Prije točno godinu dana zabilježena je na nizozemskoj burzi TTF povijesno rekordna cijena plina. Na dan 26. kolovoza dosegla je 340 eura po megavatsatu.

Situacija se nakon toga stabilizirala, cijena plina se spustila i ustalila, no, ostavljalo se otvorenim strah od naredne plinske godine i nove zime, kada bi trebali biti vidljivi pravi razmjeri i efekti prekida opskrbe Europe ruskim plinom.

Prostora za takvu zebnju, suglasni su već sada i energetičari i gospodarstvenici, nema. Pogotovo ne takvih razmjera kakvima smo svjedočili prošle godine.

Neće biti još jedne krize

I prije početka rujna, svi su bitno opušteniji jer plina na tržištu ne nedostaje, ruski izvori zamijenjeni su norveškim iz koje je u prvom tromjesečju u EU stigla gotovo polovica prirodnog plina i čak premašila udjel koji je u uvozu godinu ranije imala Rusija. LNG se osim SAD-a, čemu svjedočimo i u Hrvatskoj, uvozi sve više iz egzotičnih zemalja poput Mozambika i Indonezije. Pored toga, i planovi EU-a o osiguranju rezervi ispunjeni su i znatno prije zacrtanih rokova, odnosno i prije 1. studenoga.

Popunjenost podzemnih skladišta u EU već je sada 90 posto, a u hrvatskom Okoliju ona je i viša, čak 97 posto. Visoke razine zaliha još su jedan osigurač koji povećava izglede da će zima proći bez nestašice i da će cijene plina biti stabilnije nego prije godinu dana. Na dnevnoj razini na TTF-u cijene plina u posljednje vrijeme znaju pasti i ispod 30 eura, a procjene su analitičara će se do kraja ovog tromjesečja plinom trgovati po 39 eura, dok se za narednih 12 mjeseci prognozira cijena na razini od 51 eura.

Očekivanje da ne slijedi ponavljanje plinske krize dijelom je temeljeno i na rezultatima mjera za smanjenje potrošnje plina koje je poduzela EU, osiguravši i alternativne izvore opskrbe plina, te na uvođenju mjera ublažavanja tereta većih cijena, kakve je primjerice prakticirala i Hrvatska s ograničavanjem cijene plina i uvođenjem tzv. plinskih vaučera. Te mjere su na snazi do početka travnja iduće godine, što dodatno smiruje bojazni za dostupnost plina. No, opreza, kad su u pitanju cijene, ipak ima.

Davor Štern, energetski stručnjak, bivši ministar gospodarstva i nekadašnji predsjednik Uprave Ine, ukazuje na više momenata koji mogu poremetiti odnose na tržištu i povećati cijenu i u narednom razdoblju. Uz rat u Ukrajini još je nekoliko geopolitičkih nestabilnosti koje mogu utjecati na cijene – prije svega puč u Nigeru i sve izraženije neizvjesnosti u Libiji otvaraju problem smanjenja dovoza plina u Europu. Posljednja u nizu briga su najave štrajka radnika na postrojenjima LNG-a u Australiji.

Ta je zemlja važan plinski igrač na globalnoj razini, jer iz nje dolazi oko 11 posto prirodnog plina i trećina svjetske proizvodnje ukapljenog prirodnog plina. Eventualni prekidi opskrbe rezultirali bi time da se najveći europski potrošači plina natječu s azijskim državama za uvoz, podižući referentne vrijednosti plina u cijelom svijetu. Zasad, oštriji rast cijena spriječile su ponajprije vijesti o velikim zalihama.

Energetski stručnjak Davor Štern smatra da bi trebalo ubrzati proširenje kapaciteta krčkog LNG terminala /N. Pavletić/PIXSELL

Dvije mogućnosti na raspolaganju

Direktorica Sektora za industriju i održivi razvoj Hrvatske gospodarske komore Marija Šćulac Domac naglašava kako naš kontinent novu sezonu grijanja dočekuje u znatno povoljnijoj poziciji nego lani, iako je rat u Ukrajini kao jedna od bitnih odrednica koje utječu na cijenu plina u Europi i dalje u tijeku. “Posljednjih dana cijene na burzama (trgovanje na dan unaprijed tržištu) se kreću između 35 i 40 eura po megavat satu, što govori o optimizmu sudionika na tržištu plina. Trenutna cijena plina u Hrvatskoj iznosi oko 65 eura. Ta cijena, osim burzovne cijene, uključuje i trošak transporta i distribucije te opskrbnu maržu koja je sada oko dva do 2,5 puta niža u odnosu na 2022.”, ističe Marija Šćulac Domac.

Što se nabave plina tiče, do travnja iduće godine, dok su na snazi Vladine mjere, kućanstvima će kroz opskrbu u obvezi javne usluge biti osigurana povlaštena cijena, koja će za glavninu građana i dalje biti najpovoljnija opcija, te će svima koji su je ugovorili pri trenutnim uvjetima ostati jednaka. No, za one koji će tek ugovarati, cijena će ovisiti o situaciji na tržištu.

Poduzetnici, ističe HGK-ova direktorica sektora za industriju, imaju dvije mogućnosti na raspolaganju. “Prva je ugovoriti s opskrbljivačem plivajuću cijenu vezanu uz dnevno kretanje cijena na burzi, što za poslovanje unosi određenu dozu rizika jer se razina operativnih troškova ne može unaprijed točno izračunati. Druga je opcija na određeno duže razdoblje (kvartalno, polugodišnje ili godišnje) ugovoriti fiksnu cijenu prirodnog plina.

U ovom je slučaju u cijenu plina uključena i premija na rizik, no za poduzetnika znači fiksni trošak ovog energenta kroz cijelo ugovoreno razdoblje, što je za poslovanje svakako pozitivno”, pojašnjava Marija Šćulac Domac. Što se razine cijene tiče, teško je predvidjeti njezin točan iznos, jer ona ovisi o trenutku ugovaranja i strukturi potrošnje.

“Ali možemo reći da se u posljednjem razdoblju kreće ispod 100 eura po megavatsatu. Kada se taj iznos umanji za subvencije, iako njima nisu obuhvaćene velike tvrtke i veliki potrošači plina, koje su osigurane kroz mjere Vlade, ta je opcija za većinu korisnika iz kategorije poduzetništva nešto što svakako treba uzeti u razmatranje”, dodaje Marija Šćulac Domac. Iz redova velikih proizvođača lani su dolazili i najveći apeli za intervenciju države i ublažavanje tereta eksplozije cijene plina, kako bi očuvali proizvodnju i izbjegli poskupljenje njihovih proizvoda, ukazujući kako će to izazvati spiralu rasta cijena na tržištu.

No, ostali su bez tražene zaštite Vlade. Mnogi su posegnuli za dugoročnim rješenjem prelaskom s plina na obnovljive izvore energije, koristeći i mogućnosti financiranja projekata iz europskih fondova, no efekti će biti vidljivi kad projekti budu realizirani. Ipak, u zimu ne ulaze s pesimizmom kakav ih je obilježavao prije godinu dana.

“Ne očekujemo probleme jer plina ima, a naučili smo lekciju i s važnim opskrbljivačima na vrijeme dogovorili uvjete na komercijalnoj bazi”, ističe Dajana Mrčela, predsjednica Udruge prerađivačke industrije i djelatnosti u tehnologiji (UPIDuT), koji su prošle godine bili jako aktivni, budući da su osim plina za proizvođački sektor snažno porasli i drugi operativni troškovi.

Mjere trebaju ostati

Pojedinačno najveći potrošač plina, kojemu on predstavlja i glavnu sirovinu, kutinska je industrija mineralnih gnojiva Petrokemija. Lani je zbog visoke cijene plina obustavila proizvodnju. Inače je ta tvrtka prakticirala da u vrijeme povećane potrošnje i viših cijena tijekom zimskih mjeseci zaustavi pogone i obavi redoviti godišnji remont, a u međuvremenu je zastoj bio povezan i s napetostima oko promjena vlasnika. Nakon što je prekinuto odugovlačenje s ishođenjem odobrenja države oko prijenosa kupoprodajnog ugovora između ranijih vlasnika PPD-a i Ine na novog, tursku grupaciju Yildirim, te obavljen prijenos vlasništva, proizvodnja je pokrenuta, početkom srpnja i još uvijek traje.

Zasad nema informacija hoće li rad, kao što je uobičajeno, biti prekinut tijekom ove zime, no Srećko Ezgeta, predsjednik Udruženja opskrbljivača i distributera plinom koje djeluje pri HGK, smatra kako su svi na domaćem tržištu zainteresirani da Petrokemija normalno radi tijekom zime. “Petrokemija je stabilan potrošač koji troši četvrtinu plina u Hrvatskoj i osigurava stabilnost opskrbe za sve ostale, a posebice je to dobro za održavanje cijene transporta plina”, ističe Ezgeta.

Iako je početkom ljeta iz Europske komisije bilo poruka da bi Hrvatska trebala prekinuti s mjerama potpore ublažavanju tereta cijena energije i energenata, gotovo je jednoglasan stav da s mjerama ne treba prekinuti. “S obzirom na to da su vremena neizvjesna i da se događaju netipične geopolitičke situacije, trebalo bi biti na oprezu i država bi trebala imati kontrolu nad cijenama.

Državni intervencionizam se definitivno pokazao kao ispravan”, ističe Štern. On smatra da bi trebalo ubrzati proširenje kapaciteta krčkog LNG terminala i pogurati gradnju novih skladišnih kapaciteta, na čijoj bi realizaciji Vlada trebala, kako kaže, za sudjelovanje zamoliti PPD, da svoje dokazano znanje usmjeri u javnu korist. A prije svega Štern apelira da se izradi energetska bilanca i utvrdi kolike su hrvatske potrebe za plinom.

Hrvatsku udrugu poslodavaca (HUP) zabrinjava sve više pokazatelja koji signaliziraju ozbiljno usporavanje ekonomija naših ključnih trgovinskih partnera i ulazak Njemačke u tehničku recesiju. “U tom gospodarskom kontekstu, donošenje odluke o produljenju energetskih potpora treba uzeti u obzir i dodatne tri stvari. Prva je da Hrvatska i dalje ima veliku razliku u subvencijama i samim cijenama energenata između sektora kućanstava i sektora poduzetništva.

U HUP-u smatramo da je i vrijeme da otvorimo konstruktivnu diskusiju o smanjenju te razlike”, ističu poslodavci, kojima je drugi važan moment kojeg se treba držati kontinuirano praćenje energetskih mjera koje poduzimaju ostale članice EU. Time se, pojašnjavaju, osigurava da ni u jednom trenutku naše kompanije ne budu u neravnopravnijem položaju na jedinstvenom europskom tržištu. A treće, poručuju, važno je da sve mjere i odluke koje su važne za gospodarstvo kao i do sada donosimo na vrijeme, jer predvidljivost uvjeta za poslovanje u uvjetima povećane tržišne neizvjesnosti postaje sve važnije.

Veći interes za vaučere

Kad su posrijedi dosadašnje potpore gospodarstvu u segmentu plina, u prvih godinu dana primjene plinskih vaučera, tijekom kojih je bilo osigurano 600 milijuna kuna ili oko 80 milijuna eura, odaziv poduzetnika bio je ispod očekivanja. Resorno Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja raspoloživi fond za pokrivanje razlike povećanja cijene manjim potrošačima temeljio je na bazi od oko 45 tisuća onih koji su trebali biti obuhvaćeni programom.

Na kraju ih se odazvalo manje od 7000 i iskorištena je tek trećina sredstava. Ove godine, prema podacima Ministarstva, interes je puno veći. Od početka travnja, od kada je na snazi novi krug ove Vladine mjere u kojem je osigurano 55 milijuna eura subvencija, zahtjeve je podnijelo 4700 mikro, malih i srednjih poduzetnika, a odobreno im je gotovo 16,5 milijuna eura. Na činjenicu da paketima dosadašnjih Vladinih mjera nisu bili obuhvaćene velike tvrtke i veliki potrošači plina, te su morali sami podnijeti velike promjene tržišnih cijena ukazuje i HGK-ova direktorica sektora industrije, govoreći o daljnjem oblikovanju i usmjeravanju mjera.

Jer, iako su aktualne cijene plina niže, pa čak su i procjene optimistične, nepredvidivost njihova kretanja i dalje predstavlja velik rizik za poslovanje. Drugim riječima, bolji izgledi tržišta plina u 2023., ne daju apsolutnu sigurnost da se nestabilnosti do kraja godine neće ponoviti.