Dugogodišnje trzavice između hrvatskih šećerana konačno prestaju – glavni dioničar Vira i Sladorane Marinko Zadro i vlasnik Tvornice šećera Osijek Marko Pipunić, prema neslužbenim, no pouzdanim informacijama, pred sklapanjem su kupoprodajnog ugovora.

• Viro iskazao interes za Tvornicu šećera Osijek, ali nema još dogovora

Marinko Zadro sa svojim partnerima preuzet će Pipunićevu osječku šećeranu, te će time konsolidirati ukupnu proizvodnju šećera u Hrvatskoj, koja po odluci Europske komisije godišnje iznosi 192.877 tona. Prema izvorima Poslovnog dnevnika, pregovori koji se vode još od prošlog ljeta, ušli su u završnu fazu. Temeljni dogovor pregovarača je postignut, te se, kako doznajemo, formalno stavljanje potpisa na ugovor očekuje do konca ožujka, najkasnije u prvom tjednu travnja. Za poznavatelje prilika, ova transakcija i ne predstavlja iznenađenje. Hrvatska je nekad proizvodila čak 300 tisuća tona šećera, no u pregovorima o pristupanju Europskoj uniji odrezana nam je proizvodna kvota na manje od 200 tisuća tona. Već u to vrijeme se otvoreno komentiralo kako su tri šećerane prekobrojne za tu razinu proizvodnje.  Ideja o povezivanju tri šećerane razmatrana je na razini državnih institucija i prije ulaska aktualnih vlasnika u njih, pred desetak godina, ali dogovor nije postignut.

Zadro i Pipunić nadmetali su se svojedobno oko preuzimanja udjela koji je država prodavala u privatizacijskom procesu u županjskoj Sladorani, a uspješniji u tome bio je na koncu Zadro. No, aktualizaciju povezivanja potaknula je situacija na globalnom tržištu šećera, koja nije sjajna. Već se nekoliko godina, naime, cijena kontinuirano urušava, pa se i na domaćem tržištu prošle jeseni u kampanji berbe šećerne repe čulo kako nikada skuplji šećer neće biti proizveden s obzirom na nisku maloprodajnu cijenu. Tada je već Marinko Zadro znakovito izjavljivao kako je model dugoročnog opstanka za hrvatske šećerane – da cijelu kvotu proizvodi samo jedna tvrtka.

"Teško je nositi se s inozemnom konkurencijom poput one iz Francuske, gdje dvije šećerane imaju kvotu od milijun tona, a tri hrvatske niti 193 tisuće tona", komentirao je lani Zadro, apelirajući na vladajuće kako Hrvatska ne smije izgubiti i ovu industriju i postati samo potrošač. Sa vrijednošću od 150 do 180 milijuna eura godišnje šećer je za Hrvatsku već godinama top izvozni proizvod, u kojemu domaća sirovina ima udjel 99 posto. Iako ni na jednoj od dvije adrese, ni u Viro grupi, niti u Tvornici šećera Osijek, nismo uspjeli dobiti službene informacije, ova transakcija za obje tvrtke predstavlja itekako važan moment za njihov budući razvoj.  Marko Pipunić je u studenom prošle godine na konferenciji Poslovnog dnevnika u Osijeku promovirao svoj novi investicijski projekt težak između 120 i 130 milijuna eura, kojim namjerava pokrenuti proizvodnju dva milijuna pršuta i 1500 tona tvrdih sireva godišnje, te u turistički kompleks koji planira izgraditi u okolici Osijeka dovoditi do 200 tisuća turista godišnje na kušanje slavonskih pršuta, sireva i vina.

Photo: Marko Mrkonjic/PIXSELL

Prodajom šećerane, koja mu je sporedan biznis u ukupnom poslovanju, dobit će snažan financijski zalet za bržu realizaciju ovog mega-projekta. Pipunić time zaokružuje svoje "poslovno carstvo" na ratarstvo, stočarstvo, preradu mesnih i mliječnih proizvoda, te proizvodnju konzumnih jaja, a ulazi i u turističku branšu. S druge strane, konsolidiranjem ukupne proizvodnje šećera u Hrvatskoj Marinku Zadri se otvara mogućnost podizanja konkurentnosti u sve žešćoj globalnoj tržišnoj utakmici, a što je u ovoj vrsti proizvodnje itekako bitno. S obzirom da je Zadro prošli tjedan bio jedini ponuđač za preuzimanje Dalmacijavina u stečaju, ova "šećerna" koncentracija dobit će i novi kanal za plasman. Iz krugova šećerana, pak, ne očekuju se komplikacije oko realizacije ovog preuzimanja, posebice u svjetlu činjenice da članstvo Hrvatske u EU mijenja i percepciju tržišne koncentracije.

U samoj Agenciji za zaštitu tržišnog natjecanja o ovoj mogućoj transakciji još nemaju nikakvih saznanja, no načelno odgovaraju kako svi sudionici sukladno zakonskoj regulativi imaju obvezu prijave koncentracije. Iako su iz AZTN-a suzdržani, iz iskustava drugih zemalja EU izgledno je da se ovaj slučaj neće promatrati samo s aspekta koncentracije u ruke jednog vlasnika. Riječ je o vrlo specifičnom tržištu na kojemu je izražena koncentracija, pa je tako i na teritoriju EU većina proizvodnje objedinjena kod samo nekoliko vlasnika. Viro grupi dodatno pogoduje i činjenica da EK najavljuje ukidanje kvota od početka 2017.Vlasničkim povezivanjem tri hrvatske šećerane nastat će kompanija s godišnjim prihodima u visini 1,5 milijardi kuna u kojoj će raditi oko 800 radnika. Potvrdi li antimonopolska agencija ovo okrupnjavanje tržišta šećera, novonastali sustav imat će i pravo raspolagati ukupnom proizvodnom kvotom do njezinog najavljenog ukidanja.