Čeka li banke doista novo rješenje prema kojem će im građani najprije plaćaju glavnicu, a potom kamate prema prijedlogu Zakona o kamatama, bit će poznato na jesen kad krene drugo zakonsko čitanje u Saboru. Riječ je o višestruko lošoj ideji kojoj nije mjesto u Zakonu o kamatama, tvrdi Miljenko Giunio, stručnjak za kamate, arbitražni sudac i predsjednik zagrebačke Udruge pravnika u gospodarstvu. Smatra i da je to nastavak destrukcije Zakona o obveznim odnosima koji je 'građanska biblija', a kako nije precizirano misli li se na ugovorne ili zatezne kamate, kaže, treba zaključiti da je riječ o objema. 

Koje su moguće konzekvence i imaju li banke rješenje?  
To odudara od općeprihvaćene koncepcije tzv. servisiranja duga i pravila uračunavanja kod djelomičnog plaćanja. Krediti, naročito potrošački, često se otplaćuju u anuitetima, gdje je u pojedinom obroku sadržan dio koji se odnosi na glavnicu i dio na kamate. Podmirivanje glavnice, uz ostavljanje neplaćenih zateznih kamata, za vjerovnika bi značilo besplatno kreditiranje dužnika svotom dospjelih zateznih kamata. Vjerovnici bi mogli takvom rješenju doskočiti, i to promptnim utuživanjem dospjelih zateznih kamata, budući da bi u takvoj kombinaciji glavnica ili njezin dio bili plaćeni. To znači da bi se gomilali sudski sporovi, destimulirajuća funkcija zateznih kamata bila bi oslabljena, došlo bi do prikrivenog smanjenja zateznih kamata izvan vjerovnikove, ali i zakonodavčeve kontrole. Uz zadržavanje čak triju temeljnih kamatnih regulativa – one u ZOO, pa u Zakonu o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, te sada u Zakonu o kamatama, to bi dodatno uneredilo hrvatsku kamatnu regulativu.  

Novi ministar financija smatra da izvanredno stanje i dužničko ropstvo sile na izvanredna rješenja. Građani ne mogu vraćati enorme zatezne kamate. Što je alternativa? 
Kamatna problematika ima svoju ekonomsku, socijalnu i pravnu dimenziju. O svima trima treba, dakako, voditi računa. Velika dugovanja, tvrtki i pojedinaca, pa i osoba javnog prava, doista su problem društva i gospodarstva. No, nagomilani dugovi, koji uključuju zatezne i ugovorne kamate, nisu posljedica visokih kamatnih opterećenja već obrnuto. Drugo bi bilo apsurdno. Financijska i logična funkcija zateznih kamata jest destimuliranje dužnika da kasni s plaćanjem dospjelih obveza, trebala bi biti lijek protiv "kulture neplaćanja". Država, međutim, mora voditi računa o socijalnoj dimenziji problema, ali, kad je riječ o kamatnim stopama, to ne smiju biti rješenja ad hoc, niti se mogu novim rješenjima ispravljati greške ranijih. 

Dakle, time bi se samo drastično pogoršali uvjeti poslovanja banaka protivno pravilima koja vladaju u EU i dodatno stvorila pravna nesigurnost? 
Stopa zateznih kamata, u odnosima između poduzetnika već je svedena na ono što se danas  predlaže u Zakonu o kamatama, i to izmjenama predstečajnog zakona od sredine 2013. Tada je uveden paralelan kamatni režim, jedan prema ZOO-u, baziran na eskontnoj stopi HNB-a, i drugi, prema ZFPPSN-u, baziran na tada uvedenoj novoj referentnoj stopi, prema prosjeku stopa na dugoročne kredite nefinancijskim društvima. Ovu potonju stopu, kao referentnu, predviđa i prijedlog Zakona o kamatama, s tim da bi ona, posljedično, bila osnovica i za formiranje stopa ugovornih kamata. 

Hoće li banke ishoditi blaža rješenja ako popuste na terenu dobrovoljnog otpisa duga po osnovi zateznih kamata?  
Mislim da ima razloga da i banke pokušaju naći način što bezbolnijeg prevladavanja problema o kojemu govorite, generalno ili pojedinačno, ali to ne bi trebalo vezivati uz sustavno zakonsko uređenje kamata. Normativno uređenje kamatnog sustava ne smije biti rezultat nagađanja s vjerovnicima. Ono mora biti promišljeno i u skladu s normativnim okvirom EU, vodeći računa i o komparativnim uzorima. 

Jesu li poznati u povijesti neki primjeri državne intervencije u tržišnu ekonomiju koji zadiru retroaktivno u odnose među strankama na području kamata? 
Zanimljiv je primjer Italije, gdje je primjerenost visine ugovaranja kamata dugo bila utvrđivana elastično. Talijani su 1996. to postrožili i u građanskome i u kaznenom zakoniku. Od tada, ugovaranje lihvarskih kamata, a to su one iznad dopuštenih, ima za posljedicu pravnu nevaljanost (ništetnost) čitavog uglavka o kamatama, pa dužnik u takvom slučaju kamate – uopće ne duguje. Sama visina kamatnih stopa precizira se dekretima, temeljem zakonske odredbe. 

Talijani su, znači, u borbi protiv lihvarskih kamata išli na drastično rješenje u odnosu na naše prema kojemu je samo nedopušteni "višak" kamata ništetan? 
Točno. Inače, naš prijedlog o retroaktivnoj primjeni odredaba o zateznim kamatama loš je formulacijski-provedbeno i ustavnopravno. Ustav doduše dopušta da pojedina odredba zakona ima retroaktivan učinak, iz naročito opravdanih razloga. No, ovdje bi se radilo o bitnom i kompleksnom dijelu zakona, o stečenim pravima koja su uvjetovala stanovito ponašanje sudionika poslovnog odnosa. K tome, u pravnom sustavu vrijedi pravilo tzv. formalne pravomoćnosti, pa je pravomoćna sudska odluka, čak i onda kad je nezakonita, "jača" i od zakona, mora se provesti. Predloženim zakonskim rješenjem bile bi zakonski "preinačene" pravomoćne presude, ako po njima naplata još nije ostvarena. Čak i bez formalne odredbe o rektroaktivnoj primjeni novouvedenih limita kamatnih stopa.

Može li se govoriti o milijunama ovrha koje bi bile preinačene? 
Svakako bi se radilo o vrlo velikom broju ovrha. Dakle, ne samo da sustav redovito ne daje pravovremenu pravnu zaštitu, nego bi vjerovnik kao konzument te državne usluge bio sada i dodatno zakinut, a dužnik nagrađen, sve kao posljedica dugotrajnosti postupka naplate. Dugotrajnost sudskih postupaka i sama je značajan generator gomilanja zateznih kamata. Mi u Udruzi stalno naglašavamo da odugovlačenje postupaka šteti ne samo vjerovniku nego i dužniku, potonjemu ponekad još i više, osim ako on računa na stečaj ili "spasonosnu" predstečajnu nagodbu.

Kako komentirate prijedlog da se limitiraju ugovorne kamatne stope za tvrtke na 12,35 posto, dok kod građana ne bi smjele prelaziti 11,35 posto?
Sniženje limita ugovornih kamatnih ne čini mi se revolucionarnim. Iako nas uvjeravaju da kamatne stope u Hrvatskoj praksi komparativno nisu visoke, mišljenja sam ipak da jesu, te da je taj odnos još nepovoljniji ako se uzmu u obzir i tzv. pasivne bankarske stope (one po kojima banke plaćanju kamate na depozite), jer one, u odnosu prema aktivnim stopama, padaju geometrijskom progresijom. ZOO je bio propisao razliku između "trgovačkih" i "građanskih" stopa zateznih kamata – od 3 poena. Prijedlogom Zakona o kamatama stope su skoro izjednačene, razlika je svega 1 dodatni bod. Po običaju, takvo približavanje nije objašnjeno uz zakonski Prijedlog. 

Kamatama mjesto u ZOO-u

Što mislite o toj nepravomoćnoj presudi u slučaju Franak? 

Volio bih da je mnogo kraća i jasnija, definiranija, kako u svojoj izreci, tako i u obrazloženju. Mađarski parlament je isto sad napravio ono što su tamo i u nas propustili učiniti pojedinci korisnici kredita, tražeći izmjene ugovora zbog promijenjenih okolnosti. Tu su zakazale i udruge svojim sugestijama, savjetima. Sada se neredu u kamatnoj regulativi u velikoj mjeri pokušava doskočiti palijativnim rješenjima, umjesto sustavne pravne regulacije. Kamatama je mjesto u Zakonu o obveznim odnosima, a kvantifikaciji parametara ili stopa, koja je redovito posljedica zbivanja u financijskom svijetu, ima mjesta u podzakonskim regulama.