U svijetu koji se mijenja nezapamćenim tempom zbog digitalizacije, umjetne inteligencije i klimatskih promjena, sporo se mijenjaju porezni sustavi. Jesu li već zastarjeli i u kojem bi ih smjeru trebalo preslagivati?

Zašto PDV, unatoč svojoj inherentnoj nepravdi, ostaje ključan porezni prihod i u budućnosti? O tome razgovaramo s Marijom Jesus Delgado, docenticom na madridskom Sveučilištu Rey Juan Carlos, koja se bavi temama korporativog i osobnog oporezivanja, aktivna je u razvoju novih indeksa i metodoloških alata za evaluaciju javnih politika, a nedavno je sudjelovala na poreznoj konferenciji Ekonomskog fakulteta u Zagrebu.

Smatrate da bi porezni sustavi u budućnosti trebali uzimati u obzir okolišne i zdravstvene utjecaje. Jesu li današnji porezni sustavi zapravo zastarjeli?
Ekološki i zdravstveni porezi mogu doprinijeti zdravijem planetu i zdravijim ljudima te će stoga igrati sve važniju ulogu u modernim poreznim sustavima.

Međutim, unatoč pozivima za više ekoloških i zdravstvenih poreza na nacionalnoj, europskoj i globalnoj razini, provedba je vrlo spora. Glavni izazovi s kojima se suočavaju porezni sustavi su digitalizacija, demografske promjene, globalizacija, rastuća nejednakost te klimatske i zdravstvene eksternalije.

Ovi čimbenici će odrediti budućnost poreznog sustava. Države moraju biti svjesne da su klimatske i zdravstvene eksternalije snažnije nego ikad, a ti izazovi imaju središnje mjesto u UN-ovim ciljevima održivog razvoja.

Oporezivanje s utjecajem na okoliš i zdravlje ima važnu ulogu u poticanju promjene negativnih ponašanja. Stoga uspješna porezna politika treba biti sveobuhvatna, odnosno usklađena s ciljevima drugih državnih politika u kojima se postupci ili proizvodi porezno razlikuju prema njihovoj štetnosti. Ukratko, oporezivanje temeljeno na riziku.

Kako se bihevioralna analiza može koristiti u kreiranju suvremenog poreznog sustava na korist države i poreznih obveznika? Možete li navesti konkretne primjere?
Bihevioralna analiza može se koristiti za stvaranje modernog poreznog sustava koji koristi i državi i poreznim obveznicima. Razumijevajući kako ljudi donose odluke, vlade mogu osmisliti porezne politike koje potiču pridržavanje i smanjuju utaju.

Na primjer, OECD je objavio kratki vodič o tome kako se uvidi u ponašanje mogu primijeniti za poboljšanje porezne uprave (OECD, 2021., Behavioral insights for Better Administration: A Brief Guide, OCDE, Pariz). Vodič ocrtava viziju o tome kako porezne uprave mogu iskoristiti ove uvide za poboljšanje usluga poreznim obveznicima i korisnicima, optimizirati strategije provedbe i poboljšati produktivnost osoblja.

Jedan specifičan primjer kako se bihevioralna analiza može koristiti za poboljšanje porezne usklađenosti je pojednostavljivanje procesa podnošenja porezne prijave. Istraživanje je pokazalo da je vjerojatnije da će se ljudi pridržavati poreznih zakona kada je postupak jednostavan i lako razumljiv.

Korištenjem uvida u ponašanje, vlade mogu dizajnirati porezne obrasce koje je lakše ispuniti i dati jasne upute. Drugi primjer je korištenje poticaja ponašanja za poticanje pridržavanja poreznih obveza. Na primjer, Porezna uprava SAD-a (IRS) upotrijebila je uvide u ponašanje kako bi povećala poreznu usklađenost među onima koji ne podnose porezne obveze.

Porezna uprava kombinirala je kontaktiranje na temelju informacija o ponašanju s aktivnostima naplate, što je rezultiralo povećanjem od 15% u podnošenju prijava među onima koji prethodno nisu ispunili prijavu i procijenjenih 400 USD prikupljenih za svakog kontaktiranog poreznog obveznika.

Porezi i tarife na, primjerice, cigarete su visoki, ali ne stječe se dojam da bitno doprinose demotivaciji pušenja. Može li, i kako, politika oporezivanja pomoći u smanjenju negativnih ponašanja?
Porezna politika može biti učinkovit alat za smanjenje negativnih ponašanja kao što je pušenje. Povećanjem poreza na cigarete, vlade mogu učiniti pušenje skupljim i manje dostupnim, što može obeshrabriti ljude da puše. Istraživanja su pokazala da su više cijene cigareta povezane s nižom stopom pušenja, osobito među mladima.

Osim toga, porezna politika može se koristiti za financiranje kampanja protiv pušenja i drugih javnozdravstvenih inicijativa, međutim, porezna politika nije lijek za smanjenje negativnog ponašanja. Drugi čimbenici, poput društvenih normi, pritiska vršnjaka i ovisnosti, igraju ulogu u oblikovanju ponašanja.

Korištenje uvida u ponašanje može pomoći u promjeni navika. Uvođenje poticajnih odbitaka, preventivnih zdravstvenih poruka ili čak pružanje alternativa cigaretama koje oponašaju iskustvo pušenja s manje rizika mogu biti prikladne intervencije za promjenu navika. S obzirom da je riječ o duhanu, postojanje alternativnih proizvoda kao što su e-cigarete i proizvodi za grijanje duhana, mogu biti od velike pomoći u smanjenju potrošnje cigareta. Čini se da podaci tako sugeriraju.

Hrvatska je među rekorderima, odmah iza Mađarske, po visini PDV-a od 25% koji je ujedno najznačajniji prihod proračuna iako i država priznaje da je nepravedan i najviše udara na najsiromašnije. Kako to promijeniti? Koliki bi bio optimalni udio prihoda od PDV-a?
Opća stopa PDV-a u Hrvatskoj je 25%, što je jedna od najviših u Europskoj uniji. Sustav PDV-a u Hrvatskoj usklađen je s odredbama EU PDV direktive, a PDV se plaća na promet dobara i isporuku usluga, uvoz dobara i stjecanje dobara unutar EU Zajednice. Snižena stopa PDV-a od 13% i 5% primjenjuje se na određena dobra i usluge, kao što su usluge smještaja, novine i časopisi te dječje auto sjedalice.

PDV je glavni porez koji treba promicati za održavanje javnih prihoda u budućnosti. Prihod od PDV-a može biti važan izvor financiranja osnovnih usluga i programa, poput zdravstva, obrazovanja i socijalne skrbi. Važno je osigurati da sustav PDV-a bude pravedan i da ne opterećuje neproporcionalno kućanstva s niskim primanjima.

Određivanje optimalnog udjela prihoda od PDV-a uključuje balansiranje fiskalnih potreba, gospodarskog rasta i socijalne jednakosti. Iako ne postoji jednoznačan odgovor za sve, sveobuhvatna analiza trebala bi uzeti u obzir: zahtjeve za prihodima – procijeniti ukupne proračunske potrebe i prema tome rasporediti prihod od PDV-a.

Prioritet se daje bitnim javnim uslugama i infrastrukturi; pravednost – težiti pravednoj raspodjeli poreznog tereta. Pratiti utjecaj na različite dohodovne skupine i sukladno tome prilagoditi politike; ekonomska učinkovitost – osigurati da PDV ne ometa gospodarsku aktivnost. Visoke stope mogu obeshrabriti potrošnju i ulaganja te međunarodne usporedbe – usporediti hrvatski sustav PDV-a s drugim zemljama kako bi se identificirale najbolje prakse.

Kakvo je vaše mišljenje o porezu na nekretnine koji Hrvatska još nema? Je li on integralan dio suvremenog poreznog sustava?
Porez na nekretnine uobičajen je oblik oporezivanja u mnogim zemljama i može biti važan izvor prihoda za vlade. Obično se naplaćuje na vrijednost imovine i može se koristiti za financiranje osnovnih usluga i programa. Provedba poreza na nekretnine može biti složena i može biti teško odrediti fer tržišnu vrijednost nekretnine. U konačnici, odluka o uvođenju poreza na nekretnine trebala bi se temeljiti na pažljivoj analizi ekonomske situacije u zemlji i potencijalnog utjecaja poreza na stanovništvo.

Hrvatska je prilikom uvođenja eura odradila ozbiljnu fiskalnu konsolidaciju, a inflacija u međuvremenu izdašno napunila državnu blagajnu pa se sve češće zaziva smanjenje poreza. Čemu bi dali prednost, smanjenju poreza (i neporeznih prihoda) ili nastavku fiskalne konsolidacije? I zašto?
Hrvatsko se gospodarstvo dobro oporavlja od usporavanja izazvanog Covida-19. Vlada se znatno zadužila za financiranje gospodarskih programa i nove potrošnje za zdravstvo. Tome je pridonijela sve veća monetarna i bankarska integracija s EU u sklopu priprema za uvođenje eura, što je pozitivno utjecalo na gospodarstvo. Nezaposlenost se stabilizirala na razini malo nižoj od prosjeka eurozone. Porez na dohodak i porez na dobit pao je u 2021., ali su porezni prihodi visoki za regiju.

S obzirom na trenutnu gospodarsku situaciju, teško je dati konačnu preporuku. Važno je napomenuti da bi smanjenje poreza moglo dovesti do smanjenja državnih prihoda, što bi moglo negativno utjecati na sposobnost zemlje da financira osnovne usluge i programe. S druge strane, fiskalna konsolidacija mogla bi pomoći u smanjenju duga zemlje i poboljšanju njezine financijske stabilnosti. U konačnici, odluka bi se trebala temeljiti na pažljivoj analizi ekonomske situacije u zemlji i potencijalnog utjecaja svake opcije.