Šesti paket sankcija Rusiji, podrže li ga vlade 27 članica EU, trebao bi biti dosad najsnažniji udarac Europe Vladimiru Putinu zbog agresije na Ukrajinu, s obzirom na to da ovaj put restrikcije predviđaju i zabranu uvoza ruske nafte. No, to neće uslijediti odmah, nego s odgodom.

Kako je na predstavljanju prijedloga u Europskom parlamentu jučer kazala šefica Europske Komisije Ursula von der Leyen, zabrana će biti potpuna za rusku naftu koja se dostavlja brodovima i naftovodima, pri čemu će se za naftu članicama Unije ostaviti šest mjeseci za prelazak na alternativne izvore za sirovu, a do kraja godine i za prerađenu naftu.

Ova mjera jak je politički potez, jer Rusi više nemaju garanciju da će zadržati to svoje važno tržište, dapače, sigurno je da neće. Međutim, ni odmicanje od Rusije i njezine nafte ipak neće ići tako brzo kako se na prvi pogled čini.

U prijedlogu odluke Vijeća EU, koja je jučer odaslana Vladama članica, predviđa se da svi ugovori koji su zaključeni prije nego odluka stupi na snagu, a to će biti nakon objave u Službenom listu EU, kao i pomoćni ugovori temeljem kojih će se oni realizirati, ostaju izuzeti u spomenutim rokovima, dok će se “rupu” kroz koju će se u EU puštati rusko “crno zlato” i nakon toga osigurati izuzimanjem Slovačke i Mađarske od primjene sankcija, i to do 2024. Pritom će izuzeće za sklopljene ugovore vrijediti samo za one tvrtke koje su takve ugovore prijavile svojim vladama, a one o njima izvijestile Komisiju.

S obzirom na to da nije poznato kada će točno biti donesena odluka Vijeća EU i kada će biti službeno objavljen dokument, ovaj istup predsjednice Komisije za mnoge u naftnom biznisu znači i poziv na otvoren lov na preostalu rusku naftu.

Kao što se nešto slično događa na plinskom tržištu, gdje je objavljeno da EU povlači više plina nego prošle godine, u zadnji čas bit će povećane nabavke nafte i derivata kako bi se amortizirao udarac sankcija.

No, mjere su skrojene, kako je to EU-parlamentarcima prezentirala i von der Leyen, tako da se postupno izbaci rusku naftu i u međuvremenu uhvati konce i minimalizira utjecaj na globalna tržišta. To će u svakom slučaju utjecati na cijene nafte, koje su već jučer zabilježile rast, no na kraći rok kazne ne bi trebale imati veći negativan efekt u samoj opskrbi naftom.

Poremetiti bi ju mogao tek strog odgovor Rusije i najava da će ona momentalno prekinuti isporuke nafte zemljama Unije, no to je malo izgledno budući da još uvijek ovisi o prodaji energenata EU, od kojih ubire oko 800 milijuna eura na dnevnoj razini.

Na duže staze, rješavanje ovisnosti o ruskoj nafti, bit će veći zadatak, što priznaje i sama Ursula von der Leyen.

Međutim, naftni embargo stajat će sve, i Rusiju koja već svoju naftu nudi po debelo diskontiranoj cijeni drugim kupcima, ali i Europa će jedno vrijeme zasigurno nabavljati naftu po višim cijenama na zamjenskih tržištima.

Za samu Hrvatsku ova mjera EU ne bi, po ocjenama energetskih stručnjaka, trebala imati snažniji utjecaj, budući da se naftom najvećim dijelom snabdijeva s mediteranskog tržišta. Igor Dekanić tako kaže kako, nakon LNG-a kojim se omogućilo znatne izvore opskrbe izvan Rusije, i naftu uvozi prvenstveno iz talijanskih rafinerija, ali logično nije optimističan oko budućih cijena energenata.

Za samu Hrvatsku ova mjera EU ne bi, po ocjenama energetskih stručnjaka, trebala imati snažniji utjecaj/Shutterstock

Dobavljači koji će zamijeniti Rusiju sigurno neće ponuditi jeftiniju naftu i derivate, pa Dekanić očekuje rast cijena. Po njemu je dodatan nepovoljan moment to što se cijene u energetici formiraju na temelju očekivanja, što je vidljivo bilo i kroz eksploziju cijene plina koja je pratila početak ruske invazije na Ukrajinu.

Sada je cijena u odnosu na tadašnjih 240 eura po megavatsatu osjetno niža, ispod 100 eura, ali i to je višestruko više nego godinu dana ranije.

U slučaju mnogih zemalja koje su izrazito otvorene uvozu nafte iz Rusije spas će jedno vrijeme nakon stupanja sankcija na snagu biti Slovačka i Mađarska, što znači da se otvara i dobar poslovna prilika suvlasniku hrvatske Ine MOL-u. On će, naime, uz dozvolu EU postati svojevrsni ekskluzivac, jer će moći nastaviti uvoziti rusku naftu godinu dana duže nego svi ostali.

Kako Mol osim u Mađarskoj posjeduje veliku rafineriju i u Slovačkoj, prerada te nafte će sigurno biti isplativija nego bilo kome drugome u EU, jer će ruska nafta za Mađare i Slovake biti sigurno znatno jeftinija nego za sve ostale.

Kako će se embargo reflektirati na naftni biznis u Hrvatskoj, može se zasad tek pretpostavljati, ali sigurno je da će Hrvatska putem partnerstva preko Ine, financijski baštiniti barem dio tih mađarskih pogodnosti koje je izborio Viktor Orban stalnim rovarenjem i prijetnjama uvođenja veta na zajedničke odluke o šestom krugu sankcija EU prema Rusiji.

Ta igra s pravom na veto već je prije smetala najvećim igračima EU, no nije bilo političke volje da se krene najavljene promjene osnovnog EU-instituta kada je riječ o zajedničkom odlučivanju. Sigurno je da će nakon ovoga jačati pritisci da radi efikasnosti i snage Unija krene u zamjenu instituta veta institutom većinskog odlučivanja.

No, u slučaju ruske nafte, dobro je poslužilo i kao dodatan osigurač članicama Europske unije za tranzicijsko razdoblje i odmak od Rusije. Osim nafte, najnoviji paket sankcija među ostalim predviđa i novi paket za financijski sektor koji podupire Putina, pa se glavnog ruskog zajmodavca Sberbanka, te još dvije manje banke, Moskovska kreditna banka i JSC Rosselkhozbank, predlaže isključiti iz SWIFT sustava.

Novost je i zabrana prodaje i prijenosa prava na nekretnine ruskim državljanima i tvrtkama, a zabranit će se i obavljanje konzultantskih, računovodstvenih, revizorskih i marketinških poslova za ruske tvrtke i državu.