Gledajući kretanje zaposlenosti i nezaposlenosti osoba s invaliditetom kroz posljednjih deset godina vidljiv je rast broja zaposlenih osoba s invaliditetom do 2018. godine, dok posljednje tri godine broj zaposlenih osoba s invaliditetom pada.

S druge strane, registrirana nezaposlenost osoba s invaliditetom posljednje dvije godine ponovno raste i to u odnosu na 2019. za 3 posto.

Tijekom 2020. godine iz evidencije Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje zaposlene su ukupno 148.684 osobe, od čega 2475 osoba s invaliditetom. U odnosu na 2019. godinu, kada je zaposleno 2820 osoba s invaliditetom, to je smanjenje za 12,2 posto.

Većina dugotrajno nezaposlena

Je li pandemija uzrok ovom smanjenju i kako je općenito utjecala na zapošljavanje osoba s invaliditetom upitali smo Anku Slonjšak, pravobraniteljicu za osobe s invaliditetom.

“Kao i u drugim područjima, pandemija je utjecala na već postojeće probleme i u području zapošljavanja osoba s invaliditetom, što je vidljivo iz podataka prema kojima je evidentirano 11.425 osoba koje zadovoljavaju kriterije propisane Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja očevidnika zaposlenih osoba s invaliditetom. Uspoređujući broj zaposlenih iz 2018. (10.836) s podacima na kraju 2020. godine, u tri godine bilježimo porast za samo 358 zaposlenih osoba, odnosno, za 3 posto.

S tom brojkom naravno ne možemo biti zadovoljni i ona jasno ukazuje da tržište rada i dalje ne djeluje prema smjernicama Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, odnosno da još uvijek nije uključujuće i dostupno osobama s invaliditetom”, kaže Anka Slonjšak i nadodaje da su i zaposlene osobe s invaliditetom tijekom pandemije dijelile sudbinu svih zaposlenih osoba, iako je njihov položaj u mnogočemu bio otežan, primjerice zbog nedostatka usluga o kojima ovise te se nastojalo kroz mjere očuvati radna mjesta.

“S druge strane pandemija je pokazala da je potrebno mijenjati opći propis o radu odnosno dodatno urediti rad od kuće. Rad od kuće za mnoge osobe s invaliditetom, prema iskustvu ovog Ureda, predstavlja razumnu prilagodbu i omogućava im nesmetano izvršavanje poslova radnog mjesta, naravno, gdje to narav radnog mjesta omogućava.

Pandemija je pokazala da je rad od kuće moguć u mnogim slučajevima. Prethodnih godina pritužbe su ukazivale na slučajeve gdje su poslodavci takav zahtjev zaposlene osobe s invaliditetom odbijali bez valjanog argumenta, iako osoba kojoj se omoguće prilagodbe ima mogućnost ostati u svijetu rada”, upozorava pravobraniteljica i nadodaje da je kao i dosadašnjih godina, najveći broj osoba s invaliditetom dugotrajno nezaposlen, što za posljedicu ima gubitak stečenih znanja i vještina te uz invaliditet dodatno doprinosi njihovoj nekonkurentnosti na otvorenom tržištu rada.

“Gledajući nezaposlenost osoba s invaliditetom s obzirom na njihovo prethodno radno iskustvo, vidljivo je prema podacima HZZ-a da 1796 osoba ili 28,8 % osoba s invaliditetom uopće nema radnoga iskustva, što predstavlja još jednu prepreku prilikom njihovog zapošljavanja na otvorenom tržištu rada”, kaže Anka Slonjšak i napominje da je velik problem činjenica što se osobe s invaliditetom ne obrazuju i ne osposobljavaju za ona zanimanja koja su trenutno potrebna na tržištu rada, ali i ona za koja se može pretpostaviti da će biti tražena u bliskoj budućnosti.

“Smatramo da bi uloga profesionalnog usmjeravanja trebala biti fokusirana na sposobnosti i jače strane osobe i trebala započeti u najranijim fazama osnovnog školovanja.

Nadalje, mislimo da bi jednako tako trebalo ojačati sustav cjeloživotnog obrazovanja, a osobito osposobljavanja na konkretnom radnom mjestu”, kaže pravobraniteljica i ističe da jedan od razloga nezapošljavanja svakako čine i predrasude prema radnom potencijalu osoba s invaliditetom i nažalost još uvijek zastupljeno mišljenje da invaliditet predstavlja zapreku za rad, što znamo da nije.

“Pritužbe ukazuju da su osobe s invaliditetom često diskriminirane u postupcima zapošljavanja i na radnom mjestu. Jedan od razloga su i prepreke iz okoline s kojima se svakodnevno suočavaju kao npr. neprilagođen prijevoz, nepristupačnost radnog mjesta, uskrata razumne prilagodbe i slično.

Manjkava zakonska uređenja

Međutim, neučinkovita i manjkava zakonska uređenja također otežavaju njihov položaj primjerice zbog netransparentnosti natječajnih postupaka osobe sumnjaju da im je povrijeđeno pravo na jednako postupanje i teško dokazuju kršenje prava na osnovi invaliditeta u postupcima zapošljavanja.

Postojeći sustav poticaja pri zapošljavanju potrebno je nadopunjavati novima za kojima itekako postoji potreba.

Veliki dio problema leži i u dugogodišnjim preranim umirovljenjima i u tom kontekstu neprepoznavanja uloge profesionalne rehabilitacije od strane predviđenih naručitelja ovih usluga, a s ciljem očuvanja preostalih radnih sposobnosti i što duljeg ostanka u svijetu rada”, zaključuje Anka Slonjšak.