Cijeli paket mjera za poreznu reformu pripremljen je, i čini se čeka na usvajanje na sjednici Vlade ovog četvrtka, a između 13 propisa u koje je struka temeljito intervenirala, nalaze se poduzetnicima i vrlo bitne izmjene Zakona o porezu na dobit. Za to postoji i naročit razlog: prvi put u naš sustav oporezivanja dobiti uvodi se revolucionarna novost u utvrđivanje porezne obveze.

Poduzetnicima se ovim pruža mogućnost izbora po pitanju hoće li se porezna osnovica utvrđivati kao dosad po obračunskom načelu ili ipak po novčanom načelu. Razlika je golema. Obračunsko načelo ravna se prema sadržaju godišnjih financijskih izvješća, dok je primjena novčanog načela u poreznim odnosima pravednija. To proizlazi iz činjenice da se porezi plaćaju u novcu, pa u osnovicu više ne bi više ulazili, ujedno ne bi činili ni poreznu obvezu, svi nerealizirani gubici ili dobici. Novo rješenje tangira obveznike plaćanja poreza na dobit pod uvjetom da imaju godišnji prihod do tri milijuna kuna, što znači da je promjena značajna za gotovo 90% poduzetnika. Izvan njezina domašaja ostaje oko 18.000 poduzetnika čiji prihodi premašuju navedeni prag, dok potencijalni kandidati za primjenu novčanog načela dolaze iz skupine koja broji između 150 i 190 tisuća poreznih obveznika s godišnjim prihodima manjim od tri milijuna kuna.

Izračunaju li oni da im se to isplati, a doznajemo da ovo načelo pogoduje onima koji dominantno ili u značajnom iznosu nemaju avansnu naplatu, dakle to su uglavnom svi, od 2017. mogli bi prijeći na novi režim i u njemu ostati tri godine. Procedura je za konzumiranje ove mogućnosti kratka; potrebno je samo Poreznoj upravi predati izjavu. Novčano načelo je opcija, pa oni koji je izaberu, uz izjavu, trebaju dati i dokaz da su ostvarili prihod do tri milijuna kuna. U pogledu rokova u kojima je to potrebno učiniti postojale su dvije varijante. Neki su zagovarali duži rok, odnosno da on traje najkasnije do predaje prijave poreza na dobit za prošlu godinu, primjerice za poreznu prijavu za 2016. to bi značilo da do kraja travnja 2017. treba predati i navedenu izjavu.  

No, prevladalo je rješenje po kojem porezni obveznik koji to namjerava iskoristiti treba podnijeti Poreznoj upravi izjavu o promjeni načina utvrđivanja porezne osnovice najkasnije 15 dana nakon početka novog poreznog razdoblja. Za poduzetnika će to značiti da sve mora imati obrađeno u prva tjedna nove godine, što neće biti teško u slučaju kad prihodi nisu graničnih vrijednosti, kao ni kad nije riječ o trgovcima i ostalim djelatnostima koje imaju pojačani promet sezonski na kraju godine. 

U korist obveznika
U prvim ocjenama stoga se čuje kako je rok tijesan, pa svi blizu navedenog praga, neće moći biti sigurni u svoje prihode, odnosno neće moći iskoristiti ovu opciju. S obzirom da je riječ o malima, često i sa nekoliko zaposlenika, na tragu promišljanja da se ide u korist poreznom obvezniku tako da ga se dodatno ne opterećuje vođenjem novih evidencija, u zakonski prijedlog ugrađen je i sadržaj porezne prijave o novčanom načelu. On izvire iz GFI i evidencija koje je dosad poduzetnik vodio. Nije se ni razmatrala mogućnost uvođenja neke nove evidencije o novčanim tokovima. Kako se koriste postojeće evidencije, koje se moraju voditi i predavati na javnu objavu, uvedene su korektivne stavke, koje eliminiraju nerealizirane kategorije gubitaka i dobitka te ih svode na realizirano, drugim riječima u njima je sve što je naplaćeno.

Kao i ostale korekcije oporezivanja dobiti poduzetnika tako je i ova novost vođena idejom da sve ono u što se intervenira radi se na način koji će vratiti u fokus položaj obveznika i olakšati njegovo poslovanje gdje god se može. Tako se došlo do novčanog načela, koje je do kraja pošteno i pravedno za utvrđivanje porezne osnovice i porezne obveze, a upravo to posebno dolazi do izražaja u našem okruženju, u kojem poduzetnici imaju poteškoće s financijskom disciplinom i likvidnošću. Pritom najslabije prolazi oni mali jer su najranjiviji, a imaju slabiji ekonomski i kreditni potencijal. Kad se ne naplate, a porez moraju platiti, s obzirom da nemaju snage za uzimanje kredita za plaćanje poreza, preko noći mogu biti dovedeni na rub poslovanja. 

Pogrešna tumačenja
U praksi u primjeni zakona kod poreznih tijela dolazi i do krivih tumačenja, što se odnosi na porezno priznavanje nerealiziranih poreznih gubitaka, sa stajališta umanjenja ili otuđenja imovine, te budućih rizika koji se odnose na buduću dobit. Problem poreznog obveznika tad je rizik koji on ne može kontrolirati, nije dovoljno informiran o propisima, i čim neki benefit koristi – oslobođenja i olakšice, izlaže se riziku. U toj skupini su i vrijednosna usklađenja, jer čak i kad su realizirana može nastati problem s poreznim nadzorom, u kojem se osporava vjerodostojna dokumentacija, a pritom nije jasno koja je vjerodostojna, doznajemo.

Primjerice, kad umanjujete vrijednost ili ste ostvarili gubitak od prodaje financijske imovine (prijenosom svih tražbina uz diskont), kaže naš sugovornik, posljedica toga je realizirani gubitak, koji je po zakonu porezno priznati rashod. Dokaz je sklopljen pravni posao, izdan račun i da je naplaćen ugovoreni iznos, no kad se sve to ne može drugačije osporavati, poreznici kažu da to nije vjerodostojna dokumentacija.