Meso istarskog goveda postalo je toliko cijenjeno da se i oni onkraj zakona pokušavaju na njemu okoristiti. Običnu junetinu znaju prodavati pod imenom istarskog goveda, čime dovode u zabludu konzumente, a oni na tome zgrću novac koji je zarađen na kaznenom djelu. Naime, cijena mesa istarskog goveda viša je 20-ak posto od junetine, a skuplje je i od teletine. I to ne bez razloga, piše Glas Istre.

Poznata je činjenica da je istarsko govedo bilo pred izumiranjem dok ga Istarska županija, uz pomoć Agencije za ruralni razvoj Istre (AZRRI) i naravno uzgajivača, nije kroz svoj program uspjela spasiti. Danas govorimo o ukupnoj populaciji od 2.500 grla. Oko 250 grla godišnje, i to isključivo muške populacije, završava u klaonicama, od čega AZRRI stavlja na tržište, što kao dozrelo meso, što kao prerađevine, 200-tinjak grla. Riječ je o količini koja tom mesu daje notu ekskluzivnosti, jer se s njom ne može nikako govoriti o masovnoj proizvodnji, koju nitko ni ne želi stvoriti, barem ne u slučaju istarskog goveda.

Fokus je trenutno na gastronomiji

FOTO: Vraćaju svrhu vrijednoj biljci, velika većina proizvodnje odlazi u izvoz za Italiju

“Ograničeni smo teritorijem tako da nema opasnosti da se meso istarskog goveda počne masovno proizvoditi. Broj jedinki može doći na četiri tisuće, ali teško da će se taj broj znatnije povećavati. Dakle, govorimo o proizvodu za kojim će uvijek biti potražnje i koji ne može ići u masovnu proizvodnju. Uostalom, i samoj životinji treba pet, šest godina da doživi punu zrelost”, kažu u AZRRI-ju.

Priču o junetini koja se lažno prodaje pod mesom istarskog goveda potvrđuje nam i direktor županijske agencije Igor Merlić, koji je svojedobno prijavio nadležnoj inspekciji jedan eklatantan slučaj prevare, nakon čega je sporno meso nestalo iz prodaje, no pitanje je koliko je takvih primjera. Zato je jedno od rješenja tražiti na uvid deklaraciju iz koje je jasno vidljiva sljedivost proizvoda.

Doduše, oni koji su ga nekoliko puta kušali nepogrešivo će znati je li im na tanjuru boškarin ili neko meso koje se prodaje pod tim imenom. Iz deklaracije se na AZRRI-jevim proizvodima može vidjeti i broj goveda koje je ono imalo dok je još šetalo pašnjacima.

“Nije problem ni uvozno meso, ali mora na deklaraciji pisati odakle dolazi pa neka kupac odluči što želi konzumirati. Problem su lažne, odnosno krive deklaracije, a takvih primjera nažalost ima”, kaže Merlić.

No, to što je netko prodavao lažno meso istarskog goveda ne treba gledati samo iz perspektive negativnosti. Jer to što će netko zbog toga počiniti kazneno djelo zapravo govori i koliko je ova autohtona pasmina postala prepoznatljiva i koliko ljudi traže upravo njeno meso.

Posebnost ovog mesa je nadišla granice u svakom smislu te riječi. Ne samo da ga traže vrhunski kuhari, da se nalazi na jelovnicima restorana s Michelinovim zvjezdicama, već se i uzgoj širi izvan granica Istarske županije. Merlić i Edmondo Šuran, voditelj AZRRI-jevog Centra za razvoj ruralnog poduzetništva, pojašnjavaju da su posebno ponosni što su, zajedno sa Savezom uzgajivača istarskog goveda, i u Ličkoj-senjskoj županiji pokrenuli uzgoj.

Uče od najboljih

AZRRI-jeve radionice u 2019. privukle čak 430 polaznika

AZRRI surađuje s 50, 60 kooperanata, to jest ljudi koji uzgajaju istarsko govedo, a zatim agenciji prodaju dvogodišnje junce.

“Sa svojim kooperantima imamo godišnji ugovor u kojem dogovorimo otkupnu količinu i unaprijed definiranu cijenu. Tako uzgajivači mogu do u detalje planirati svoju ekonomsku godinu i točno znati koliko će im na kraju ostati novca. Sve obitelji koje se time bave, koliko vidimo, zadovoljne su, žive od svog rada. Problem je što je većina njih već zašla u godine. U Lici se, pak, tim poslom bave mladi ljudi, što je još jedna njihova prednost. Zato i u Istri pozivamo mlade ljude koji se žele baviti uzgojem da nam se jave. Mi ćemo im dati svu stručnu i tehničku pomoć, objasniti im sve, a garantiramo im i otkup i cijenu. Naravno da s tri grla nema matematike, to je jasna stvar, kao što se ne može na tržište izaći s tri kilograma jagoda, već s tri tone. U slučaju istarskog goveda potrebno je otprilike 20 grla da se može izaći s nekim dobrim plusom, kaže Merlić.

Oko 60 posto mesa koje prođe kroz AZRRI odlazi u hotele i restorane. “Prije 14, 15 godina kad smo krenuli u ovaj projekt radili smo isključivo s agroturizmima i konobama, s njih svega deset! Jedva smo prodavali. Danas smo, pak, prisutni u vrhunskim restoranima i hotelima najviše kategorije. To naravno znači da je meso itekako kvalitetno. Naravno da meso istarskog goveda nikada na tržištu neće zauzeti poziciju nekih drugih pasmina, poput Angusa, ali to su komercijalne pasmine. No njegovu su posebnost prepoznali i strani kuhari. Recimo, Emanuele Scarello, kao nositelj Michelinove zvjezdice u restoranu Agli amici u Rovinju, želi ga od iduće jeseni staviti na svoj jelovnik. Ne samo da je meso dobro, nego ljudi prepoznaju i koliko je bitno graditi tu prepoznatljivost i posebnost”, kaže Šuran.