i s kakvim rezultatima?
U Hrvatskoj djeluje 13 tvrtki koje proizvode pelet na industrijski način, a za jednu investiciju treba otprilike oko 7 milijuna eura. Obično zapošljavaju do 30 radnika i važan su socijalni ponder, budući da djeluju u ruralnoj Udbini, Županji, Delnicama ili Novskoj. Ima i niz malih proizvođača koji koriste jednostavnije tehnologije za pelet, ali je na toj razini teško postići profitabilnost i postojanost. Pelet je proizvod austrijske drvoprerađivačke filozofije koja teži postizanju maksimalnih učinaka iz drva i danas ima važnu ulogu u zbrinjavanju ostataka, ne samo na šumi baziranih industrija nego i u poljoprivredi te u industriji otpada. Danas nam trebaju nove tehnologije, nova znanja o tome kako ostatak pretvoriti u vrijedne sirovine ili goriva. Tu za sada nema nekih većih pomaka. Sveučilišta i instituti bi se mogli angažiranije postaviti prema EU natječajima za R&D. Žalosno je da su u više navrata neka EU razvojna sredstava ostala neiskorištena.

Je li točan podatak da i dalje više od 90 posto proizvodnje odlazi u izvoz, dok mnoge javne institucije financirane iz proračuna koriste skuplja fosilna goriva iako se u njihovu susjedstvu proizvode pelete?
Naš pelet je izvrsne kvalitete, to je energetski vrlo učinkovito gorivo, zadovoljava najviše ekološke standarde i posjeduje relevantne certifikate, ali točno je da se oko 90 posto peleta izvozi, čime nažalost poboljšavamo energetske bilance zemalja uvoznica. Javna nabava je naše prioriteno područje, jer Vlada više ne bi smjela puhati u rog naftnim i plinskim lobijima, što je opet suprotno EU načelima i politikama. Sada je upravo u Bruxellesu u tijeku rasprava o biogorivima druge generacije, o povećanju utjecaja OIE u javnom transportu te o većem udjelu daljinskih grijanja koja koriste domaće OIE umjesto nesigurnog plina. Više od 80 posto plina za stambene potrebe se uvozi, pa EU radi prijedlog strategije sigurne energije te strategiju grijanja i hlađenja. Tu je i obnova zgrada gdje je moguće propisati obvezu zamjene fosilnih sustava grijanja onima na OIE, odnosno na biomasu ili pelet. Vojska, policija, vrtići, bolnice i sve druge javne zgrade moraju prijeći na OIE, jer država mora svojim primjerom potaknuti stanovništvo da učini isto te Hrvatsku učini boljim mjestom za život. Sve to može riješiti Vlada, samo jednom uredbom na kojoj ćemo inzistirati.

Austrija je svojedobno zacrtala kako će do 2020. godine 20% energije proizvoditi iz obnovljivih izvora, no već je u 2014. stigla na čak 33%, od čega je 17% otpadalo na biomasu. Jesmo li uopće pripravni za preslikati taj model, što nam nedostaje ili bolje rečeno, tko koči takav proces?
Naši sjeverni susjedi su europski lideri u mnogim inovativnim i ekološkim praksama. Austrija je akumulirala veliko znanje i sada koristi blagodati tih znanstvenih resursa u energetici. Tamo su ministri predani nacionalnim i europskim ciljevima i drvo i šuma su visoko na ljestvici nacionalnih industrijskih prioriteta. To nije kritika našim dužnosnicima, nego konstatacija temeljem civilizacijskih vrijednosti koje takva društva generiraju, kod nas uobičajeno izostaju i uvijek se izgovaramo na siromaštvo ili nešto slično. Austrijanci razvijaju već treću generaciju direktnih i indireknih potpora za sektor i postigli su važne rezultate, a kod nas je prošla vlada ukinula mizerne potpore od 70 milijuna kuna pravdajući se EU pravilima. Uspjeh Austrije je posljedica općeg razumijevanja njihovih resursa i postignutih političkih i strukovnih konsenzusa. Svi akteri pričaju istim razvojnim jezikom i ponašaju se logično. Stoga veća uporaba energije iz drva treba biti i hrvatska logika, koja nažalost još nije zaživjela. Kod nas uglavnom prevladaju nekakvi partikularni interesi i mi podređujemo javni interes individualnom. Naši političari vole biti involvirani u neke veće ulagačke projekte, pa je tako sada slučaj i s nekim kogeneracijama, kao što je to bio slučaj i sa vjetroelektranama ili solarom. Biomasa se mnogima čini kao propulzivan sektor, stoga žele sudjelovati u podjeli karata, ali ne u kreiranju boljeg poslovnog okruženja. Još uvijek imam dojam da mi želimo prevariti EU u mnogim aspektima, spori smo, nejasni, i većinom izvrnemo neka jasna EU pravila.

Drvo je jedina sirovina koje Hrvatska ima u obilju, no ne samo peleti već i proizvodi domaće drvne industrije baš i nemaju prednost u investicijama koje realizira javni i državni sektor financiran iz proračuna. Klaster je najavljivao održavanje skupa s javnim naručiteljima i donositeljima odluka?
Svaki sektor je sam odgovoran ili zaslužan za svoj status i položaj. Istina neke stare gospodarske filozofije su nekog više favorizirale, a nekog trajno odbacivale. To se sada, nakon skoro 15 godina sektorske koordinacije mijenja i sve više nas se uvažava. Takva temaska konferencija s javnim naručiteljima je u pripremi i osim informacije o proizvodima i uslugama na šumi baziranog sektora, održat ćemo i niz edukativnih predavanja. Daljinsko grijanje čini 13 posto grijanja u EU, u Sandinaviji i Baltičkim zemljama čak 50-80 posto, pa takve prakse treba predstaviti našoj lokalnoj samoupravi i ravnateljima javnih ustanova koji troše državni novac za grijanje ili za obnovu svojih zgrada i objekata. Educiranje o nisko-ugljičnoj gradnji i energetici može ostvariti dugoročne posljedice i unaprijediti naše gospodarstvo i naše društvo u cijelini. OIE trebaju biti dostupne i atraktivne, a razliku u cijeni instaliranja mora snositi država koja za to ionako već ubire izdašne ekološke takse. Mi se zalažemo za transparentniji sustav koji će svima dati mogućnost da se natječu za takva sredstva. Javni naručitelji su ključna poluga za postizanje EU ciljeva, posebno kada se otvoreno govori o kriteriju ekonomski najpovoljnije ponude, a ne najniže cijene. Drvo ima niz prednosti koje upravo u takvom vrednovanju mogu biti uzete u obzir. Zapravo: Drvo je prvo!

Jeste li uspjeli razgovarati o tome s bivšim ministrima ili namjeravate to odraditi s novom garniturom?
Ispred Klastera smo prošli tjedan uputili pismo predsjedniku Vlade u kojem smo iznijeli naša stajališta te pobrojali prijedloge i potrebne mjere. Očekujemo i brzi sastanak, jer je ključno istaknuti kako ne tražimo nikakva dodatna sredstva koja bi utjecala na proračun, nego preraspodjelu i intervencije u javnu nabavu. Tu je i zakonska regulativa koja nam nedostaje, poput ovog područja OIE. S druge strane, mi stvaramo oko 3,6 posto BDP i 10,4 posto izvoza, uz visoko sudjelovanje proizvodnje finalnih proizvoda pa stoga imamo i određenu težinu. Već smo bili na razgovoru s ministrom okoliša Slavenom Dobrovićem i ponudili potporu najavama većeg udjela OIE i smanjenu emisija CO2 u energetici. Kapitalni energetski projekti poput Plomina ne bi trebali biti izvan utjecaja OIE, jer Britanci suspaljuju biomasu i pelet u svojim glavnim termoelektranama pa zašto ne bismo i mi to radili, poput Slovenaca u Ljubljani i Trbovlju. To podrazumijeva i aktivniju ulogu HEP-a, koji je za sada najavio biomasu kao energent u Osijeku i Sisku. S ministrom Dobrovićem smo razgovarali o sadnji brzorastućih vrsta drveća, kako bi se ojačao potencijal i količina biomase. U Europi ima čak 52,5 milijuna hektara zapuštenog poljoprivrednog zemljišta koje je pogodno za energetske nasade. U svakom slučaju, preporučamo se Vladi za sve teme iz našeg djelokruga i jamčimo da ćemo biti dobar i konstruktivan partner.