Kućanstva u Hrvatskoj prošle su godine plaćali u prosjeku 0,33 kuna za kilovat sati prirodnog plina bez poreza na dodanu vrijednost, dok su poduzetnici plaćali 0,38 kuna po kilovat satu, pokazuje godišnje izvješće Hrvatske energetske regulatorne agencije.

Cijene prirodnog plina za krajnje kupce kategorije kućanstva u Hrvatskoj, prema podacima Eurostata, bile su u stalnom laganom porastu sve do 2007. kada je uslijedila kratka stagnacija cijene, dok je u 2009. došlo do značajnijeg porasta cijene te je taj porast nastavljen i u 2012. godini kada se cjenovni sraz između cijene kućanstava i one za industriju počeo sve više smanjivati. Ostaci hrvatske krupne industrije još su prije prije dvije godine plaćali 27 posto veću cijenu plina od  prosjeka Europske unije, što mnogi smatraju jednim od ključnih razloga njezine nekonkurentnosti. Otvaranje tržišta međusobno konkurentnim dobavljačima plina, cijena je počela padati pa je prošle godine ona iznosila 13 posto prosjeka EU.  Pad cijena i rast konkurencije zabilježen je i ove godine, pa bi se uskoro ta cijena mogla izjednačiti s onom u EU. Prema podacima HERA-e, cijena gigadžula od srpnja do prosinca 2013. godine iznosila je 13 eura za industrijske potrošače u EU, dok su hrvatski industrijski potrošači u prosjeku plaćali 15 eura. 

Nabavna cijena plina
Prodajna cijena prirodnog plina sa uračunatim porezima za industrijske potrošače  u drugoj polovici 2013. bila je najveća u  Danskoj, 26,5 eura po gigadžulu, a najmanji u Češkoj, 11,4 eura po gigadžulu. Tu međunarodnu mjernu jedinicu HERA je koristila kako bi eliminirala razliku u cijeni dobara i usluga u pojedinim zemljama.Jedan od primjera kako se zbog ugovorene visoke nabavne cijene plina može doći na sam rub propasti, pokazuje primjer kutinske Petrokemije koja je 2012. godine od Ine kupovala tisuću kubičnih plina po cijeni od 500 američkih dolara.

Dolaskom alternativnih dobavljača, Petrokemija je počela nabavljati jeftiniji preko Prvog plinarskog društva koji može spustiti cijenu zbog partnerstva s ruskim Gazpromom pa je Petrokemija u 2014. godini plin nabavljala po cijeni od 380 dolara. Slična je situacija i s HEP-om koji  na razini cijele grupe ima tri ugovora za dobavu. Za uslugu s najmanjom mogućnošću fleksibilnosti Ini plaća oko 380 dolara za tisuću kubika, za količine s nešto većom mogućnosti manipulacije Prvom plinarskom društvu plaća oko 420 dolara, a za količine namijenjene pokrivanju neplanirane vršne potrošnje mađarskom MET-u plaća oko 580 dolara. Opskrbom prirodnim plinom u Hrvatskoj su se u 2013. bavila 42 energetska subjekta, iako je u 2013. dozvolu za obavljanje energetske djelatnosti opskrbe plinom imalo 55  subjekata. Oni su u prošloj su godini  krajnjim kupcima priključenima na distribucijski sustav iisporučili 10.648 milijuna kilovat sati.
 

Kućanstvima je isporučeno 6154 milijuna kilovat sati prirodnog plina, što je smanjenje za 0,9 posto u odnosu na isporučene količine krajnjim kupcima kategorije kućanstvo u 2012. godine. Poduzetnicima su isporučili 4494 milijuna kilovatsati, što je četiri posto manje nego 2012. godine. Kako je nedavno rečeno da Danima plina u organizaciji Hrvatskog plinarskog društva, jedna od bitnih stavki kod cijene je transport jer je Hrvatska relativno udaljena od ključnih europskih plinskih tržišta što utječe i na sigurnost opskrbe, pogotovo u vrijeme rusko-ukrajinskog sukoba. Pretpostavlja se da troškovi transporta sudjeluju u cijeni od šest posto. Kako objašnjavaju u HERA-i, naknada za korištenje transportnog sustava plinovoda, utvrđuje se prema prethodno zakupljenom i stvarnom korištenju kapaciteta transportnog sustava pojedinog korisnika u godini. 

Smanjenje troškova
Prosječna cijena transporta prirodnog plina u 2013. za opskrbljivače plinom krajnjih kupaca priključenih na distribucijski sustav iznosila je 0,22 kune po kubičnom metru, što je 4,6 posto niže u odnosu na prosječnu cijenu transporta za opskrbljivače plinom u 2012.Ukupna prosječna cijena transporta prirodnog plina u 2013. za sve korisnike transportnog sustava iznosila je 0,2 kune po kubičnom metru, što je 0,5 posto više u odnosu na ukupnu prosječnu cijenu transporta prirodnog plina u 2012. godini. Gotovo svi analitičari smatraju da bi do smanjivanja troškova moglo doći izgradnjom novih plinskih pravaca, poput jadransko-jonskog plinovoda, izgradnjom LNG terminala i u slučaju lokaliziranja tržišta ukoliko se u Jadranu zaista i nađe plina u količini kojoj se nadaju u Ministarstvu gospodarstva.