Kada se analiziraju podaci o izravnim stranim ulaganjima (FDI), istraživanju i razvoju (R&D) te dostignutoj razini gospodarskog razvoja može se zaključiti kako je u državama srednje Europe i Baltika, tzv. Nova Europa, lakoća poslovanja nužan, ali ne i dovoljan uvjet većih ulaganja u istraživanja i razvoj, stoji u Bijeloj knjizi 2020. Hrvatska se u prikazanim usporedbama pokazuje kao zemlja s relativno niskim ulaganjima u R&D, ali i slabom poslovnom klimom.

Hrvatska nema niti jednu prednost i veoma je daleko od država poput Estonije. Također zaostaje za zemljama poput Slovačke i Mađarske koje su ranije privukle velika izravna strana ulaganja u industriju da bi u toku drugog desetljeća 21. stoljeća zastale s konvergencijom i privlačenjem FDI.

Usporedba glavnih parametara poreza na dohodak u državama Nove Europe pokazuje da je hrvatski sustav poreza na dohodak složen i progresivan – relativno, a ne samo apsolutno više oporezuje ljude s većim primanjima.

Time odvraća talente i vrhunske menadžere u poduhvatima visoke dodane vrijednosti u kojima sudjeluju izvrsno plaćeni ljudi.

Hrvatska je napravila iskorak 2017. i 2020. kada je visoka opća stopa poreza na dobit od 20 posto smanjena na 18 posto i uvedena niža stopa od 12 posto za mikro i mala poduzeća, i to u dva koraka – prvo za poduzeća s godišnjim prihodom do 3 milijuna, a potom su nižom stopom obuhvaćena poduzeća s godišnjim prihodom do 7,5 milijuna kuna.

Hrvatska nažalost, ni prema ovom ovom poreznom obliku nije međunarodno konkurentna. Poljska i Litva također imaju sniženu stopu za mala poduzeća, koja je niža od stope u Hrvatskoj – 9 posto u Poljskoj i 5 posto u Litvi, stoji u Bijeloj knjizi.