Stalan i siguran posao hrvatskim radnicima i dalje je puno teže dohvatljiv nego radnicima u većini zemalja Europske unije. Hrvatska još uvijek prednjači u EU prema udjelu prekarnog rada: lani je on iznosio visokih 7,1 posto, piše portal Prvi plan.

Eurostatova definicija kaže da se prekarni rad odnosi na radni odnos u trajanju do tri mjeseca. Dr. sc. Iva Tomić s Ekonomskog instituta, Zagreb, s kojom smo razgovarali o stanju na tržištu rada, pojašnjava kako se nestandardni rad često se smatra prekarnim. Međutim, nestandardni i prekarni rad nisu izravni sinonimi. Pod prekarnim radom obično se misli na nisku sigurnost dohotka i radnog mjesta, nepovoljne radne uvjete, minimalan pristup osposobljavanju, ograničen pristup sustavima socijalne sigurnosti kao i ograničene mogućnosti za iznošenje mišljenja radnika.

Neki stručnjaci, međutim, čak i standardno zapošljavanje opisuju kao prekarno u slučaju niskih plaća, neplaćenog prekovremenog rada i slično, ali prave ključnu razliku: Kad nestandardni rad predstavlja svjesni izbor radnika, ne može se smatrati prekarnim.

Prema analizi Ive Tomić, 80 posto hrvatskih prekarnih radnika radi na ugovor na određeno, 12 posto na sezonskim poslovima, a osam posto na povremenim poslovima. Samo 4,5 posto ih je radilo preko agencije za zapošljavanje.

Nije iznenađujući podatak da ih je 81 posto zaposleno u privatnom sektoru, dok ih devet posto radi u državnom poduzeću, ustanovi ili organizaciji.

“U svakom slučaju, hrvatsko tržište rada se trenutno suočava sa sve raširenijom pojavom prekarnog rada. Kao i uvijek, razlog za takvo što nije samo jedan. Izdvojila bih nekoliko njih koje smatram najznačajnijima. Prije svega, tu je 6-godišnja recesija koja je dovela do povećanog opreza kod poslodavaca koji, zbog neizvjesnosti, i dalje nisu voljni zapošljavati na duže vrijeme.

Nadalje, tu su zakonske izmjene iz 2013., odnosno 2014., koje su dodatno olakšale zapošljavanje na ugovore na određeno.

Jedan od razloga je zasigurno i izražena sezonalnost, kako na tržištu rada, tako i u gospodarstvu općenito”, kaže Tomić i dodaje da se ne smije zaboraviti ni globalizaciju i tehnološki napredak koji sa sobom donosi i pojavu različitih novih oblika zapošljavanja kao što su freelancing ili rad od kuće. Sve to dodatno otvara mogućnost kratkoročnih nesigurnih oblika zaposlenja, odnosno prekarnog rada.

Opširniju analizu pročitajte OVDJE.