Dr.sc. Antonija Balenović, pročelnica Odjela za nuklearnu medicinu u Medikolu, prepoznata je i u svjetskim stručnim krugovima.

Trenutno kao prvi autor u suradnji sa profesorima sa sveučilišta Harvard, Stanford i Cornell piše dva poglavlja za američki udžbenik iz nuklearne onkologije o primjeni PET/CT-a kod pacijenata s karcinomom bubrega i mokraćnog mjehura. Također, kao član Europske škole nuklearne medicine koju vodi Europsko društvo za nuklearnu medicinu u prosincu će održati web-seminar na temu primjene PET/CT-a kod limfoma. Dr. Balenović voditeljica je Medikolovog PET/CT centra u Vinogradskoj bolnici u kojoj su posljednjih dana morali obavijestiti pacijente da u tom centru više ne mogu napraviti pretragu na uputnicu HZZO-a.  

Kada se koristi PET/CT?
To je izuzetno važna pretraga koja se najčešće koristi kod onkoloških bolesnika i kod kojih je neupitno važna u procjeni proširenosti bolesti i učinka liječenja. Kod nekih oblika tumora važna je i za samu dijagnozu odnosno da se utvrdi ima li tumora ili ne. Procjena da je potrebno 1000 PET/CT -a na milijun stanovnika, izračunata od strane Engleskog udruženja za primjenu PET/CT-a, odnosi se na samo deset najčešćih dijagnoza. Smjernice istog društva govore i da se pretraga preporuča koristiti za još 10 drugih dijagnoza, pa ako bi se toga pridržavali, u Hrvatskoj bi se godišnje trebalo napraviti oko 15.000 PET/CT pretraga. 

Je li ova pretraga danas standard?
To je standard već skoro 15 godina. Kada smo je prije nekoliko godina uveli u Hrvatskoj vodili smo se NCCN smjernicama odnosno primjerom kako je to regulirano u SAD-u, s tim da moramo imati u vidu činjenicu da su Amerikanci vrlo konzervativni u uvođenju novih pretraga odnosno da uvijek sve gledaju kroz cost-benefit analizu. Sve indikacije za koje se u Hrvatskoj koristi PET/CT odobrilo je posebno povjerenstvo Ministarstva zdravlja i Hrvatsko društvo za nuklearnu medicinu. Za indikacije u kojima se koristi ova pretraga dokazan je cost-benefit što znači da je korist od pretrage, uključujući i cijenu pretrage, isplativa ako se napravi na vrijeme. Drugim riječima, ako se ta pretraga ne bi napravila onda bi kod tih bolesnika usljedilo nepotrebno liječenje i nepotrebne operacije što na koncu zdravstvo skuplje stoji nego samo izvođenje ove pretrage. 

Je li pretraga štetna za pacijente?
Pretraga nije opasna i ne ugrožava bolesnika. Iako se kroz medije stalno provlači da je problem u dozama zračenja, treba naglasiti da PET dvostruko manje zrači od najobičnijeg CT-a. Ona se može napraviti i više puta godišnje upravo zato što više koristi nego šteti pacijentu s malignom bolesti. No, kao i bilo koja druga pretraga, i ova ima potencijalni štetni rizik pa se moramo strogo rukovoditi propisanim smjernicama. Pacijenti su nakon napisa bili jako zabrinuti i uznemireni, i oni i njihove obitelji, a sve je to negativno  utjecalo i na zdravstvene djelatnike jer je narušen odnos povjerenja između liječnika i pacijenata. Učinjena je velika šteta svim liječnicima, i kliničarima koji indiciraju postupke i onima koji ih provode. Na žalost, sličan scenarij se opet ponavlja. Vrlo je neugodno ponovno slušati o 'zabrinutosti da se pacijente nepotrebno zrači zbog mogućeg profita privatnika', jer se time ruši dignitet svih djelatnika, i u privatnim i u državnim ustanovama.

Kako se postaje stručnjak za PET/CT?
Najprije je potrebno završiti specijalizaciju nuklearne medicine koju sam obavila u Vinogradskoj bolnici. Vezano uz konkretnu pretragu PET/CT, postoje službeni propisi Europskog društva za nuklearnu medicinu koji kažu da je potrebno samostalno analizirati minimalno 500 PET/CT nalaza, naravno uz superviziju, prije nego što uopće počnete samostalno pisati nalaz. Educirala sam se nekoliko mjeseci na Sveučilišnoj klinici u Minhenu, a nakon toga na Sveučilišnim klinikama u Švicarskoj i Finskoj. U Medikolovom PET/CT centru u Vinogradskoj radili smo oko 20 pacijenata dnevno, pa je kroz višegodišnji rad educirano nekoliko timova stručnog osoblja koji danas rade u ostalim Medikolovim PET/CT centrima.

Koliko je pretraga moguće napraviti na jednom uređaju? 
Standard na jednoj kameri je prosječno do 2500 pacijenata. No, mi smo radili u dvije i tri smjene i uspjeli smo napraviti 4000 pretraga godišnje. Drugim riječima, za hrvatske potrebe nije dovoljna samo jedna kamera, a osobito će biti problem ako se pretraga planira raditi samo u jednom gradu. Nije svejedno može li se takva pretraga obavljati u ostalim većim centrima u Hrvatskoj ili samo u Zagrebu, jer izvođenje ovog postupka zahtijeva određenu pripremu i vrijeme, a radi se o teže oboljelim pacijentima. Ako je trend da se gleda što je korisno samo Zagrebu, onda netko treba preuzeti i odgovornost za transporte tih bolesnika do Zagreba i natrag, često u pratnji obitelji. 

Dosta se problematizirao prvi ugovor za PET/CT koji je poliklinika dobila. Onosno govori se da je zbog tog ugovora bila zaustavljena kupnja PET/CT-a za Rebro prije nekoliko godina što je dovelo do situacije da se ta pretraga mogla obaviti jedino kod Vas?
Nisam kompetentna govoriti o ugovorima koje je Poliklinika Medikol sklapala. Koliko znam, strategiju nabavke skupe medicinske opreme uvijek je isključivo odobravalo i vodilo Ministarstvo zdravlja, u smislu brige o racionalizaciji i pravilnom korištenju opreme. U Hrvatskoj je postojala međunarodna studija koja je pokazala da bi instalacija tzv. Baby-ciklotrona i jedne kamere, što je bila ideja KBC-a Zagreb, bila nedostatna za potrebe pacijenata u Hrvatskoj. Naime, agencija Ministarstva gospodarstva surađivala je s Međunarodnom agencijom za atomsku energiju na državnom projektu koji je pokazao da je za Hrvatsku potrebno napraviti veći ciklotron za proizvodnju izotopa za pretrage, koji će opsluživati više gradova i centara jer diljem Hrvatske postoji veći broj bolesnika kojima je potrebna ta pretraga. S obzirom da je studija pokazala da za broj pacijenata i centara u Hrvatskoj nije dovoljno napraviti miniciklotron, preporučeno da se napravi veći na Institutu Ruđer Bošković. Također je utvrđeno i da nam je u zemlji potrebno više od jedne kamere. Ondašnje se Ministarstvo, kada smo mi dobili ugovor, držalo upravo tih preporuka, kako bi omogućili dostupnost medicinske usluge za oboljele od malignih bolesti u svim djelovima Hrvatske.