Pitanja na koja se fokusirao panel "Hrvatski plinski izazov: Kako pretvoriti manju potrošnju u veće prihode" bili su problem upravljanja nacionalnim gospodarstvom, cijena plina koji Hrvati kupuju, koliko država može intervenirati u cijenu kroz smanjenje PDV-a, potiče li okrupnjavanje lokalnih distributera. Naglasak je bio na budućnosti plina kao vodećeg energenta u kontekstu ekonomskih i političkih kriza. Zbog raznih faktora potrošnja plina u Hrvatskoj godinama pada ili stagnira. Usporedno se, pak, planiraju projekti kojima je cilj znatno povećati dostupne količine na tržištu.  

Vedran Špehar, direktor Inine službe za trgovinu prirodnim plinom, prezentacijom je prisutne uveo u temu pojasnivši odnos domaćeg i uvoznog plina na hrvatskom tržištu, pri čemu je naglasio i poziciju Ine, koja već 60 godina ulaže u istraživanje i proizvodnju nafte i plina. "Uvjeren sam u snagu plina u europskom i globalnom kontekstu jer njegova prednost kao vodećeg energenta još uvijek leži u činjenici da je ekološki najprihvatljiviji. Cijena plina ovdje igra veliku ulogu jer alternativna, iako famozna, rješenja poput vodika koštaju. Zbog toga će alternative teže dokazati svoj uporabni kontekst", rekao je Špehar. Zamjenica ministra Sabina Škrtić ustvrdila je da smo, iako suočeni s pomalo nezavidnom situacijom, uz prijelazno razdoblje predviđeno za implementaciju promjena na dobrom putu.

Zakon o tržištu plina osigurava prijelazno razdoblje u kojem bi se opskrbljivači trebali složiti i uložiti dio sredstava. U vremenima recesije, u kojima je posljednjih šest godina bilo izuzetno teško kategoriju potrošnje izvući od negativnog trenda, cijena plina za kućanstva bila je razarajuća. "Suočili smo se, kao i cijela EU s postindustrijalizacijom, što je ujedno posljedica odluka od prije 10, čak 20 godina", komentirala je te upozorila kako zakon o plinu iz 2013. nije najbolji, ali je prijelazni i to mu je najvažnija uloga.  Država na cijenu plina, kao i na ostale cijene, utječe poreznim politikama koje su najmoćniji državni alat, iako ponuda i potražnja imaju stratešku ulogu u formiranju cijene.

"Dovođenje različitih izvora plina u Hrvatsku može nas postaviti za lokalnog, ali i globalnog energetskog lidera", optimistična je Škrtić. Istaknula je kako liberalizacija tržišta podrazumijeva iznalaženje novih izvora i količina plina.  Zoran Miliša, predsjednik Uprave RWE Energije, istaknuo je kako više nema podjele na plinske i električne kompanije, već su one sad dio energetskih grupacija. Prednost takva okrupnjavanja vidi se u komparativnoj prednosti iskustava tržišta koja su razvijenija od našeg, kao i činjenica da na njihovu uhodanom primjeru možemo detektirati i izbjeći pogreške. Problem s kojim se energetske grupacije suočavaju obično je najčešće vezan uz vrijeme, odnosno razdoblje potrebno za donošenje i primjenu novih modela i zakonskih akata. "Želimo pokušati ubrzati liberalizaciju tržišta plina za kućanstva, no tu treba uzeti u obzir i vrijeme prilagodbe za postojeće distributere", dodao je Miliša.  

Antonija Glavaš, izvršna direktorica i članica Uprave PPD-a, rekla je da je cijena plina za hrvatske potrošače u posljednje četiri godine pala 30 posto, pri čemu je opskrbna tarifa za javnu nabavu uvećana. Vedran Špehar komentirao je kako je Ina do prošle godine bila monopolist na energetskom području. "No, ljudi žele promjenu, a napad je puno lakši nego obrana", ustvrdio je najavivši kako će se Ina nastaviti braniti svojim prednostima. "Imamo jednu veliku komparativnu prednost: posjedujemo vlastitu robu", istaknuo je Špehar. Na Inin poslovni rast prijelazna razdoblja novih zakona utječu negativno i znatno ga otežavaju.  Sabina Škrtić dodala je da bi Ina za dvije godine mogla vratiti poziciju tržišnoga igrača, sukladno kretanjima na tržištu, koja sad idu u pozitivnom smjeru.

"Državi je u interesu liberalizirati i tržište plina", zaključila je. "Zbog ekonomske i ukrajinske krize, kao i našeg ulaska u EU, pojačale su se naše obaveze prema van i naš sustav se transformira. Osim Ine, tu i je i više drugih kandidata koji moraju proći taj proces, a nadamo se da će se svi uspjeti uskladiti s dinamičnom ekonomijom", rekla je Škrtić. Za budućnost hrvatskog plina zasad nedostaju određeni osnovni preduvjeti, ni infrastruktura nije najbolja, imamo razlomljenu distribucijsku mrežu, a bez nužnih interkonekcija nećemo moći biti dijelom vibrantnog tržišta.  Zoran Miliša iz RWE Energije istaknuo je da država mora donijeti strategiju kojom će pomoći lokalnim vlastima da se distributeri izdvoje iz njih, dok budućnost tržišta leži u okrupnjavanju i optimizaciji. Moglo se čuti kako Hrvati ipak kupuju jeftin plin: hrvatska cijena plina za domaćinstva najniža je u regiji, dok je poduzetnički plin u istom tom kontekstu nešto skuplji, no na umu treba imati da plin koji se uvozi u RH prolazi dvije države, što košta.

Liberalizacija tržišta ima svoje negativne i pozitivne strane. Jedna od njih je i formiranja cijene koja će privući nove ulagače, odnosno predviđeni skok cijene koji bi izazvao uzlazni trend. Prednost liberalizacije tržišta vidi se i u činjenici da su kompanije, bez obzira na to jesu li u većinskom državnom ili privatnom vlasništvu, izjednačene. "Prošla su vremena zaštićenosti državnih firmi, ali to je rizik koji kompanije poput HEP-a mogu podnijeti", osvrnula se pomoćnica ministra na najavljene promjene cijena i ulazak novih distributera na tržište.

"Neovisno u čijem su vlasništvu, pravila igre su ista", zaključila je.  Povećanje cijene plina trebalo bi stvoriti dodatnu vrijednost koja će omogućiti rast BDP-a i industrijalizaciju, što bi u konačnici trebalo i rezultirati većim budžetom kućanstva koje će si moći priuštiti skuplji plin. Hrvatska je prošle godine prvi put usvojila industrijsku strategiju kojom su sektori poput ICT-a, farmaceutske industrije, elektro-privređivačke kao i metalurgijske, prepoznate kao one koje imaju najveći udio stručne spreme, najbolje izvozne rezultate, najviše zaposlenih, ali su i najviši energetski potrošači.

Bilo je riječi i o socijalnim pravima, gdje se spomenuo nedavni potez HEP-a s vaučerima za električnu energiju kojim se nastoji pomoći socijalno najugroženijima. Mijenjanje uloga i snaga igrača na tržištu trajat će još neko vrijeme jer je u tijeku redefiniranje tržišta, no zaključak diskusije je kako bismo trebali posložiti nacionalne prioritete a da pritom ne oslabljujemo konkurentnost. Na primjedbe EK da Hrvatska ne izvozi dovoljno plina odgovor je da RH danas proizvodi tek dvije trećine vlastite ukupne potrošnje, što znači da se bori s nedostatkom plina na godišnjoj razini.