O pandemiji u 2020. pisat će se knjige; koronvirus nije samo inficirao ljude, na koljena bacio i najrazvijenija zemlje već gotovo nema pore života koju ne tresu valovi epidemije. Suhoparne brojke o padu BDP-a skrivaju nezabilježenu neizvjesnost i strah za budućnost, a po pitanju egzistencijalnih problema Hrvatska je među neslavnim rekorderkama na Starom kontinentu.

‘Krpanje kraja s krajem’ gotovo je najviše među 27 članica, a građani su vrlo pesimistični oko svoje financijske situacije te slabo vjeruju Vladi i Europskoj uniji. Pokazalo je istraživanje Eurofounda, Europske zaklade za poboljšanje životnih i radnih uvjeta iz Dublina, na temelju ankete o utjecaju pandemije koronavirusa na privatni i poslovni život građana diljem Unije.

U razdoblju od travnja do srpnja, unatoč blagom poboljšanju situacije u pogledu radnog vremena i sigurnosti posla, došlo je do nepovoljnog kumulativnog socijalnog i ekonomskog utjecaja pandemije na živote građana, osobito žena i mladih, sumira Predrag Bejaković iz Instituta za javne financije u najnovijem Aktualnom osvrtu na Eurofoundovo istraživanje.

U travnju, kada je u ‘lockdownu’ većina zemalja, gotovo polovica (47 posto) ispitanih Europljana požalila se da njihovo kućanstvo ima poteškoća s ‘krpanjem kraja s krajem’, značajno više od 41 posto prije epidemije.

U Danskoj to misli samo 2 posto, a u Grčkoj 23 posto. Do srpnja ta će brojka blago pasti, pri čemu građani Hrvatske (23%) najčešće u Uniji ističu da ne mogu financijski ‘zatvoriti’ mjesec. Tek 9 posto je očekivalo poboljšanje u naredna tri mjeseca. Više od polovice kućanstava u Europi nema dovoljno ušteđevine da održi nepromijenjen standard života dulje od tri mjeseca.

Te brojke, također, treba uzeti s oprezom zbog velikih razlika po zemljama. Na pitanje “Da vaše kućanstvo ne prima nikakav dohodak, koliko biste dugo održavali nepromijenjen standard života?” u Hrvatskoj je gotovo 40 posto ispitanih izjavilo da nema štednje, a oko trećine je reklo da bi isti standard uspjeli održati manje od tri mjeseca.

Prema izvješću Eurofounda građani Hrvatske navode znatne financijske i egzistencijalne probleme (tzv. krpanje kraja s krajem koje je gotovo najviše na razini EU), vrlo su pesimistični u pogledu svoje buduće financijske situacije i slabo vjeruju u nacionalnu vladu i EU”, ističe Bejaković u osvrtu. Na razini cijele Unije, dodaje, najvažniji zaključak je da su zbog vrlo negativnog utjecaja koronavirusa snažno povećane međugeneracijske i rodne nejednakosti.

Rast nezaposlenosti posebno je pogodio mlade između 18 i 34 godine. Pritom su češće žene ostajale bez posla nego muškarci, a kod onih koje su ostajale zaposlene dodatno je narušena usklađenost poslovnog i privatnog života.

Među svim društvenim skupinama koronavirus najjače je udario na žene između 18 i 34 godine – upravo su one najčešće gubile posao. S druge strane, najmanju vjerojatnost da će izgubiti posao imali su muškarci u dobi od 35 do 49 godina (6% nasuprot 9% za žene iste dobne skupine). Među osobama starijima od 50 godina, 8 posto i muškaraca i žena izgubilo je posao.

Gubitak posla

Vrijedi primjetiti i rezultate istraživanja ovisno o stručnoj spremi i vrsti zaposlenja, posebice dok Vlada sprema promjene u Zakonu o radu što je već izazvalo goruće javne rasprave. Naime, znatno veće šanse da izgube posao imali su samozaposleni nego oni zaposleni kod poslodavca, kao i radnici sa srednjoškolskom ili nižom razinom obrazovanja od onih visokoobrazovanih.

Tako je u Europi u travnju oko 15 posto zaposlenih očekivalo radnu knjižicu u iduća tri mjeseca, a situacija se blago poboljšala do srpnja kada je to očekivalo njih 10 posto. Da će ostati bez posla najviše su strahovali zaposleni u Bugarskoj i Grčkoj, a najmanje oni u Danskoj, Austriji i Mađarskoj.

U Hrvatskoj je tada 8 posto ispitanika u istraživanju izgubilo posao, što je na razini prosjeka EU-a. Ipak, vjerojatnost da će u naredne tri mjeseca završiti na burzi rada bila je u travnju 19 posto, odnosno 11 posto u srpnju – u oba mjeseca iznad prosjeka EU, no opet značajno niža nego u Bugarskoj, Malti, Grčkoj i Portugalu.

Pandemija je promijenila i način rada. U travnju je gotovo polovica zaposlenih odradila manji broj radnih sati, a u srpnju malo više od trećine. Rezanju radnog vremena značajno više pribjegla je južna Europa; Cipar, Malta, Grčka, Italija i Španjolska. U Hrvatskoj je gotovo polovici zaposlenika radno vrijeme ostalo je bez promjene, za njih 28 posto broj odrađenih sati je povećan, dok je za njih 22 posto bio manji. Rezanje radnog vremena bilo je najčešće u graditeljstvu, trgovini i ugostiteljstvu, a najmanje u javnoj upravi i zdravstvu, ističe se u osvrtu.

Rad od kuće

Za one koji nisu ostali bez posla pandemija je donijela “novo normalno” u vidu rada od kuće. Oko polovine je od kuće radilo barem neko vrijeme, dok je za trećinu privatni stan ili kuća postalo isključivo radno mjesto. Zanimljivo je da Hrvatska s manje od 20 posto, ima najniži udio ispitanih koji su radili samo od kuće i najviši udio onih (više od 40 posto) koji su radili na različitim drugim lokacijama.

Premda je uveden gotovo preko noći, za većinu su iskustva rada od kuće bila pozitivna; zadovoljni su s kvalitetom rada, premda nešto manje s količinom odrađenog posla. Čak 70 posto općenito je zadovoljno radom od kuće i voljeli bi da im ta mogućnost (ponekad) ostane i u budućnosti.

Istodobno, koronavirus je za milijune ljudi širom EU-a uvođenjem rada od kuće unio poslovni život u privatno okruženje što je mnogima narušilo ravnotežu poslovnog i privatnog te pojačalo već postojeće nejednakosti u obitelji, upozorava Bejaković.

Pogled na budućnost nije samo pitanje brojki već i poverenja u nacionalnu Vladu što, kako vjeruju politolozi, u značajnoj mjeri određuje do koje mjere društva mogu uspješno odgovoriti na korona krizu.

“No, ispitanici iz Hrvatske, uz one iz Poljske, imaju najmanje povjerenja u nacionalnu vladu. Najnižu razinu povjerenja u EU opet imaju ispitanici u Hrvatskoj (te u Grčkoj)”, naglašava Bejaković.

Zaključuje da građani često nisu dovoljno upoznati s potezima na nacionalnoj (ni europskoj) razini zbog čega je važno usvojiti jasnu komunikacijsku stragegiju i poticati europsku solidarnost. Istraživanje Eurofounda provedeno je među 87,5 tisuća građana u dva kruga online anketiranja; prvi u travnju kada je većina članica bila u lockdownu, te drugom u srpnju.