U prvih šest mjeseci ove godine Ina je zabilježila značajne rezultate u segmentu Istraživanje i proizvodnja nafte i plina, usprkos drastično smanjenim cijenama nafte i nepovoljnom regulatornom okruženju. Ostvarili smo porast od 6% u proizvodnji ugljikovodika, dok je domaća proizvodnja sirove nafte porasla za čak 20% u odnosu na isto razdoblje prošle godine.

Domaći potencijali su u fokusu Ine već nekoliko godina; gdje samo u posljednjih 5 godina u istraživanja, razradu i proizvodnju uložili 2,6 milijardi kuna. Rezultat tog snažnog investicijskog ciklusa su 16 novih bušotina, otkrivena četiri kopnena naftna polja te jedno manje plinsko off-shore polje. Što se tiče inozemnih aktivnosti i u Egiptu i u Angoli, gdje smo prisutni,  bilježimo pozitivne rezultate", kaže Želimir Šikonja, Inin izvršni direktor za istraživanje i proizvodnju s kojim smo porazgovarali o dolasku LNG-a u Hrvatsku, ulaganjima vezanim za prirodni plin te Ininim planovima po pitanju istraživanja i proizvodnje. 

Koji su, po vama, trenutačno najvažniji veliki energetski projekti u Hrvatskoj? 
Energetski potencijali Hrvatske, kao i potencijali za velike investicije u polju energetike,  su neosporni. Međutim, veoma bitno pitanje u ovim razmatranjima je stabilan i pouzdan regulatorni okvir. Uz Inine napore da privede proizvodnji dodatne domaće izvore ugljikovodika, među važnijima je svakako i potencijalni projekt Jadransko-jonskog plinovoda. Jednako je važno i unapređenje energetske infrastrukture, poput omogućavanja dvosmjernog protoka plina na interkonekcijama sa susjednim zemljama te proširenje skladišnih kapaciteta. Osim sigurnosti opskrbe, interkonektori omogućuju i formalno otvaranje tržišta. U ovom trenutku iz Hrvatske ne možemo izvoziti plin i time osnažiti svoju poziciju na regionalnom tržištu. Ograničava se i korištenje infrastrukture u zemljama iz okruženja na optimalan način, a time se povećava cijena plina za krajnjeg kupca. 

Da li bi eventualni dolazak LNG-ja mogao utjecati na cijene lokalno proizvedenog plina?
Očekujem da dolazak LNG-ja ne bi trebao znatno utjecati na cijene plina na domaćem tržištu. Plin proizveden u Hrvatskoj će uvijek biti konkurentan svim oblicima uvoznog plina. No istaknuo bih ovdje činjenicu da su cijene plina u Hrvatskoj, i maloprodajne i veleprodajne, unazad dvije-tri godine znatno smanjene. U svakom slučaju, svako buduće određivanje cijene plina trebalo bi se zasnivati isključivo na tržišnim principima.

Što je po vama potrebno učiniti da bi cijena plina bila još i manja?
Sva dosadašnja iskustva, govore u prilog liberalizaciji tržišta plina. U Hrvatskoj se ona primjenjuje tek za industriju dok su cijene za kućanstva i dalje regulirane. Vjerujemo da će za koju godinu i ovaj segment tržišta biti liberaliziran ali i da će zakonska regulativa zajamčiti sigurnu opskrbu svih zaštićenih kupaca na transparentan i ekonomski prihvatljiv način za potrošače ali i opskrbljivače aktivne na tržištu. Naše tržište je malo, ali vjerujem  da je perspektivno i da ima dovoljno prostora za nove igrače. Ipak, nisam posve siguran da će se u trenutnim nepredvidljivim regulatornim okvirima netko odlučiti za ulazak na hrvatsko tržište. Pogledajte Ininu situaciju na tržištu plina. Kombinirani učinak prisilne prodaje plina, smanjenje regulirane cijena plina i udvostručenje naknada za eksploataciju dosegao je više od 750 milijuna kuna. Sada nas očekuje novi dodatni udar na prihod od oko 13 milijuna kuna jer od 1. listopada na snagu stupa Odluka HERA-e kojom je Plinacru zbog promijenjenih okolnosti na tržištu plina, odnosno pada potrošnje, dopušteno povećanje transportnih tarifa. Sve navedeno ima upravo suprotan učinak na smanjenje cijena. 

Činjenica je da potrošnja plina posljednjih godina pada. Imaju li veliki infrastrukturni projekti ekonomskog opravdanja u takvim tržišnim uvjetima? 
Prirodni plin u svijetu se smatra budućnošću industrije – njegove zalihe su veće nego naftne i čišći je kao energent.Kad govorimo o ulaganjima u Hrvatskoj, postoji velika razlika između ulaganja u infrastrukturu koja je pokrivena reguliranim naknadama i time ima zagarantirani povrat (npr. transportni plinovodi, skladišni sustav, distribucija) i ulaganja u proizvodnju plina koja, uz geološke rizike, trpi i rizik prodajne cijene, plasmana na tržište i sl. Današnja regulativa nije razlog da se u istraživanje i proizvodnju dalje ne ulaže jer se u naftno – plinskoj industriji rade prilično dugoročne projekcije i planovi koji obuhvaćaju razdoblje od 5, 10 ili čak 30 godina. Ono što danas ulažemo, počinje se vraćati tek za nekoliko godina.

Kakvi su daljnji planovi Ine po pitanju istraživanja i proizvodnje?
Kada govorimo o istraživanju i proizvodnji ugljikovodika na kopnu – u zadnjih pet godina bilježimo 60-ak projekata te je 400 milijuna kuna investirano u istraživanje upravo toga prostora, unatoč tome što je INA bila izložena neopravdanom oduzimanju koncesija iz 2011. te poslovanju na iznimno suženom području, a koncesijska naknada je povećana s 5% na 10%. Rezultati su danas itekako vidljivi, od novih satelitskih polja Selec i Hrastilnica kraj Ivanić Grada do Đeletovaca zapad kraj Vinkovaca. K tome, istaknuo bih EOR projekt kraj Ivanić Grada u koji je uloženo oko 700 milijuna kuna te projekt Međimurje, s tri plinska polja spremna za proizvodnju, čija investicija iznosi više od 360 milijuna kuna. Značaj projekta Međimurje leži u činjenici da će osigurati kontinuitet domaće proizvodnje, a angažiranjem domaćih izvođača dodatne koristi bit će za lokalno i nacionalno gospodarstvo. Na kopnu kreće i 4P projekt te nastavljamo s daljnjim ulaganjima u polja u Sjevernom Jadranu. U nadolazećem razdoblju, Ina će se posvetiti diversifikaciji istraživačko-proizvodnog portfelja kako bismo nastavili s rastom u proizvodnji ugljikovodika.