Iako je nakon burnog proteklog tjedna plinska afera u kojoj je država oštećena za oko 150 milijuna eura zbog nesrazmjera ponude, potražnje te krute birokracije, kada je HEP kupovao plin od Ine po 47 eura, a prodavao za puno niže, preko vikenda su u javnost iscurili novi detalji.

Predstavljeni su svi detalji trgovine, s količinama, udjelima te cijenama. Već je poznato da je najveći dio viškova plina u sustavu na aukcijama kupio PPD, a cijene za te viškove su se kretale od 21,39 eura za megavat sat pa sve do 1 centa za MWh.

Burzovna aukcija
No, iako se radi o malim količinama plina, svega 1500 MWh, javnost je posebno zaintrigiralo tko je kupio plin po jedan cent. Prema službenim podacima najveći kupac je sama Ina koja je kupila 1000 MWh plina, a kao kupci su se još pojavljivali E.ON s 300 MWh te Geoplin Zagreb i Međimurje-Plin s po 100 MWh.

Iako službeno aukciju nisu komentirali niti u jednoj od spomenutih tvrtki, u oči posebno upada Ina koja je vertikalno integrirani voditelj bilančne skupine (VBS), što znači da oni proizvode, prodaju, distribuiraju, kupuju, a u konačnici i troše plin.

Neslužbeno doznajemo da u Ini ne vide krimen zbog činjenice da su upravo oni kupili najveći dio plina koji su uglavnom i isporučili kroz Plinacro sustav HEP-u jer se radi o burzovnoj aukciji gdje se ponudi cijena koja bude ili ne bude prihvaćena, te isto tako da se moglo raditi o plinu koji je došao s LNG terminala ili pak iz nekih drugih izvora, a ne nužno o onom koji je Ina isporučila HEP-u.

U lipnju je MET Croatia Energy Trade, tvrtka nastala kao podružnica Mol grupe, kupila 33% plina po prosječno 15,95 eura/MWh/Ž. HLADIKA/PIXSELL

Nepobitna je činjenica da se radi o minornim količinama, a s obzirom na to da je HEP-u prosječno isporučivala oko 14 tisuća megavat sati plina.

U lipnju se u sustavu našlo ukupno 343.147 MWh plina, od čega 334.736 MWh dolazi od HEP-a, a 8410 MW iz ostalih izvora. Od toga je s 54.958 MWh protrgovano na trgovinskoj platformi HROTE-a za Plinacro energiju uravnoteženja, odnosno višak koji su kupile tvrtke, tzv. VBS-ov. MET Croatia Energy Trade, tvrtka nastala kao podružnica Mol grupe, kupila je 33 posto plina po prosječno 15,95 eura/MWh, a slijedi E.ON sa 17 posto udjela za prosječno 12,19 eura/MWh.

DXT je imao udio od 15,8 posto za prosječno 21,39 eura, a slijede Ina koja je kupovala plin po prosječno 6,78 eura te Geoplin s 11,55 eura/MWh. PPD je po ovom modelu imao udio od 6,73 posto s prosječnih 4,63 eura/MWh.

S druge strane, prema analizi preuzimanja viškova za odstupanje po VBS-u Plinacroa, PPD drži udio o kojem se već proteklih dana raspravljalo od gotovo 63 posto plina, a što predstavlja odstupanje od bilance za 210.715 MWh.

Plin su prosječno plaćali 11,16 eura/MWh. Daleko na 2. mjestu po odstupanju od bilance je E.ON s udjelom od 6,08 posto ili 20.351 MW/h kupljen za prosječno 9,19 eura.

Međimurje plin je imalo udio od 41 posto s odstupanjem od 13.700 MW, za što je plaćeno prosječno 9,53 eura, a MET i ENNA su imali odstupanje od nešto više od 9000 MWh. Ina je prema Pregledu preuzimanja viškova za odstupanje po VBS-u Plinacroa imala odstupanje u lipnju za MWh, za što su prosječno platili 13,83 eura/MWh.

Pravo na profit
Dok Državno odvjetništvo i Uskok još češljaju dokumentaciju, prvenstveno iz HEP-a, oko situacije koja je dovela do javnih gubitaka od oko 150 milijuna eura, stručnjaci se uglavnom slažu da se radi o stjecaju okolnosti kakve se na tržištu događaju, ali i tromosti birokracije te njezine nekompetentnosti. Uglavnom, nitko osim oporbe u političkoj areni ne spori pravo privatnim tvrtkama da maksimaliziraju svoj profit.

Naravno, najveći profit ostvaruju najveći igrači jer imaju najbolje stručnjake koji prate tržište, kapital za trenutnu reakciju te kapacitete da plin u svakom trenutku povoljne cijene kupe, preuzmu i prodaju u Hrvatskoj ili inozemstvu.