U velikom razgovoru za Večernji list predsjednik uprava Podravke Zvonimir Mršić govori o rezultatima tvrtke i kako je vidi u budućnosti, ali i o pritiscima za njegovu smjenu.

"Naravno da se uvijek govori o smjeni predsjednika uprave tako važne kompanije. Mnogi bi željeli upravljati Podravkom, a posebno sada kad je ona, zahvaljujući uspješnom poslovanju, od potencijalne mete postala preuzimatelj. Nadzorni odbor Podravke jedini je organ koji o tome može raspravljati i odlučivati. Smatram da je Podravka nešto najbolje što se događa u Hrvatskoj. Umjesto da raspravljamo o rezultatima i onome što je napravljeno, netko stalno vraća priču na izvaninstitucionalne oblike odlučivanja i porijeklo. Hrvatska je premala da bi se odricala onih koji nose rezultate. Jedina formalna rasprava bila je dva dana prije skupštine na Upravnom vijeću Cerpa gdje se razgovaralo o novim članovima Nadzornog odbora", kazao je Mršić.

Država je htjela svoja četiri člana u NO-u. To ipak pokazuje da politika još uvijek želi imati utjecaj?

Svaki dioničar ima pravo dati protuprijedlog na svaku odluku koja je na dnevnom redu Glavne skupštine, a svaki dioničar s pet i više posto temeljnog kapitala i dopuniti dnevni red. Doduše, malo se nelogičnim čini da netko tko ima 19 posto vlasništva traži 50 posto mjesta u Nadzornom odboru. Dioničari su glasali na skupštini i taj prijedlog odbili, kao i neke druge prijedloge drugih dioničara. Da je ovakav prijedlog došao na skupštinu prije pet godina, vjerojatno bi bio usvojen, ali upravo to je jedna od najznačajnijih promjena. Svi dioničari danas su potpuno ravnopravni i slobodni u odlučivanju i donose odluke jedino i isključivo u interesu društva. Osobno mislim da bi prihvaćanje prijedloga DUUDI-ja, koji je u međuvremenu prestao biti dioničar, bio značajan “reset” dosegnutog i po meni loš signal investitorima. Moram reći i da je NO sastavljen od vrhunskih, stručnih i profesionalnih ljudi – ima četiri doktora znanosti, tri predstavnika mirovinskih fondova i tri sveučilišna profesora. I uprava i Nadzorni odbor vodili su se primarno interesom kompanije pri donošenju svih odluka.

Kakvi su rezultati od vašeg dolaska na čelnu poziciju?

Podravka je sada 2:0 u odnosu na 2012. godinu. Restrukturirali smo kompaniju, pokrenuli je, imamo iz godine u godinu rast prihoda, ali što je važnije, imamo rast pokazatelja efikasnosti, napravili smo dokapitalizaciju, najveću akviziciju u povijesti Podravke, ESOP, nakon deset godina isplatit ćemo dividendu, učinili smo novi iskorak u internacionalizaciji te otišli u tri kraja svijeta – Bliski istok, Afriku i Aziju. Pokrenuli smo inovativni ciklus pa je tako lani od inovativnih proizvoda došlo 10 posto prihoda. Svjesni smo da se u tom razdoblju nismo mijenjali samo mi nego i naši konkurenti. Mi smo u fazi u kojoj radimo digitalnu transformaciju cijelog poslovanja. I Podravka je sada konkurentna. “Pospremili smo kuću” i trenutačno imamo najveći potencijal u ovom dijelu Europe. I taj potencijal želimo iskoristiti – za rast na novim tržištima i nova preuzimanja. Mi smo svojim vlasnicima u četiri godine isporučili veću vrijednost nego veći dio domaćih kompanija, od cijene dionice do dividende. Primjerice, oni koji su lani sudjelovali u dokapitalizaciji Podravke imaju u godinu dana prinos od 15 posto. To nema nijedna dionica u zemlji. Mi smo kompanija s najvećim potencijalom trenutačno u regiji, kompanija koja je u poziciji biti lovac, konsolidator, a ne potencijalna jeftina lovina, kojom bi netko mogao popravljati svoj poslovni rezultat na štetu Podravke.

Vjerojatno mislite na Atlantic grupu, koja se ovih dana opet spominje kao potencijalni preuzimatelj Podravke?

Kao što sam rekao, napravili smo restrukturiranje, imamo nisku zaduženost i veliki potencijal. Ne vidim zašto bi nam bio potreban strateški partner i ne vidim nikakav razlog da Podravka bude meta. Mi smo strateški partner i drugi nam nije potreban.

Smeta li vam onda što je kompanija skinuta s liste poduzeća od posebnog interesa?

O tome je li Podravka od strateškog interesa možemo imati različita mišljenja, ali ono oko čega se svi moramo složiti jest da je prehrambena industrija od strateškog interesa za RH. Struktura vlasništva kakva je danas u Podravki omogućava nam iznadprosječne rezultate. A pitanje je zašto nešto prodavati ako je dobro. Kada bih ja mogao donositi odluke o državnom udjelu u Podravki, tada taj udjel nikada ne bih prodao jednom vlasniku, nego bih ga ponudio kroz IPO hrvatskim građanima. Tako bi se privuklo 100 do 150 milijuna kuna svježeg kapitala u zemlju, povećala bi se likvidnost Zagrebačke burze, dok bi jedan strateški partner koji bi to kupio Podravku gotovo sigurno delistao s burze. Osim toga, zašto bi neki dioničar bio sretniji sa strateškim partnerom koji je imao lošije poslovne rezultate od Podravke.

Cijeli razgovor pročitajte OVDJE.