S ponovnim usložnjavanjem pandemijske slike i zaoštravanjima zdravstvenih mjera za sprečavanje širenja zaraze za kojima proteklih tjedana posežu vlade mnogih zemalja, regulatorna tijela usporedno preispituju i postojeće rokove privremenih mjera za ublažavanje ekonomskih posljedica. Tako se u bankarskim krugovima, primjerice, ovih dana govori kako se na razini Europskog nadzornog tijela za bankarstvo (EBA) razmatra (i) produljenje mogućnosti ugovaranja moratorija na plaćanje kreditnih obveza za klijente kojima su zbog pandemije smanjeni prihodi. Odgoda obveza po tim kreditima definirane kroz Covid-mjere podrazumijeva da se oni pritom ne tretiraju kao loši krediti (ako to nisu bili krajem 2019.), odnosno da se na njih ne primjenjuju uobičajena pravila (re)klasifikacije s obzirom na rizičnost i pratećih rezervacija.

Mogući budući uvjeti

Donese li se takva odluka na europskoj razini, ona bi, dakako, vrijedila i za Hrvatsku. No, zasad su to ipak samo neslužbene najave pa je utoliko teško govoriti i o mogućim budućim uvjetima u vezi s tom mjerom donesenom još početkom pandemije s ciljem podrške kratkoročnim operativnim i likvidnosnim izazovima s kojima se susreću korisnici kredita (ali i leasing aranžmana). U okviru šireg paketa Covid-mjera koje je Hrvatska narodna banka za kreditne institucije definirala kroz tzv. ožujsku okružnicu, za moratorijima su posegnule tisuće poduzetnika. Iako se broj građana koji su ih zatražili i ishodili mjerili u desecima tisuća, iznosi glavnice duga čije je servisiranje stavljeno “na led” očekivano su daleko veći kod pravnih osoba, i u apsolutnim brojkama i u odnosu na ukupan kreditni portfelj poslovnom sektoru.

Prema posljednjim dostupnim podacima središnje banke, zaključno s krajem rujna, pravne osobe su zatražile moratorije ili refinanciranje za izloženosti u iznosu od oko 32,6 milijarde kuna, od čega su posebne mjere odobrene za 31,5 milijardi kuna ili 95 posto ukupno zatraženog. To znači da je trenutačno u domaćim bankama čak 29 posto ukupnog portfelja kredita poduzećima (tzv. nefinancijskim društvima) pod svojevrsnim timeoutom u smislu otplata duga, kažu u Hrvatskoj udruzi banaka.

Kad je riječ o sektoru stanovništva, građani su podnijeli zahtjeve u iznosu od 8,7 milijarde kuna, a s krajem rujna te su Covid-mjere odobrene za 7,2 milijarde kuna kreditnog duga ili 82,3 posto zatraženog iznosa. U odnosu na ukupnu kreditnu izloženost banaka stanovništvu tih nešto manje od milijardu eura predstavlja 5,7 posto kreditnog portfelja. Usporede li se navedeni iznosi pod moratorijem s podacima s kraja srpnja, proizlazi da su kod pravnih osoba u međuvremenu oni povećani za nekoliko milijardi kuna, dok je kod građana iznos smanjen za nekoliko stotina milijuna kuna.

Svakom posebni pristup

Te se brojke mijenjaju (i) pod utjecajem isteka dijela moratorija, koji su kod građana odobravani uglavnom do šest mjeseci pa su dijelu njih istekli, ali banke obično s tim u vezi ističu kako klijentima pristupaju individualno uvažavajući specifičnost njihovih situacija. U poslovanju s gospodarstvom to uključuje i sektorske specifičnosti pa se tako onima iz najpogođenijih djelatnosti odobravaju i nešto dulji moratoriji.

Neovisno o mogućem produljenju mjera vezanih uz moratorije uslijed pogoršanja epidemiološke situacije i pratećeg novog vala ograničenja kretanja i poslovanja, računa se da će dio kredita koji su privremeno pod kišobranom moratorija prije ili kasnije završiti kao loši ili neprihodujući krediti. Dobar dio banaka zbog svega će već ove godine za znatan dio tog portfelja izdvojiti rezervacije, iako u tom pogledu imaju još pola godine regulatorne “poštede” i premda će to dio njih učiniti kroz tzv. opće rezervacije koje će potom u drugom koraku adresirati na konkretne plasmane. Politikom rezervacija banke već pokazuju, dakle, da se pripremaju za rast NPL-ova. Na trend njihova rasta računaju i regulatorna tijela Europske unije. Iz Europske središnje banke tako su uz upozorenje bankama da se trebaju pripremati za značajan porast loših kredita (NPL) ljetos preporučili da budu proaktivne i da čim prije krenu u restrukturiranja zajmova na način da klijenti, gdje god je to moguće, budu u poziciji da mogu nositi teret duga kad više ne bude zaštitnog jastuka Covid-moratorija.