Ulazak Hrvatske u Europsku uniju iz temelja je promijenio dobar dio poslovanja, a posebice financiranja, poduzetnika.

Kakvo je stanje poduzetništva i obrta te koji su glavni problemi i perspektive tog sektora, razgovarali smo s resornim ministrom Darkom Horvatom na 20. Nacionalnom savjetovanju o gospodarstvu i poduzetništvu koje se krajem prošlog tjedna održavalo u Splitu.

Poduzetnici prvi put kao glavni problem ne spominju dostupnost novca i njegovu cijenu. Znači li to da smo se ipak popeli korak više u razvoju toga segmenta gospodarstva?

I na skupu u Splitu je spomenuta činjenica koja već neko vrijeme stoji: da ni HBOR-u, ni Hamag-Bicrou, ni Hrvatskoj poštanskoj banci (HPB) ne nedostaju jeftini izvori novca kojima oni crpe sredstva za plasiranje poduzetnicima. Još je važnija cijena po kojoj oni plasiraju te kredite.
Predsjednik Hamag-Bicroa spomenuo je na ovom skupu da je, pod određenim uvjetima, moguće danas doći do toga da cijena novca za poduzetnike bude nula posto kamata. Pogledao sam tada auditorij u dvorani i vidio sam nevjericu na licima.
Dakle, postoji mogućnost, uz izvor financiranja koji je Europski investicijski fond i EIB, da se generalno postigne kamata od 0,5 do 1,5 posto za poduzetnike, ali u nekim slučajevima da bude i nula posto. To je realno izvedivo i događat će se.

Poduzetnici kao najveći problem ističu nestabilnost i nepredvidivost pravnog sustava, posebice onog poreznog. Koliko im Ministarstvo tu može pomoći?

Mali je set zakonodavnog okvira koji je isključivo u nadležnosti MINPO-a. Sve o čemu smo razgovarali i na ovom savjetovanju stvar je međuresorske suradnje. Stoga smo i ovdje za isti stol posjeli pet resora.
Pravosuđe, rad, gospodarstvo, regionalni razvoj i fondovi EU te MINPO pet su ministarstva koja bi svaku stvar vezanu uz poduzetništvo trebali rješavati za istim stolom u isto vrijeme, na konstruktivan način – konsenzusom, ali ne samo međuresorskim, nego konsenzusom i s gospodarstvenicima.

Mi smo tijekom ove Vlade uvijek o svakom zakonskom prijedlogu najprije razgovarali s poduzetnicima, a onda išli prema kolegama u drugim resorima. Mislim da bi se na taj način morao raditi svaki novi zakonodavni okvir. Iako, zapravo, nisam ni siguran koliko nam treba dodatne zakonske regulative jer smo preregulirani.

Moja intencija, otkako sam postao ministar, jest da se zakoni objedinjuju i ukidaju, a ne da se donose novi. Mnogi postojeći zakoni međuresorski se preklapaju i unose pravnu nesigurnost jer jednim zakonom ulazite u nadležnost drugog zakona i onda različiti sudovi, pogotovo na vertikalnoj razini, više ne znaju po kojem da sude.

Obrtništvo je u Hrvatskoj definitivno u krizi. Ima li uopće budućnost?

Pitanje je što bi trebao biti temelj obrtničke djelatnosti. Ovakvo stanje kakvo je sada u Hrvatskoj definitivno obrtništvo vodi u propast.
Moramo prihvatiti njemački i austrijski model, gdje je zakonom propisano koje djelatnosti mogu obavljati isključivo obrtnici. Stoga ćemo i mi, prije ili poslije, morati doći do liste koje djelatnosti će se moći, ili morati, obavljati na obrtnički način. Tek tada smisla imaju i pomoćnički i majstorski ispit, i računovodstvo, i sva ostala regulativa. Ovako kad se svatko može baviti svačim nema smisla.
Zašto bi netko htio biti obrtnik kad to može jednostavnije raditi kao tvrtka? Njemačka, primjerice, ima listu 59 isključivo obrtničkih djelatnosti i u tom se segmentu ne može otvoriti trgovačko društvo.

Često se može čuti da je Hrvatska iz EU alocirala jako velik novac, a istodobno je upitan postotak njegove iskoristivosti i realizacija projekata?

Mislim da smo rekonstrukcijom uvjeta i pravila tijekom ove godine znatno poboljšali situaciju i broj nepoznanica za poduzetnike sveli na niske grane. Broj aplikacija, a i broj obrađenih zahtjeva, višestruko je veći u odnosu na lani.
Ako smo prošle godine bili po povlačenju sredstava iz EU na razini statističke pogreške, mislim da ćemo na kraju ove godine biti dijelom zadovoljni. Svjestan sam da i dalje nećemo biti sretni s tim postotkom, ali ovo je faza učenja u dobrom smjeru. Sada aplikacija prema Bruxellesu do raspisivanja natječaja traje manje od tri mjeseca.
U šest mjeseci raspisali smo natječaje teške oko tri milijarde kuna. Puno radimo na terenu kako bismo educirali poduzetnike i približili im mogućnosti koje im stoje na raspolaganju.

Vaš ministarski mandat je na kraju. Gdje se vidite u idućem razdoblju, posebice ako HDZ osvoji vlast na izborima?

Mi smo jedina zemlja u širem okruženju koja sektor energetike ima ukomponiran u širi spektar odgovornosti, meni je bila želja i nakon ovih izbora iza nas, a i danas to želim, formirati ministarstvo čija će primarna zadaća biti energetika. Sad, hoće li energetika biti zajedno s industrijom ili pak sa zaštitom okoliša ili samostalna, to je manje bitno. Na prihodovnoj strani energetika ostvaruje 39 milijardi kuna. Ako turizam s participacijom od 17-18 posto u nacionalnom BDP-u nije nikome sporan kao samostalni resor, onda sam siguran da buduće ministarstvo energetike, koje ima isti udio u BDP-u, sigurno zavređuje vertikalnu ingerenciju. Mislim da Hrvatskoj treba takvo ministarstvo.