Poduzetnici u djelatnosti zdravstvene njege i rehabilitacije u kući, okupljeni u Hrvatskoj udruzi poslodavaca, još od lipnja čekaju da ih primi netko u Ministarstvu zdravstva, kako bi se riješio ogroman problem u segmentu zdravstvene njege i fizikalne terapije u kući na izoliranim i depriviranim područjima.

Teški uvjeti rada

Zdravstveni djelatnici, prvenstveno medicinske sestre u ovim područjima rade u vrlo teškim uvjetima, na terenu bez infrastrukture, od loših cesta do područja bez signala, s visokim dodatnim troškovima koje sustav ne pokriva, uz cijenu usluge koja je ista kao u centru Zagreba.

Zbog toga imaju i niske plaće, te kontinuirano odlaze iz sustava. Stanje je dramatično, ističu u HUP-u, a posljedice su povećanje troškova liječenja, iseljavanje i devastacija čitavih regija.

“Postojeći standardi iz ugovora o provođenju zdravstvene zaštite nedovoljni su za pokrivanje troškova poslovanja, plaća, vozila i puta ovih djelatnika, na što upozoravamo godinama. Zbog dugogodišnje marginalizacije djelatnosti zdravstvene njege i fizikalne terapije u kući na ovim područjima od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, a sada i nedostatka medicinskih sestara, dospjeli smo u dramatično stanje.

Neka područja ostaju bez ovih usluga, a ustanove koje su godinama uspješno pružale usluge prestaju s radom zbog nerentabilnosti”, pojašnjavaju iz HUP-a u pismu ministru Vilimu Berošu od početka lipnja.

Samo na području Banovine u međuvremenu je zatvorena jedna ustanova u Sisku, a bez zdravstvene njege u kući ovih dana ostali su i stanovnici općine Topusko, jer je otišla još jedna medicinska sestra, otkrio nam je Petar Ćosić, osnivač ustanove za njegu u kući Zrinus. Samo iz te ustanove u zadnje vrijeme je otišlo pet medicinskih sestara.

“Iako stalno raspisujemo natječaj, nitko se ne javlja. U ovom depopuliranom prostoru ne postoji radna snaga, posebice u zdravstvenoj djelatnosti i bez pomoći države sve je osuđeno na tiho umiranje. Djelatnost zdravstvene njege u kući na području Banovine je 30 posto nepopunjena, i neka područja potpuno ostaju bez ove djelatnosti kao i opće palijativne skrbi”, ističe Ćosić.

Uz bolju organizaciju ukupne zdravstvene skrbi i povezivanja s primarnom zdravstvenom zaštitom, te dozvole zapošljavanja umirovljenih medicinskih sestara i primalja, najučinkovitije rješenje bilo bi povećanje maksimalnog mjesečnog ugovorenog iznosa za medicinsku sestru, što bi povećalo motive za dolazak ili ostanak u službi. S tim se slaže i Nikša Matas, osnivač ustanove Florence iz Solina, koja pokriva dalmatinske otoke.

Najniže plaće u sestrinstvu

“Osim što se radi u otežanim uvjetima, ovo nije atraktivan posao za medicinske sestre, jer se radi o pozicijama koje su najniže plaćene u sestrinstvu, tu nema dodataka jer se radi o jutarnjem radu, nema dežurstava”, pojašnjava Matas.

Sestra u ovakvoj ustanovi s 15 godina staža ne može mjesečno zaraditi više od 5.500 kuna. Inače, u djelatnosti kućne njege i fizikalne terapije u Hrvatskoj ukupno je zaposleno oko 1250 sestara, a oko jedne trećine od tog broja radi u depriviranim područjima, znači radi se o povećanju plaća za 400-tinjak sestara.

Problem je i usklađivanje limita s odrađenim poslom, te su ustanove u problemu i ako odrade premalo ili previše usluga. Podsjećajući državu da su u investicije u pokretanje ustanova ulazili poduzetnici vlastitim sredstvima, Ćosić tvrdi da je matematika jasna.

“Naše iskustvo govori da jedna kuna uložena za zdravstvenu njegu i rehabilitaciju u kući bolesnika na području Banovine, rezultira sa deset do dvadeset kuna uštede u sustavu zdravstva i društvu u cjelini, jer utječe na smanjenje bolničkih troškova i intervencija hitne medicinske pomoći”, zaključuje Ćosić.