Paušalni obrti ostaju, sa svim pogodnostima koje oni donose, ali moglo bi doći do nekih promjena u načinu njihova rada, neslužbeno se doznaje u vladajućim krugovima.

Ministarstvo financija preuzelo je koordinaciju nadležnih državnih tijela koja bi trebala presjeći u kojim se slučajevima rad paušalnih obrtnika smatra klasičnim radnim odnosom, a kada je to dopušten angažman koji ima privilegirani porezni položaj, javlja Večernji list.

Obrtnici paušalisti plaćaju najmanje poreze, slično kao i iznajmljivači soba i apartmana u turizmu, te su njihove porezne obveze i obveze za doprinose nekoliko puta niže nego što ih plaćaju zaposleni radnici. Upravo zato takav rad buja, u nekoliko godina broj obrtnika koji su se odlučili na paušalno plaćanje poreza i doprinosa povećao se tri puta, na 45 tisuća.

Česte su situacije kad su radnici davali otkaze, bilo na poticaj poslodavca ili po vlastitoj odluci, osnivali paušalne obrte i nastavili raditi isti posao. Poreznici su krenuli u kontrole i tamo gdje su procijenili da je riječ o sivoj zoni zatražili su da se na rad paušalista plate puni porezi i doprinosi kao da su zaposleni.

Pomama za obrtima, ali i reakcija poreznika stvorile su pomutnju. Jedni se žale na državu da se upušta u nepotrebno arbitriranje, drugi smatraju da takve kontrole nisu dobre jer će potaknuti novi val migracija, treći smatraju da su paušalni obrti nelojalna konkurencija svima koji zapošljavaju radnike putem ugovora o radu, dok četvrti vele da ničega od toga ne bi bilo da je porezni pritisak ujednačen na sve oblike rada.

Šef obrtničke komore Dragutin Ranogajec kaže da “špekulacije o ograničenju poslovanja paušalnih obrta negativno utječu na gospodarsko stanje”.

"Osobito osuđujemo napise u medijima u kojima se prevarantima nazivaju svi paušalni obrtnici koji posluju pošteno i u skladu s važećim propisima", veli Ranogajec.

U Ministarstvu financija kažu da ‘neće ići đonom’ na paušaliste, dapače, oni su i promovirali taj oblik rada. No ne žele zatvarati oči na ‘neke pojavne oblike’ koji dovode do porezne evazije.

Proteklih nekoliko dana najveće polemike vode se među informatičarima, jer njihove tvrtke prve su na udaru poreznika. Tajana Barančić, predsjednica Cisexa, grupacije koja okuplja izvoznike softvera, ističe da je glavni problem što ne postoje jasna pravila što se smatra nesamostalnim, a što samostalnim radom. Barančić kaže da nadležne službe nisu izašle s tumačenjem na temelju kojega bi se poduzetnici mogli ravnati. Paušalni rad prisutan je u mnogim zemljama, ali Barančić ističe da kod njih postoje jasna pravila. Tako, primjerice, paušalist može za jednu tvrtku raditi samo 18 mjeseci i nakon toga mora zasnovati radni odnos ili se propisuje koliko prihoda obrtnik paušalist može ostvariti u jednoj tvrtki.

Softveraši se boje da će domaći inženjeri prestati raditi za hrvatske tvrtke i početi raditi samo za strance koji će im uzeti kruh. Dakako, na gubitku je i država koja prikupi manje poreza i doprinosa, a postavlja se i pitanje pravednosti. Zašto bi samo oni koji su u radnom odnosu financirali skupu državu, a s druge strane država sama širi krug povlaštenih skupina koje plaćaju minimalne poreze, počevši od vlasnika OPG-a, iznajmljivača apartmana na moru do paušalnih obrtnika.

Željko Lovrinčević, stručnjak za poreze i član Marićeve radne skupine, kaže da paušalne obrte treba vratiti izvornim načelima i povlastice da plaćaju manje poreze omogućiti samo tradicijskim i proizvodnim obrtima. Njihov broj se ne povećava. U tradicijske obrte ubrajaju se cvjećari, bravari, dimnjačari, užari, medari,… a u proizvodne alatničari, licitari, filigranski majstori, drvotokari…

"Paušalni obrti imaju neto porezno opterećenje od samo 2 posto i nisu namijenjeni intelektualnim uslugama", kategoričan je Lovrinčević koji je uvjeren da će pokušaj poreznika i inspektora da nečiji rad proglase prividnim radnim odnosom dovesti do još većeg kaosa i anarhije, pa i korupcije, piše Večernji list.