Geoplin je najveći je trgovac prirodnog plina i jedan od ključnih igrača na slovenskom energetskom tržištu. Od 2011. na čelu tvrtke je Boštjan Napast, diplomirani inženjer strojarstva koji je prije dolaska u Geoplin obavljao razne rukovodeće funkcije u Petrolu. S predsjednikom Uprave Geoplina razgovarali smo o izazovima regionalnog tržišta energije,  LNG terminalu na Krku i širenju Geoplina na regiju. 

Kakvi projekti mogu pomoći zemljama Jugoistočne Europe da zajedno poboljšaju energetsku stabilnost regije?
Što se tiče prirodnog plina, na prvom su mjestu sigurno infrastrukturni projekti koji bi omogućili dodatnu diverzifikaciju izvora i transportnih ruta, što bi u konačnici svakako povećalo i konkurentnost prirodnog plina na tržištu. Poznato je da regija Jugoistočne Europe u velikoj mjeri ovisi o ruskom plinu koji dolazi s istoka. U ovom trenutku niti u kratkoročnoj perspektivi prava alternativa nije na vidiku. Planirani plinovodni projekt Trans-jadranskog plinovoda zasigurno bi bio vrijedan doprinos diverzifikaciji, a isto vrijedi i za LNG projekte u Jadranskom moru. S obzirom na orijentaciju Geoplina na regionalno tržište, s pozornošću pratimo zbivanja u susjednim zemljama i značajno nam je to što se LNG projekt u Hrvatskoj tretira kao strateški investicijski projekt. 

Kakva je pozicija zemalja regije naspram energetskih i geostrateških interesa EU, SAD-a i Rusije?
Iz perspektive gospodarskog subjekta u sektoru energetike, teško se opredjeljivati oko političkih pitanja. Trenutno je aktualna trasa prema Turskoj, gdje bi se, prema ruskom planovima, uspostavilo jedno od glavnih čvorišta za nabavu zemnog plina s istoka. Time bi se stvorili i konkurentni uvjeti za prirodni plin, koji bi se u Europu dopremao iz Azerbajdžana, Kazahstana, a kasnije možda i iz Irana i Iraka. Naravno, da bi se ova strategija ostvarila, potrebno je prethodno realizirati velike infrastrukturne projekte koji zahtijevaju značajna investicijska ulaganja. Uz kapitalne investicijske projekte, sigurnost i stabilnost u regiji iznimno su važni za provedbu energetske strategije. Geoplin je, kao trgovac prirodnim plinom, u ovom trenutku usmjeren na jačanje prisutnosti u regiji; s tim ciljem osnovali smo tvrtku kćer u Hrvatskoj, koja već ima infrastrukturu i mrežu krajnjih klijenata, a odnedavno imamo kćerinsku tvrtku i u Srbiji, čije se tržište također počelo otvarati. Na ovaj način, s jedne strane olakšavamo poslovanje, dok istovremeno agilnije pratimo trendove na razini regije. Naše su ambicije velike te smo već postigli konkretne rezultate – u 2014. smo u grupi Geoplin povećali ukupnu prodaju prirodnog plina za čak 34 posto, pri čemu je čisti profit iznosio 13,6 milijuna eura ili 6 posto više, ukoliko brojke usporedimo s godinom ranije. U strukturi ukupne prodaje, u 2014. godini prodaja je u inozemstvu iznosila 41 % te smo samo kroz inozemno poslovanje ostvarili 200 postotni rast prodaje. Po svemu sudeći, 2015. ćemo zaključiti s većom prodajom upravo u inozemstvu, nego što će to biti na domaćem tržištu u Sloveniji.

Kako osigurati ulaganja potrebna za poboljšanje proizvodnje energije, infrastrukture, skladištenja i učinkovitosti?
Prije svega, treba prihvatiti činjenicu da se ova pitanja ne mogu riješiti u kratkom roku, jer ulaganja u takve projekte mogu biti izrazito velika. Sve zemlje u regiji morale bi slijediti naputke jedinstvene energetske politike koju EU nastoji provesti pa je i zbog toga važno surađivati sa zemljama u okruženju. Zemlje regije bi trebale odgovorno sudjelovati u pripremi jedinstvene energetske strategije te preuzeti obaveze oko provedbe i financiranja. Zajednički interes mora nam biti prioritet, trebamo biti svjesni ograničenja malih tržišta i nestabilnih ekonomija te se fokusirati na realizaciju projekata od kojih će svi imati koristi, razmjenjivati know how u primjeni pametnih praksi i sl. 

U kojem bi smjeru trebali razvijati regulativu koja će omogućiti jednostavnije i konkurentnije ulaganje u energetsko tržište?
Postojeća europska regulativa temelji se na transparentnosti i konkurentnosti, a za investitore je od ključne važnosti dugoročna stabilnost i povrat uloženog kapitala. Potrebne su efikasnije procedure; u okolišnim politikama, pravosuđu, na tržištu rada. Naime, strateški investicijski projekti još uvijek se prolongiraju iznad očekivanja, uz stvaranje dodatnih troškova. Razlog tomu je, među ostalim, dinamika prilagodbe europskim okolišnim, sigurnosnim i drugim standardima. Točnije, načela i politike se usvajaju brzo, ali provedba u praksi i na terenu je još spora. Novije članice Europske unije trebaju više raditi na iznalaženju prave mjere između potrebe za energetskom neovisnošću i imperativa zaštite okoliša te tomu podrediti procedure. 

Kako gledate na mogućnost realizacije projekta LNG terminala na Krku? Koje aspekte treba zadovoljiti ne bi li taj projekt bio isplativ?
Projekt je načelno izvediv; okolišna dozvola, koja obično predstavlja najveću prepreku LNG projektima (tzv FID) bila je izdana i prije konačne odluke o realizaciji. No, u obzir treba uzeti i ekonomski aspekt. Predviđeni kapacitet plinskog terminala je šest milijardi kubičnih metara godišnje jer je, prema mišljenju stručnjaka, to na granici profitabilnosti – a ekonomija razmjera je od ključne važnosti za troškove rada LNG terminala. Gledajući godišnju potrošnju u državama kojima bi prvenstveno taj plin bio namijenjen, a to su Hrvatska, Mađarska, Slovenija, BIH i Srbija, upitno je je li takav opseg tržišta dovoljno velik ili za projekt treba tražiti dodatne tržišne mogućnosti i time osigurati i njegovu veću konkurentnost. Zamjetan je i trend smanjenja potrošnje prirodnog plina u spomenutim zemljama, štoviše, neke od njih imaju prilično velik udio vlastite proizvodnje plina, dok druge imaju još sklopljene dugoročne ugovore o opskrbi. 

Može li LNG dugoročno biti konkurentan plinu uvezenom putem cjevovoda?
Sam LNG kao izvor svakako može konkurirati. Znamo da se u posljednjih nekoliko godina cijena prirodnog plina koji teče kroz cijevi sve manje temeljila na cijeni sirove nafte i naftnih derivata; sada cijenu oblikuju ponuda i potražnja na europskim čvorištima gdje se s tim plinom trguje. S druge strane, LNG se kao izvor opskrbe još uvijek u velikoj mjeri temelji na cijeni nafte, a samo djelomično na indeksu plina kao što je npr. Henry Hub ili europski TTF.  U međuvremenu, azijska tržišta (Japan, Koreja) također utječu na cijenu na strani potražnje. Tržište nafte i plina često nije usklađeno, postoje razdoblja kada je ili jedan ili drugi izvor znatno povoljniji što dopušta arbitriranje između obadva izvora. Nadalje, realizacija LNG-a uglavnom ostaje na razini dugoročnih ugovora, dok je za plin koji dolazi putem cjevovoda sve izraženiji trend kratkoročnog sklapanja ugovora o opskrbi.

Činjenica je da potrošnja plina posljednjih godina pada. Imaju li veliki infrastrukturni projekti ekonomskog opravdanja u takvim tržišnim uvjetima?
U tranziciji u niskougljično društvo, za što su države EU preuzele obaveze pri oblikovanju svoje energetske politike, prirodni plin je važan čimbenik. Iz te perspektive, veliki su infrastrukturni projekti koji uključuju prirodni plin svakako aktualni. Sama potrošnja u velikoj mjeri ovisi o gospodarskom rastu, a on je u Europi trenutačno relativno nizak, Očekujem da će u idućih par godina doći do oporavka u kojem će krivulja ponovno stremiti 'uzbrdo'. Upravo na takvim predviđanjima temeljimo našu razvojnu strategiju. Geoplin je prisutan na likvidnim tržištima srednje i zapadne Europe pa mogu reći da smo i upućeni i uključeni u događanja koja određuju trendove u branši.Širenjem na tržišta susjednih zemalja imat ćemo zaokruženu i efikasnu europsku mrežu prisutnosti, u što zasigurno ne bismo ulazili da nema naznaka pozitivnih trendova.