Hrvatski autoklub objavio je rezultate nedavno provedene ankete o održavanju automobila. Istražili su navike svojih članova i posjetitelja HAK-ove internetske stranice. Ukupno je 549 vozača sudjelovalo u anketi, koja je pokazala kako je većina vozača odustala od nekoć uobičajenog otvaranja poklopca motora i zavlačenja pod automobil. Vozačima senzori očitavaju razinu ulja, mjere tlak u gumama i upozoravaju na različite nepravilnosti. Servisni intervali su sve dulji, automobili složeniji, popravlja se računalom umjesto alatom, a kod nekih modela su i nekad prozaični poslovi poput izmjene pregorjele žaruljice u faru postali nemoguća misija. U HAK-u preporučuju vozačima, bez obzira na sofisticiranost automobila samostalno prekontrolirati razinu ulja, razinu rashladne tekućine ili provjeriti tlak u gumama.

Na izravno pitanje smatraju li da redovito brinu o svojem automobilu, sudionici su velikom većinom odgovarali pozitivno. Samo njih 14% je izjavilo kako smatraju da ne brinu dovoljno.

Brigom o automobilu u HAK-u su smatrali prije svega kontrolu razine ulja u motoru. Bez obzira na svoje stanje, svaki motor troši nešto ulja. To je normalna pojava i posljedica uljnog filma koji ostaje na stijenki cilindra. Zbog čestih kratkih vožnji zimi veća se količina goriva miješa s uljem, a to podiže njegovu razinu i može zavarati vozača. Upravo zbog toga je razinu ulja preporučljivo često kontrolirati, ovisno o broju prijeđenih kilometara i jednom tjedno. Tako radi 26% naših sudionika. Najveći broj, njih 30%, izvlači mjernu šipku jednom mjesečno, a čak 16% vozača uopće ne mari za razinu ulja jer ga kontroliraju jednom godišnje ili vrlo rijetko. To praktično znači da između servisnih intervala uopće ne znaju što se događa s potrošnjom ulja.

U HAK-u ističu da se preporuke proizvođača o potrebi zamjene ulja odnosno servisnom intervalu drži gotovo 80% sudionika. Češće od propisanog ulje mijenja 15%, a rjeđe od propisanog 6% sudionika. U HAK-u ističu kako su pritom servisni intervali danas vrlo dugački, često iz marketinških razloga temeljem pretpostavljenih idealnih uvjeta uporabe s velikim udjelom vožnje otvorenom cestom i na dulje dionice.

Prema rezultatima ankete HAK-a, čak 80% sudionika samo jednom mjesečno ili rjeđe vozi dionice dulje od 150 kilometara. Kako ih, uz to, dobar dio živi u gradovima, lako je zaključiti da je takav profil vožnje zapravo katalizator degradacije ulja. Zato je preporučljivo ulje mijenjati češće nego što to propisuje proizvođač za normalne uvjete uporabe automobila.

Osim motornog ulja treba kontrolirati i ostale vitalne tekućine. Sudeći prema rezultatima ankete, vozači kontroli rashladne tekućine ne pridaju dovoljnu važnost. Gotovo četvrtina kontrolira rashladnu tekućinu samo jednom godišnje, obično prije zime. Najveći broj sudionika čini to jednom mjesečno ili jednom u nekoliko mjeseci, dok pravilno postupa tek njih 20% koji i nekoliko puta mjesečno provjere stanje u kompenzacijskoj posudi.

Podjednako jednostavan, iako fizički nešto zahtjevniji, jest postupak provjere tlaka u gumama. S neodgovarajućim tlakom vozači povećavaju potrošnju goriva i guma ali i izravno ugrožavaju vlastitu i sigurnost drugih sudionika u prometu. Bočnica gume u kojoj je tlak prenizak brže se zagrijava zbog većih deformacija, što može dovesti do pregrijavanja gume i pucanja, a posljedice toga su nerijetko tragične. Proizvođači guma preporučuju kontrolu tlaka u gumama prije svakog duljeg putovanja, a ako se ne putuje često, onda minimalno jednom mjesečno. Slično razmišlja 53% sudionika ankete HAK-a, od kojih 18% kontrolira tlak više puta mjesečno. S druge strane, 47% čini to jednom u nekoliko mjeseci ili rjeđe, a čak je 10% onih koji provjere tlak u gumama jednom godišnje – kad je pad tlaka u gumi očigledan.

Sudionike u anketi HAK-a pitali su koliko pažnje posvećuju čistoći automobila, kako izvana, tako i iznutra. Zakonski gledano, vozači nečistoćom ne bi smjeli ugroziti sigurno odvijanje prometa što se prvenstveno odnosi na blato s kotača koje nanose na cestu, dok bi staklene površine trebale biti dovoljno čiste da ne umanjuju vidljivost. U HAK-u ističu kako redovito čišćenje automobila, posebno zimi, odgađa pojavu korozije, dok je čista unutrašnjost preduvjet za zdravu mikroklimu i ugodnije putovanje za one osjetljivije na prašinu i druge alergene.

Nekome je čišćenje automobila užitak, način kako provesti subotnje prijepodne, a nekome još jedna dodatna obveza. Bilo kako bilo, izgleda da naši vozači vole imati čiste automobile. Više od 70% sudionika ankete odgovorilo je kako kompletno čisti svoj automobil jednom mjesečno ili češće. Pri tome, što je bilo i za očekivati, nešto češće čiste automobil izvana nego iznutra. S druge strane, oko 30% ne pridaje tome takvu važnost jer samo jednom u nekoliko mjeseci ili rjeđe uređuju svoj automobil, dok je 3% onih koji su već pomalo zaboravili kad su zadnji put posjetili autopraonicu jer je od tada prošla i godina dana.

Uspoređujući odgovora na pojedina pitanja s postotkom onih koji smatraju da redovito brinu o svojem automobilu (86%), u HAK-u zaključuju kako između njih postoji nesrazmjer. Ustvari, tek četvrtina ispitanika brine se o automobilu na način i u mjeri u kojoj bi trebalo. To je, najčešće, posljedica neinformiranosti o stvarnoj potrebi redovite kontrole vitalnih sustava na vozilu, a rjeđe nebrige. Zato još jednom treba naglasiti kako vozači češćim kontrolama mogu preduhitriti veće kvarove i izravno utjecati na sigurnost vožnje.