Ministarstvo financija nedavno je izradilo i u javnu raspravu pustilo nacrt prijedloga novoga Zakona o reviziji. To je jedan u nizu zakona koji se donose kao dio usklađivanja s pravnom stečevinom Europske unije, a premda se ugrađivanje promjena europskih direktiva i uredaba u nacionalno zakonodavstvo nerijetko smatra tek “tehnikalijom”, nacrt Zakona o reviziji izazvao je pravu pobunu u redovima revizora, a napose Hrvatske revizorske komore (HRK). Jer, jedna od ključnih novosti koje predviđa prijedlog zakona jest da se nadzor rada i licenciranje revizora preseli u nadležnost Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga.

Osim što je Hrvatska revizorska komora kao institucija s javnim ovlastima u izradi nacrta zakona posve zaobiđena, a što kao dio radne skupine nije smjela biti, način na koji se njime predviđa uređenje revizorske profesije predstavlja atak i pokušaj rušenja Komore, ogorčeno kaže Zdenko Balen, predsjednik HRK. Dodaje kako bi se Komora, prema predloženim rješenjima, svela na status udruge lovočuvara ili frizera”.
Cijelu tu priču su, prema njemu, zakuhale osobe koje se nisu uspjele nametnuti u profesiji i Komori, ali su se infiltrirale u neformalnu radnu skupinu koja je radila na pripremi nacrta i iskoristile to kao priliku za osobne osvete. Smatra i kako u Hanfi nema specifičnih znanja i kompetencija za tu vrstu zadaća. Kako bilo, Hanfa bi Revizorskoj komori u dogledno vrijeme trebala uzeti ključne ovlasti, s tim da, kako se neslužbeno čuje, u Hanfi ni sami nisu jako sretni tim proširenjem ingerencija.

Osim što za to trenutno nisu kadrovski kapacitirani, prijedlog zakona implicira da bi za taj posao morali zapošljavati nove ljude. A problem bi pritom mogao biti i kako platiti nekoga s pet ili deset godina iskustva u reviziji, jedan je od pragmatičnih razloga zašto ni Hanfa nije baš luda za takvim povećanjem “moći i utjecaja”.
Ishodište nastaloga sukoba je, čini se, u tome što su osnivanja novih agencija u nas prilično ogađena i heretička tema. Zbog toga su u Vladi to očito nastojali i izbjeći, iako će neutralni promatrači reći da bi to možda ipak bio najprimjereniji odgovor na Direktivu EU o zakonskim revizijama godišnjih financijskih izvještaja te prateću Uredbu o posebnim zahtjevima vezanim uz zakonsku reviziju subjekata od javnog interesa.

Pojednostavljeno, spomenuta direktiva i uredba su na razini EU donesene u prvom redu s ciljem da se osigura neovisan nadzor kvalitete i ujednačenosti standarda financijskih izvješća kompanija koje kotiraju na burzama, tj. da netko vodi račna da se iste stvari u financijskim izvješćima prikazuju na isti način.

U drugom dijelu regulatorne promjene potaknute su bile i time što se nakon financijske krize povećala i osjetljivost na to što se revizore katkad doživljava kao “lakeje” uprava kompanija koji pri revizijama moraju paziti da ne izgube klijenta. 

Bunt ovlaštenih revizora i Komore dosad je, barem medijski, više-manje bio prigušen. S približavanjem isteka razdoblja javne rasprave, koja traje do 15. rujna, svoje će nezadovoljstvo zacijelo iskazivati sve glasnije nastojeći spriječiti donošenje zakonskih rješenja kakva su trenutačno na stolu.

Prva prilika za iznošenje argumenata protiv aktualnog zakonskog prijedloga slijedi već ovoga petka na okruglom stolu na kojemu će revizori odnosno članovi Komore raspredati o njemu. Nema sumnje da će tu priliku Revizorska komora iskoristiti i za to da se vrati u igru kao aktivan član radne skupine za donošenje zakona, dijelom koje je postala još u vrijeme donošenje europske direktive i uredbe. Kako ističu u Komori, još do prije tri-četiri mjeseca nije bilo naznaka da će biti isključeni iz njezina rada na zakonu.

Novi zakon o reviziji očito će dočekati novu Vladu. A kao što je i Vlada na odlasku zbog rokova usklađenja ustrajala na tome da nacrt zakona dovede barem u fazu javne rasprave, tako bi i novoj to trebao biti jedan od žurnijih zakonodavnih poslova. Taj je zakon, naime, prema predviđenim rokovima usklađenja, trebao biti dio domaćeg zakonodavstva već sredinom lipnja. No, zna li se da je dosad samo 11-12 zemalja Europske unije ugradilo direktivu i uredbu u svoje zakonodavstvo,  najmanji će problem biti probijanje rokova.

Inače, prema podacima Revizorske komore, ovlaštenih revizora u Hrvatskoj ima nešto manje od tisuću. Točnije, na kraju prošle godine u registru HRK ih je bilo upisano 976, s tim da su 532 bila zaposlena u revizorskim društvima te se smatraju “aktivnim ovlaštenim revizorima”. Iz registra revizorskih društava lani je izbrisano njih 10, a upisana su tri nova te je godina zaključena s 228 društava. Prema posljednjim dostupnim zbirnim podacima, za 2014., prihod revizorskih tvrtki te je godine premašio 538 milijuna kuna. Približno svako peto revizorsko društvo od revizija ostvaruje (više)milijunske prihode, a sličan broj ih ima prihod između pola i milijun kuna.