Zakon o lobiranju, propis koji se predstavljao kao važan antikorupcijski alat, morat će na doradu. Dokazuje to kratak i površan pregled potencijalnih primjera lobiranja u Hrvatskoj. Zakonodavac je očigledno dobro vodio računa o tome da ga se zakonske obveze lobiranja – ne tiču previše.

Praksa zasad pokazuje da oni koji donose zakone i propise (lobirani) mogu primati i sastajati se s direktorima raznih tvrtki i predstavnicima interesnih udruženja te s njima razgovarati o potencijalnim poslovnim suradnjama u Hrvatskoj, a da se takvi sastanci ne smatraju lobiranjem.

Pritom Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa, tijelo koje nadzire provođenje zakona, praktički nema alate kojima bi moglo pokrenuti postupak u slučaju sumnjivih aktivnosti. Zato i jasno poručuju: “Ovaj zakonski okvir će se nužno morati nadograđivati i unaprjeđivati, ali u kojem opsegu, treba ostaviti nekom primjerenom vremenu njegove primjene”.

Lobiranje – ipak ne
Takav zaključak Povjerenstva dolazi nakon što smo ih zamolili da pojasne nekoliko primjera za koje smo po logici procijenili da bi se moglo raditi o lobiranju i zaključili da bi se moglo raditi o kršenju Zakona o lobiranju (ZOL).

U svim slučajevima radilo se o susretu političara s direktorima kompanija ili udruga koji nisu upisani u Registar lobista. Prema zakonu, dužnosnici ih ne bi smjeli primiti već bi ih trebali prijaviti Povjerenstvu. Kako lobirani za koje smo pitali, konkretno predsjednik Vlade i nekoliko ministara, nisu ništa prijavili, Povjerenstvo nema alate da pokrene bilo kakav postupak.

Državni vrh svoje je “spasenje” od zakonskih obaveza pronašao u drugim zakonima, konkretno Zakonu o sustavu državne uprave i Zakonu o ustrojstvu i djelokrugu tijela državne uprave. Oni im dopuštaju da primaju razna udruženja i direktore, s njima razgovaraju o, primjerice, poticanju i zaštiti ulaganja.., a sve pod egidom da nije baš svaki poslovni sastanak lobiranje, proizlazi iz objašnjenja koje smo dobili od Povjerenstva.

O kojima se slučajevima radilo? Predsjednik Vlade Andrej Plenković primio je na sastanak na kojem je bio i ministar financija Marko Primorac, Viktora Dodiga, izvršnog direktora Canadian Imperial Bank of Commerce (CIBC), s kojim je razgovarao o mogućnostima financijske suradnje.

Ministar gospodarstva Ante Šušnjar sastao se s predstavnicima Američko-srednjoeuropskog poslovnog okruženja (ACEBA). Riječ je o platformi za dijalog između američkih korporativnih izvršnih direktora i vladinih dužnosnika iz srednjoeuropskih zemalja s kojima je Šušnjar razgovarao, između ostalog, o mogućnostima gospodarske suradnje. O istoj temi, u sklopu posjeta ACEBA-e Hrvatskoj, ministar financija razgovarao je s dva direktora američke financijske kompanije Citibank.

Savjeti stručnjaka

Zašto je usavršavanje engleskih komunikacijskih vještina ključno za poslovni uspjeh

Studija slučaja

Studija slučaja – Panvita: Zašto su strateška partnerstva ključna za finaliziranje multimilijunskih akvizicija u regiji

Ministar turizma Tonči Glavina na marginama sajma turizma u Londonu sastao se s predstavnicima više velikih tvrtki, poput EasyJeta, Iberije…

Ministrica zaštite okoliša i zelene tranzicije Marija Vučković krajem prošle godine na sastanak je primila Grupaciju vodovoda i kanalizacija (HGVIK), interesno udruženje poduzeća koja se bavi vodno-komunalnim poslovima. Na sastanku se raspravljalo, između ostalog, o izradi akcijskih planova za smanjenje gubitaka vode.

Međutim, nedugo nakon tog sastanka na Vladi je donesena odluka kojom se odgađa primjena Uredbe o visini naknade za korištenje vode, a prema kojoj bi naknada za korištenje vode trebala biti povećana svim komunalnim poduzećima koja nisu uspjela smanjiti gubitke vode (koja su u većini).

Vezane ruke
Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa pitali smo je li u ovim slučajevima prekršen Zakon. Oni, pak, postavljaju pitanje jesu li svi ti sastanci lobistički sastanci.

“Zajedničko je u svim primjerima da se radi o neposrednom kontaktu i da se radi o sastancima na kojima su bile prisutne pravne i fizičke osobe koje se u smislu Zakona o lobiranju ne mogu smatrati lobistima jer nijedan od njih nije upisan u Registar lobista”, odgovaraju iz Povjerenstva.

Proizlazi da lobiraju samo oni koji su upisani u Registar lobista. Takvo tumačenje dokazuje da je zakonsko uređenje lobiranja u Hrvatskoj postavljeno vrlo labavo i u interesu oslobađanja od odgovornosti političara, odnosno svih koji bi mogli biti lobirani.

Dapače, svi primjeri za koje smo tražili objašnjenje su primjeri dobre prakse jer su političari o njima javno izvijestili, kažu iz Povjerenstva. Postavlja se pitanje kakav primjer dobre prakse daje najviši državni vrh kada se tako lako lišava obaveza iz Zakona o lobiranju čije je donošenje preduvjet ulaska u OECD? Kakva se poruka šalje svima koji su se upisali u Registar lobista kad se zakonske odredbe mogu lako zaobići?

Povjerenstvu su pritom vezane ruke. Reagirati mogu jedino ako lobirani prijave pokušaj lobiranja onih koji nisu upisani u Registar lobista, a što nije bio slučaj s primjerima koje smo naveli. Postupati, odnosno krenuti u provjeru lobiranja, mogu jedino još na temelju godišnjih izvještaja o lobističkim aktivnostima koje će morati podnositi lobisti upisani u Registar. No, za pretpostaviti je da u tim izvještajima neće biti mnogo ‘mesa’.

Ne čudi stoga da iz Povjerenstva na čelu s Aleksandrom Jozić Ileković poručuju da će Zakon o lobiranju, čija je praktična primjena počela u listopadu prošle godine, morati biti nadograđivan i unapređivan. Ovakav kakav jest, nema mnogo smisla.