Izbori za predsjednika HUP-a, inače dnevni povod za razgovor s vlasnikom Orbica Brankom Roglićem, pokazuju da je vrijeme za smjenu generacija. Roglić, koji je trenutačno predsjednik NO-a HUP-a, smatra da vodstvo trebaju preuzeti mlađi. 

Zašto se kao uspješan poduzetnik s golemim međunarodnim iskustvom niste odlučili kandidirati? 
Smatram da je došlo vrijeme kad bitke trebaju voditi mlađi. Meni bi doista bilo teško pregovarati sa sindikatima koji ne razumiju da se pod maskom zaštite radnika ne može i dalje štititi neradnike.Oni se bore protiv fleksibilizaciije čime štete radnicima. Naime, njome se pomaže dobrom radniku, ona ide u korist konkurentnosti poduzeća i cijele države, a tako se dobivaju novi poslovi i stvaraju nova radna mjesta. Mislim da će Gordana Deranja, mlada i sposobna direktorica, na funkciji predsjednice HUP-a biti uspješna. 

Koliko direktorica ima Orbico, kakva je razina zaduženosti tvrtke kao i politika raspodjele profita? 
Od ukupno 18 tvrtki, njih 9 vode direktorice, uključujući i dvije potpredsjednice za kozmetiku i turizam za cijelu grupu. Dakle, žene vode biznis Orbica u Sloveniji, Bugarskoj, Makedoniji, Hrvatskoj, Njemačkoj i Austriji. Zdrava smo kompanija s jako niskim dugom – on ukupno iznosi 100 milijuna eura. Zaradu reinvestiramo što je prednost obiteljskih tvrtki koje ne moraju dioničarima davati dividendu. 

Nakon preuzimanja poljske Nave, Orbico je postao najveći distributer u Europi. Što imate u planu za kratkoročno razdoblje? 
Ovoga časa imamo 3200 zaposlenih u 17 država, servisiramo tržište od 100 milijuna stanovnika i očekujemo u ovoj godini 1,070 milijardi eura prihoda. Širit ćemo poslovanje: trenutačno pregovaramo sa četiri nova dobavljača, a do kraja godine svi će pregovori biti završeni. 

Je li potencijalno najveća meta tajanstveni posao u Poljskoj, gdje pregovorate za 400 milijuna eura? 
Da. Ušli smo u najuži izbor. No, nedavno smo završili i pregovore s Kelloggsom koji je prisutan u 16 zemalja tako da preuzimamo distrubiciju njegovih proizvoda. Uspije li nam sve što želimo, Orbico će se 2015. popeti na 1,6 milijardi eura prihoda. Sve se više internacionaliziramo, ali nemamo ambicija seliti distribuciju na nove kontinente. Držat ćemo se Europe i rasti na osnovu novih brendova i novih država. 

Kakvi su planovi za Hrvatsku? 
Moja splitska tvrtka Orvas nastavlja s investicijama u turizmu. Trenutačno radimo s dva mala hotela u Hvaru i Baškoj Vodi, a to je biznis veličine milijun eura. Imamo i mali nautički biznis od 30 brodova, kao i 16 vila za iznajmljivanje u Dalmaciji. Planiramo svake godine izgraditi dvije nove vile, te želimo širiti biznis s malim hotelima s 3 do 4 zvjezdice, i s 50-ak soba. Imamo i dvije tisuće maslina na Braču te 13,5 tisuća loza na Postupu. 

No, odustali ste od obvezujuće ponude za dokapitalzaciju Badela 1862. Zašto? 
Ne zna se tko je pravi vlasnik te kompanije, a nitko normalan neće investirati u mutnu situaciju. Slučaj Badela 1862 morao bi riješiti sud i presjeći ovaj čvor. 

Koliko proizvođača trenutačno koristi Orbico za izvoz svojih proizvoda? 
S preuzimanjem Nave intenzivirala se i naša aktivnost na internacionalizaciji hrvatskog gospodarstva. Tvrtke nas zovu svakodnevno, a suradnju razvijamo s 20-ak tvrtki iz Hrvatske i 10-ak iz Slovenije. Uvjeren sam da ćemo imati uspjeha u realizaciji ove, inače, moje stare ideje da kroz grupaciju Orbica veliki dio hrvatske prerađivačke industrije izvozi. 

Na taj način Orbico surađuje s Podravkom i Krašom, po novome i sa Sardinom, tko su ostali? 
Pokušat ćemo plasirati i Badelove proizvode u Poljsku. Ustvari, riječ je i o malim i o velikim proizvođačima raznih roba, sve do kobasica od jelena, sireva i vina te zavjesa. S malima ćemo u prvoj godini napraviti 20-ak milijuna eura izvoza, a kod velikih tvrtki računamo na barem 30-ak milijuna.

Što mislite o odlasku premijera Milanovića u SAD na pregovore s najvećim IT tvrtkama? 
To je dobar pokušaj, ali kad ti ljudi dođu i naprave kalkulacije, vidjet će da im se novac ne vraća, usto, da moraju čekati na razne dozvole, dok je posao opterećen visokim porezima i nefleksibilnim radnim zakonodavstvom. Mislim da neće doći. Da bi takav projekt uspio, kao i svih ostalih potencijalnih investitora, politički su prioriteti slijedeći: restrukturiranje hrvatske države i javnih poduzeća, te opća privatizacija. Ljudi koji su nekad živjeli od poreza morat će poreze ubuduće sami generirati, a od toga ovisi oporavak i rast BDP-a. Zbog velike uloge države u poduzetništvu živimo u socijalizmu, nema naboja koji kapitalizam donosi, niti konkurencije među poduzećima, niti raznovrsnih ideja koje čovjek mora stvarati da bi preživio. 

Kako objašnjavate razlike u poslovnoj klimi u zemljama gdje radite? 
Činjenica je da su na jugu najveći ostaci socijalizma. Poljska je fascinantna jer se potpuno orijentirala prema kapitalizmu: svaka osoba mora sebe dokazati na radnom mjestu, zakonodavstvo je prilagođeno tržišnim odnosima i napravili su lustraciju što je velika stvar. Nisu zatvarali ljude koji su radili za tajne službe, ali su im zabranili rad u državnom sektoru.  

Upravo ste se vratili iz Berlina, gdje je održan forum vlasnika 150-ak tvrtki iz Europe. Kakvi su dojmovi? 
Razmatrali smo krizu u Europi i svijetu, ali i odnos obiteljskih tvrtki. Doznao sam neke važne stvari od iskusnih vlasnika čije su tvrtke nekoliko generacija stare. Orbico je iz prve generacije vlasnika, a jedan Mishelin drži sedma generacija iste obitelji i to s tisuću članova. Za moja dva sina, Stipu i Josipa, aktivne u biznisu, doznao sam kako treba riješiti tko će biti lider, a netko to mora biti. Svaka tvrtka raste do razine lidera, to je osnovna formula, no kako ću to odlučiti, ne bih sad iznosio. 

Što savjetujete novim poduzetnicima, posebice malima, i kakve su šanse za uspjeh u novoj fazi razvoja poduzetništva? 
Ideja je ta koja stvara velik biznis. Nek se sjete da je i Bill Gates rekao da se ne boji giganta, nego onih dečki iz garaže. Trebaju nam inovativni poduzenici koji u startu imaju ideje za svjetsko tržište. Nemojte razmišljati o hrvatskom tržištu, nego o europskom i 500 milijuna ljudi koji čekaju kao kupci. Granice su izgubile na značaju. Pitanje razvoja zemlje i oporavka gospodarstva čekat će novu Vladu. Mislim da nam treba Vlada nacionalnog spasa, sastavljena od stručnjaka i gospodarstvenika, uz podršku političkih stranaka.